Samo ću nadodati da kod nas postoje bogataši koji nemaju ništa na sebe i primaju minimalac ili su na socijalnoj pomoći.

Najbolje bi bilo da se brzina na autocesti spusti na sadašnji zakonski minimum od 60 km/h, što je sigurno, sigurno je, isto kao što se ograničenje spoštalo zbog nagiba zaustavne trake, gdje se uzalud objašnjavalo da zaustavna traka nije namijenjena za vožnju automobila, da to nikako ne utječe na sigurnost vožnje, odnosno utječe na način da se voda ne slijeva na kolnik.

Nepropisna brzina nije ni približno glavni krivac prometnih nesreća. Najveći uzrok je brzina neprimjerena uvjetima. Ukratko, broj sudara i stradalih zbog brzine neprimjerene uvjetima služi MUP-u za pumpanje statistike i plačipizdanja u Saboru kad traže još love iz budžeta za kamere, radare, presretače, nove pune crte, zabrane, ograničenja brzine i sl. U tu grupu ulaze početnici koji izlijeću na skliskim cestama, biciklisti koji se samoubiju alkoholom pa udare glavom u betonski most (najčešća crna točka diljem Hrvatske), traktorska prevrtanja i slično. Sve sa brzinom MANJOM od propisane.

Izvor, MUP statistika:

https://mup.gov.hr/pristup-informacijama-16/statistika-228/statistika-mup-a-i-bilteni-o-sigurnosti-cestovnog-prometa/283233

Ne postoje.

Ne.

Dijametralno suprotno, MUP jedino što radi je upravo represija, a politika je takva da MUP sam piše zakone i ne sluša prijedloge iz struke dok su zakoni na tzv. javnom savjetovanju, gdje prijedloge ne uvažavaju, dakle čemu javno savjetovanje.

Da citiram jednog kolegu:

"Tko donosi plan prevencije i kažnjavanja prekršaja u prometu? Kako plan izgleda? Na čemu se temelje podaci iz plana? Na čemu se temelji plan? U kojem stručnom časopisu kao rad je isti plan objavljen? Koliko je vrijeme edukacije, a ne kažnjavanja nakon uvođenja novih prometnih pravila ako se zatekne prekršitelj istog? Gdje su stručni radovi i analize o učincima donesenog plana i donošenja novih pravila? Nemojte mi odgovoriti nešto bazirano na statistici, statistika je divan alat za maskiranje. Želim vidjeti stručan ili znanstveni rad baziran na pravilima znanstvene struke. A neću to vidjeti jer isti ne postoji pošto gotovo da i nema stručne osobe koja bi mogla to odraditi. A da i ima, ne bi je se slušalo jer rođocopovi kao uspjeh u prevenciji pokazuju količinu naplaćenih prometnih kazni koja je dio represije.

Ista pitanja sam davno postavio na jednom okruglom stolu, dobio sam minutu šutnje. S time da sam tad pitao i za provjeru izvedbenog plana obnovljene prometnice kojoj zavoj visi na krivu stranu, a ograničenje 60. Nikom ništa, samo daj novi sloj asfalta i smanji ograničenje, ispravak nagiba 0 bodova.

Ali živcira me taj stav "To što radimo je u redu", dok je broj poginulih na našim cestama pri vrhu u EU, sudara sve više, a onda na kraju i osiguranje sve skuplje.

Nedo bog da slučajno postoji i civilni nadzor u kojem je ograničen mandat svih nadzornika na relativno kratki period. A-a. Iako bi taj nadzor trebao biti podijeljen na stručni, civilni i politički, s različitim vremenima izbora.

I bez Marušića.

Problem se ne rješava isključivo represijom, ogromnim kaznama i sijanjem znakova i kamera. To do sada nije popravilo situaciju i neće niti u budućnosti (netko je jednom rekao nešto o ponavljanju istih stvari uz očekivanje različitih rezultata) nego se situacija popravlja u osnovnoj, srednjoj i u auto školi i dosljedno provođenje Zakona, ali prije ovaj Zakon u smeće što prije i napraviti cjeloviti u kojoj osnovna premisa nije krivnja vozača, već odgovornost podijeliti, od onih koji održavaju, projektiraju prometnice do svih onih koji koji sudjeluju u prometu."