Samo što mi se čini da se ti servisi kod nas svode na zamijeni dio sa novim, ne popravak na nivou komponenti, a la kako je to Louis Rossman radio/radi, nemam pojma da li se još uvijek time bavi otkako se preselio iz NY, nisam vidio već dosta dugo neki video iz radnje).

Npr. nije vezano direktno sa servisom mobitela no..., prošle godine sam imao jedan macbook air iz 2015 sa 4 GB rama. I vidim da ima način da se ga upgrade-a, treba odlemiti čipove, zalemiti nove i malo presložiti otpornike koji konfiguriraju kapacitet. SMD komponente naravno. Pošto baš nemam doma opremu za tako nešto, domet mi je lemljenje picofly čipa u N. Switch, to je sitno, ali kontakti su ipak svi vidljivi/dostupni, ne lemi se BGA čipove. Zanimalo me da li ima neka firma u HR koja se time bavi i nula bodova. Nisam našao nikoga, čak ni u EU...

Jedina opcija naša je bila neka firma u Mađarskoj koja se industrijski bavi sličnim stvarima i koji su rekli da bi to bilo oko 600€ po čipu... Sa time da ne garantiraju uspjeh i generalno misle da tako nešto nije moguće, što mi baš i ne ulijeva povjerenje da zapravo znaju servisirati uređaje, na stranu cijena, nema šanse da bih za te pare išao u takvu aktivnost, jeftinije bi bilo kupiti novi mac, a i nisam jabučar, taj mi je bio samo za eksperimentaciju... Dakle ne, to nije to što meni treba jer meni ne treba pogon koji proizvodi nešto...

-ali to je normalna posljedica minijaturizacije, nanometri, SoC.. i time onemogućeno bez posebne opreme-stručnosti popravljati dio 'klasičnim' lemilica-čekić metodama.. kao i posljedica da je sve u prošlom vremenu postalo modularno, kao pc komponente, a za to nije trebao električar nego priučeni klinac s križnim šarafcigerom ili torxom.. i tako su postupno nestajali rezervni-zamjenski dijelovi-lager kao i servisi.. dok oni preostali servisi-serviseri ne mogu ništa s takvim proizvodnim procesom koji ih eliminira.. npr popravak hdd-a nije se radio nikad, tek spašavanje važnih podataka povremeno i ovisno o sreći.. popravka pc komponenti naprosto nema jer je proizvodnja 'hi-teč' .. tj sve što je na 'čipovima' (nešto kao mini modul i cpu..) a to je danas u svemu, vešmašini-pegli, sve ima wlan, touchscreen itd..

-popravak npr elektromotora? nekad se i to radilo, no danas bi popravak bio skuplji nego kupnja novog, jer naprosto radno vrijeme ima cijenu i čak je to normalno-logično, jer upravo to radno vrijeme je duže-veće za pojedini popravak vs masovne proizvodnje na traci ako je sam posao i materijal isti (namatanje žice..), odnosno nekadašnji razlog popravka je bio i taj da nečeg nije bilo, nije bilo zamjene ako nešto crkne.. nije bilo dostave-weba-online.. pa ako npr crkne pegla (karikiram, nešto što nije baš roba koja se prodaje u svakoj trgovini i stoji na polici) moralo se popraviti, barem pokrpati-privremeno.. danas se naruči i stigne do vrata za par dana.. itd.

