Evo moj projekt iz računalstva koji govori o povijesti funkcioniranju i vrstama virusa.Ovaj projekt želim podijeliti sa svim forumašima jer bi mogao doprinjeti znanju i razumjevanju, čak i pomoći pri otkrivanju virusa.
U ovoj temi možete staviti svoje guideove i turtoriale kako napraviti i napisati vlastiti virus. Ova tema je napravljena isključivo radi novih znanja o virusima i molim da se ne hvalite kakve ste viruse napravili i koga ste i kako zarazili.

Kompjuterski virus je program koji ima mogućnost razmnožavanja, a sadrži kod koji kopira sam sebe i tako može “zaraziti” druge programe modificirajući njih ili njihovu okolinu na taj način da poziv inficiranog programa zapravo upućuje na izvršavanje moguće kopije viruse. Svaki virus radi neku štetu na računalu, bilo da se radi o tome da vam bespotrebno zauzima prostor na hard disku ili memoriji (pa tako usporava rad vašeg računala, ili usporava vašu vezu kada ste spojeni na internet), bilo da vam samo izbaci poruku u kojoj vam kaže da ste glupi, bilo da vam briše vaše podatke na računalu, ili ih mijenja.
U studenom 1983. Len Adleman prvi put u povijesti upotrijebio riječ “virus” opisujući samokopirajući kod. Statistika navodi za 1988. godinu čak i za SAD, gdje postoji relativno visoka informatička kultura, porazne brojke: u prva dva mjeseca te godine bilo je prijavljeno 3 000 zaraza, a u posljednja dva mjeseca preko 30 000. Virus Internet je za svega nekoliko sati zarazio 6 200 računala (listopad '88.). Cijele 1988. godine bilo je prijavljeno preko 90 000 zaraza samo na osobnim računalima. Istina je još gora, budući da mnogi zaraženi zarazu ne prijavljuju.
U početku su se virusi širili preko disketa. Ubacite nečiju disketu sa njegovim programima u svoje računalo, pokrenete igricu koja je zaražena virusom i taj virus uđe u vaše računalo , te nakon toga presnimi sebe na sve diskete koje vi iza toga ubacite u svoje računalo. Diskete iz vašeg računala bi kasnije nekako dospjele u tuđe kompjutore i to je to.... Eto zaraze! Kasnije su CD-i preuzeli uloge disketa kao prijenosnika. Nekako paralelno sa CD-ima je postao popularan jedan drugi medij za izmjenu informacija (datoteka) – Internet. Internet je dosta pomogao brzini razmnožavanja virusa, jer se sa jednog kraja zemlje može poslati virus na drugi kraj zemlje za samo pet sekundi. Uz to, popularnost interneta je rapidno rasla, tako da je na kraju internet postao glavni medij za širenje virusa. Kada bi netko tko ima virus poslao nekome e-mail poruku, nerijetko bi se virus (bez korisnikova znanja) “naselio” u tu poruku i zajedno sa njom otišao primaocu. Primatelj bi morao samo otvoriti poruku da je pročita da bi se virus sam aktivirao i prešao u njegovo računalo. Naravno, sa primateljevog računala se virus širio i na druga računala. Virusi su toliko “napredovali” i toliko postali “pametniji” da sada sami mogu sastaviti neku poruku i sami sebe poslati nekome iz korisnikovog imenika (ili je koristio e-mail adrese od raznih pošiljatelja i primatelja sa kojima se korisnik prije dopisivao, te njima slao privatne dokumente). Sadrži li poruka .exe datoteku ili datoteku s dvije ekstenzije (npr. .scr.exe), velike su šanse da se radi o nekoj vrsti virusa.

Crv (“Worm”)
Kompjuterski crv je program (ili skupina programa) koji je sposoban raširiti svoje funkcionalne kopije ili samo neke segmente na druga računala. Obično to radi preko mreže. Jedan od poznatijih je SQL Slammer.

Trojanski konj
Trojanski konj je program koji je u stanju učiniti stvari koje nisu definirane njegovim specifikacijama ili dokumentacijom. Trojanski konj sam po sebi nije destruktivan, no vrlo često sadrži kod koji se aktivira nakon što korisnik pokrene naizgled neki bezazleni program. Jedan od poznatijih je Beast Trojan.