-globalizacija, industralizacija, minijaturizacija... =razvoj-evolucija, koja eliminira 'male' dok klasično kapitalističko okrupnjavanje maximizira profit + a dodatni razlog gašenja servisa je naprosto cijena servisa-lagera i prosječno zakonsko vrijeme jamstva + dostupnosti zamjenskih dijelova i potrošnog materijala za prodan proizvod-robu.. npr gorivo-gume za auto, tinta za printer.. i tko je za to odgovoran osigurati, pa za auto gorivo ne osigurava proizvođač-brand auta, dok za printer to mora trgovac i ako je prodao printer tad mora prodavati tintu-papir +2 godine (odnosno ovisno o jamstvu-zakonu, npr UK ima jamstvo 6g iz tog razloga i u tom roku mora biti potrošnog materijala)... a tehnologija-računala (primarno računala-pc..) su to skratili na prekratak rok, odnosno brže-novo izlazi brže nego što je npr jamstvo i to npr za cpu-mbo socket promjenom jednog pina manje-više.. no ne samo pin-socket nego i ostalo evoluira, sata1-2-3, usb1-2-3-4, lan-100-1000-2500mbps.. nije samo socket, sve se promjeni u recimo 5god.. i umjesto popravka proizvođač će radije-jeftinije dati novo-zamjenu pa i povrat novca nego imati servis koji troši više za sam hladni pogon ..

-sve zajedno rezultira da servisa-popravka naprosto nema, neisplativo.. a čak ne mora sve od tog, već sama dostava je promjenila strašno biznis-model, isplativost.. no za npr dostavu pizze ne može dalje od radijusa 15min, za ostalo može .. a tad je i sama dostava ta koja mjenja način rada, centralizaciju-okrupnjavanje pa tad mali-lokalni servisi nestaju.. da nema dostave, interneta, .. sve ima neki utjecaj na rezultat i to je normalno-realno.

Ima i kod nas firmi koje se bave kompletnim bga reworkom.
Uredno se na ajfonima radi razdvajanje ploča i reball baseband-a, povećanje interne memorije i takvih gadarija.
S laptopima se moguće još uvijek bavi itelektronika.
S mobovima najćešće firme rade za druge servise koji se ne upuštaju u taj posao. Osobno krenuo s time ali po malo odustajao jer se u mojoj sredini takav posao jako teško naplati, odnosno, svima je sve jako bitno dok ne spomeneš cijenu.
Npr, odvajanje matične na jabukama ispod današnjih 250e se ne bi upuštao

ovdje se govori o gašenju servisa a ne sposobnosti/opremljenosti/voljnosti da se mijenjaju sve sitniji čipovi na sve više integriranim pločama, za koje nemaš dokumentaciju....

uostalom dokle god je proizvodna cijena i najskupljih smartphona cca 25-40% prodajne cijene, s tendencijom pada, nikome se ne da zajebavati s prelemljivanjem...

ali, postoji jedan drugi moment:

zakonska podloga svega, preklapanje jamstva i nemogućnosti ostvarivanja istih ovisno je li kupljen na bijelom ili sivom tržištu....

da ne govorimo o slučajevima ppoput mog poznanika, kojem nosim aparate na popravak, ako su izvan jamstva a nešto mi vrijede:

dolazi čovjek i pokaže mob i pita ga:

Je li ovo iPhone 12 ?

Pajdo veli s 2 m udaljenosti: Ne to je neka kineska kopija, vjerojatno Android koji mimicira iOS...

Dakle, ni u ruci ga nije imal, ovaj se zahvali, okrene i ode...

i veli već je zaboravil na sve, kad za mjesec dana dođe čitaba od suda, poziva se kao svjedok ?!?

mora doći na sud i na raspravi ga sutkinja prozove i on joj veli:

Došao sam na sud iz poštovanja prema Vlasti RH, kao građanin koji plaća porez (da izvod iz porezne o nedugovanju) a sad mi recite što ja tu radim?

Veli ona: pa pozvani ste kao stručni svjedok u slučaju prodaje krivotvorene robe...

A on kaže: nigdje u registraciji moje tvrtke ne piše da sam sudski vještak, uostalom da li me plaćate za ovo? Jer ja sam zatvorio lokal i izgubit ću bar 2-3 sata svog radnog vremena, dakle što želite ?

Ona: pa dajte nam mišljenje...

Pa dao sam ga direkt čovjeku koji kupuje preko "Njuškala" i samom mu je sumnjivo pa dođe pitati mene bez obaveze, kako ja onda imam obavezu spram vas ?

Uglavnom tak ga je raspigalo to, da ne govorimo o slučajevima kad supružnici dolaze da im postavi neki softver za lokaciju i daljinski nadzor onome drugome za kog sumnjaju da "šara", da ozbiljno razmišlja zatvoriti servis...

Jer veli da love još ima u tome, hrpi starijih ljudi se ne da mučiti s iole naprednijim postavljanjem mobitela/arhiviranja podataka s njih, a uostalom i klincima, pa se uvijek da odraditi i neki posao koji ne iziskuje nikakav potrošni materijal, samo njegovo vrijeme, a naplaćuje 20 €/h, a može u paralelki raditi na par smartphonea...

ove zamjene ekrana, modula punjača, mikrofona se podrazumijevaju....

Zatvaraju se zbog kompleksnosti modernih telefona čiji popravak mora koštati znatno više nego prije što opet dovodi u situaciju potrošače da kupe novi uređaj umjesto popravka starog zbog male konačne razlike u cijeni .. Začaranu krug koji će na kraju rezultirati manjim brojem "preživjelih" servisa koji će opet izgubiti brojnu konkurenciju, te na taj način ipak moći nastaviti poslovanje na nekom vrlo dobrom nivou ..

Zatvaraju se, da. Uopce nije problem kompleksnosti, vec rada sa ljudima. Ovaj navodi covjeka, vlasnika servisa, da mu je on potvrdio, kao "strucnjak", originalnost proizvoda. Sto rec? Kako da mu hebem majku, a da sam ne nahebem? Divim se covjeku sto je u takvoj apsurdnoj situaciji ostao sabran.  Slusat ljude, popravak depilatora. Najgori razgovori u zivotu. Ne znam sto je zena uopce htjela od mene, hebat je necu i dano joj je do znanja strogo poslovnim odnosom. Na kraju umjesto bitnije stvari, ja sam popravljao depilator. Sef se smijao dok njega nije zvala. Piganje leda, rad 12 sati, osciloskop, nema sheme za nista. Fun fact, ruski forumi su imali 90% sto nam je trebalo. Bilo je to prije vec 10 godina, zaboravio sam dosta informacija. Jos ne znam lemit. Kad se sjetim, muka mi je.  Nikad vise, nije to za mene. 

Eto, taj servis je dobio novoga korisnika. Nisam još kod njih bio, al mi se svidjela njihova priča.

Nisu mi ni daleko. 

Vidimo se!!

odma zatuci mobitel o stol, da se slucajno ne zatvore dok se tebi mobitel pokvari. 

@mar123

Već imam neke mobitele koje bi trebalo popraviti. Ne koristim ih konkretno, al bilo bi ih dobro popraviti.

Sjećam se kad se pisalo da je servis koji ima pune ruke posla stvar prestiža i zato je NOA vodila računa da svaki njihov kupac upozna servisere.

Problem je što mi više nismo država kakva smo nekad bili. Prije su plaće bile manje, uređaji skuplji, bilo je puno više ljudi sa samo osnovnom školom i srednjom stručnom spremom. Danas satnica rada košta puno više u odnosu na dijelove nego prije 30 godina. Tu ne pričam sada za mobitele, već općenito za jeftiniju elektroniku (do 500 eura kupljeno u dućanu), finomehaniku itd. Mobiteli su samo logičan slijed toga.

Serviser ne može samo tako uzeti u ruke uređaj i reći "pogledati ću ga". Samo da ga uzme, analizira, malo izgugla, ode mu pola sata. Tih pola sata on želi naplatiti, inače radi na svoj gubitak. Ako frizer za 5-10 minuta šišanja može naplatiti 10 eura, onda bi ovih pola sata trebalo koštati barem 20 eura. A tko bi to platio?

Riješenje jest da on svjesno prihvati uređaj u nadi da će u budućnosti prihvatiti barem još 50 istih sa istim kvarom. No tko mu to garantira kada se modeli izmjenjuju neviđenom brzinom i postoji hrpetina modela. Shema i uputa skoro uvijek nigdje, ili treba kopati po internetu.