Backdoor
Backdoor će se uvući u vaše računalo i npr. omogućiti nekome da se “služi” vašim računalom kada se spojite na internet, kao daljinski upravljač. Vi se spojite na internet, radite što inače radite a za to vrijeme netko kopira podatke iz vašeg računala na svoje, ili briše neke podatke. Može raditi sa vašim računalom šta hoće; pomicati strelicu na ekranu (iako vaš miš stoji na mjestu), tipkati poruke umjesto vas i slično. Nerijetko se backdoor i trojanski konj koriste u duetu. Npr. pokrenete neki program za koji mislite da je igrica, a dok se vi igrate on vam ubaci nekakav “backdoor” u vaše računalo. Nakon igranja se vi spojite na internet, a onda počinje “ludnica”. Jedan od poznatijih je OpenSSL RSA backdoor

Dialer
Dialer se dobiva najčešće kod pornofilmova, traži da se instalira program da bi se pornić mogao pogledati, te nakon instalacije, (kada sljedeći put pokušate uspostaviti vezu na internet) bez vašeg znanja, računalo će zvati neki broj u inozemstvu umjeso broj vašeg vašeg internet provider-a (Iskon-a,T-mobile...), čiji čitav prihod ide na račun nekog šaljivdžije.

Hoax (lažna uzbuna)
Hoax-i su klasične e-mail poruke u kojima vi sami preuzimate ulogu virusa. Npr. netko vam pošalje poruku u kojoj kaže:”UZBUNA! Pojavio se novi virus. Niti jedan antivirusni program ga ne može otkriti, a aktivirat će se za nekoliko dana i izbrisati sve datoteke na zaraženom kompjutoru. Provjeri da li imaš datoteku ABC.EXE u svom WINDOWS direktoriju. Ukoliko imate tu datoteku to znači da je tvoje računalo već zaraženo. Odmah je izbrišite kako se virus ne bi dalje širio i obavijesti sve svoje poznanike o tome.” Netko povjeruje u tu priču, izbriše navedenu datoteku i nakon toga mu ne radi pola programa.

Spyware
Spyware-i su programi koji prate vaš rad na računalu i o tome obavještavaju nekog drugog. Postoje programi koji se namjerno instaliraju po (većim) firmama kako bi direktor(i) imali uvida u to što se radi na njihovim računalima. Inače, čim instalirate Microsoft-ove Windows-e na vaše računalo, sa njima na poklon dobijete “Alexu”– Microsoft-ov spyware. Tako da gotovo sigurno u ovom trenutku imate barem jedan spyware na svom računalu. Jedan od poznatijih je CoolWebSearch.

Nisi spomenuo najgnusniji nacin spijuniranja  keygeni

hardverski i softverski

Keygeni?! Generatori ključa?!

Ili keyloggeri?!

Izvinite. Mislio sam na keyloggere

I jedno i drugo naprave sranje.

brže bolje da ivu iskoristim..@ ivo F1..

Ove definicije su preopćenite i nisu potpuno točne. Preporučam da probaš sa wikipedia-om ili google-om.

problem u phoenix bios-u na pavilionu...ne da mi da odredim dizanje sa dvd-a samo sa harda..imam linuxMINT i o je to...ne ide tipakma plus i minu,niti f5 i f6,samo s čije blibikanje kad kliknem tipku..dvd toster je ispravan molim pomoć i sorry radi off topica

 Potpuno se slažem s tobom. Vizimanu za trud palac gore. No kako kažeš previše je općenito. U redu da je samo to ali je dosta toga i netočno i izmješano. Računalni virusi su virusi i nisu ništa drugo. Oni se potpuno drugačije dijele. A sve ostalo ne spada u viruse nego u druga maliciozna smeća i zlonamjerne programe. Danas se pod pojam virusa trpa sve i svašta što nije ispravno.

keyloggeri spadaju pod spyware, jer su programi koji prate passove na tvojem racunalo i salje njegovom kreatoru...