Treća stvar koju neki mogu navesti jest - iskustvo. S vremenom dobar serviser "jednostavno zna" što može očekivati bez obzira što nikada uređaj nije vidio. I to je u prošlosti bilo do nekle točno, ali danas niti to više ne vrijedi.

 -servis sat je 150€ naviše.. u servisu, ne u fušu. .. od tog će tad serviser dobiti plaću, platiti poreze, profit vlasniku itd. i tad s takvom plaćom može otići frizeru na šišanje i platiti, na sladoled s djecom, sok-kino-kokice.. plaćati režije, kredit, auto-stan, živjeti.. s minimalnom plaćom u eu iznad 2.000€ dok smo mi na cca pola tog iznosa i time rastezljivost u 'pravim' cjenama ili kako-kome neka cijena 'zvuči'.. npr vodoinstalater, keramičar, klima.. svaki dolazak za 'dobar dan' je 50€ ili početni sat, ostalo po normativu za neki posao, dok serviser koji radi u servisu nešto mora i raditi, ne samo sjediti i očekivati plaću na kraju mjeseca pa tko tad mora i naplatiti svakoj osobi koja uđe u servis, ne može biti galantan osim ako je on vlasnik.. itd. .. a tad će brzo ključ u bravu.

-ako serviser želi plaću po satnici na kraju mjeseca, minimalna eu satnica za nkv posao je 10-12€ sat.. prosjećan radni mjesec +180 sati, takav radnik u eu ima plaću od 1800 naviše, dok kvalificiran majstor mora imati više.. dok kod nas ima pola ili kako tko .. trenutno plaća nastavnika u školi 1600€.. i traže više, no za sad neće dobiti. Koji posao koliko vrijedi? -onoliko za koliko se netko 'iscjenka', pa može biti glazbenik-nogometaš koji zarađuje milijune, može biti portir koji dobija minimalac ili konobar koji ovisi o bakši i lokalu pa zarađuje dio ili umnožak prosječnog radnika itd.

-frizer, ako je po šišanju (muško) cca 15min, to znači da u radnom satu može odraditi 4 šišanja, .. no može sjediti bez posla-mušterija, tad ne zaradi ništa. .. što je prosjek? kako-kome.. netko ima stalno gužvu, netko je prazan..

-ženske frizure su skuplje.. prosječno duže traje tretman, ne samo šišanje.. i tad je 'lakše' računati neki prosjek no i tad je to problem 'sarme' tj jedan salon ima zaradu drugi gubitak.. dok često to radi jedna osoba samostalno-samozaposlena paušalac pa tad može progurati neradni dan, dok kad plaća radnika kojeg ne zanima ima li posla-zarade, mora na kraju mjeseca dati plaću i ostale poreze, što je dvostruko od onog što djetinjasti radnik vidi u ruci.. treba platiti sve, struju, porez, boje-preparate.. nije đabe ništa, posao košta i kad se ništa ne radi dok fušeri na crno ubijaju svima posao tj režući granu na kojoj sjede jer tad idu ispod cijene i time sam svoj posao obezvrijede.. tj tako je bilo godinama do posljednjeg vala inflacije-skoka kad su svi skužili da mogu tražiti i dobiti više, od konobara do dostavljača pizze, bauštelca.. svi, jer radnika nema, odnosno tko želi raditi može i zaraditi, ali mora imati posla, ne sjediti i vrtiti palcima + a za svoj posao mora biti stručan-sposoban + alat i znanje uz ostalo kao prostor, porezi itd..

-tako bi u nekoj skoroj budućnosti mogli dostići eu prosjek-plaće, izjednačiti se.. jer baš nikakvog razloga nema da npr njemački firzer ili električar ima duplu plaću u odnosu na nekog drugog npr u hr. .. jer su nam cijene-ostalo iste-slične, usporedive.. odnosno, da, oni plaćaju gorivo i režije nešto više, .. trenutno je opravdana razlika recimo 10-20% .. ne duplo, razlika koja se gubi u ništa ili ide u nečiji džep..

-ako ide u džep i to je ok, biz.. pa tko želi može biti 'gazda' kafića, frizeraja, servisa.. i 'maltiti paru'.. ili što već želi, no ako je samo niža cijena, tad je to loše, užasno, dvostruko loše, jer tad od jeftinog rada nitko nema korist, država manje poreza kojim plaća škole-ceste-plaće, radnik manju plaću.. nitko ništa s nižom cijenom ne dobije, mada možda plati manje servis-frizuru-kavu.. no čime će platiti ako iz iste kasice-džepa treba i on dobiti plaću.. a tad može dobiti samo manju, odnosno onoliko koliko se naplati, onoliko koliko se ima u kasici-džepu.. i dok to ljudi ne razumiju nema izjednačavanja, standarda.. npr kao danska.. dok tko želi može raditi za džabe, dok pola afrike-azije živi s dnevnicom od par dolara pa tad pitanje što želimo.. jeftin servis-usluge ili plaću? direktno povezano, zakon spojenih posuda itd.

-karikiran primjer, npr može li lukamodrić potpisati za godišnji ugovor npr 100mil eura? .. može li duplo više-ili-manje? može.. što u kojem slučaju dobije i tko? što da pekar ili zlatar proda robu jeftinije, u pola cijene? kupac je sretan, no to je kratkoročno, do idućeg dana-mjeseca jer tad zlatar-pekar mora staviti ključ u bravu.. i ako to jednako primjenimo na sve djelatnosit tad više ničeg nema, nema plaće, zarade, ključ u bravu, nema vodovoda, nema struje, nema goriva, nema kave u kafiću.. jer sve to netko radi-poslužuje-osigurava.. iz onog što se naplati, ne iz onog što se pokloni, dok je djedmraz i čarobni prah ipak samo priča za djecu..

-standard? plaća? ako želimo više, moramo naplatiti više.. a ako za taj posao nismo sposobni tad treba mijenjati posao.. ne spustiti cijenu. Ako frizeri mlate paru, budite frizeri, ako su to nogometaši ili političari.. bavite se time, no bavite se profesionalno u punom značenju tj naplatiti isporučen rad-uslugu-zabavu.. biti dobar-odličan-stručan u onom što se radi pa bilo to i pečenje palačinki u sezoni na moru .. zarada je luda, no ne treba ljubomorno gledati nego se primiti kuhače i prodati-naplatiti, tad je to profesionalizam, bez tog je amaterizam ili humanizam, idiotizam, dječja književnost ili utopija..

:)

edit: .. i to me podsjetilo na vic o muji i hasi, ono kad pojedu govno, za 100€.. znate? -pouka, 'nek se para vrti' :) .. i sad isti vic parafrazirajmo na cijenu nula, tad bi oboje pojeli govno đabe.. što je bolje? što da je to satnica ili plaća? kako će jednog dana imati izračunatu mirovinu s nulom-đabe ili za 100€ pri čemu je posao sporedan, može i iz vica jedenje govana, važan je iznos-cifra i sve što iz tog tad proizlazi a rezultira standardom društva, ne jedne osobe koja može biti car s dijamantima ili sirotinja bez ičega, pa čak i zamijenit mjesta ako na pokeru jedan izgubi drugi dobije.. i dalje se tad ništa nije promjenilo za standard svih-ostalih, mijenja se samo ako svi sudjelujemo u tom lancu, mrvici kolača, dok je to sve ukupni promet roba i usluga kao godišnji promet u državi, gdp.. i iz tog se sve plaća, pa i kriminal-korupcija ili šuplji vodovodi, petrači, školstvo.. sve ide iz istog džepa, našeg, čak i kad to ne primjetimo ili kad mislimo da smo s druge strane ograde pa radnik misli samo da mu je plaća bitna ili poslovica 'ne možeš me platiti toliko malo koliko ja malo mogu (ne)raditi'.. :)

-plaća nula, za rad nula je matematički poštena, no tad nema ničeg, nema standarda, nema države-društva, ničeg.. i usporedite što bi željeli, biti danska ili bangladeš? ne po prirodi-reljefu nego standardu.. a to ide od satnice.