Htio bih pokrenuti raspravu o nečemu što sam primijetio u svom poslovnom okruženju, a vjerujem da će se mnogi od vas moći poistovjetiti. Radi se o tome kako mladi danas pristupaju radu ili bolje rečeno ne pristupaju.

U firmu u kojoj radim redovito zapošljavamo nove ljude. Sve češće se susrećemo s mladima koji su više zainteresirani za plaću nego za posao koji trebaju obaviti. Prvi mail koji dobijemo od njih je obično "kolika je plaća?", prije nego što pošalju svoj CV ili išta drugo. Kada ih pozovemo na intervju, ponekad se dogodi da se samo pojave, prođu kroz par osnovnih pitanja i onda odu, kao da su imali nešto važnije za raditi.

Znam da nije svima tako, ali ovakvo ponašanje postaje sve učestalije. Čini se da mladi danas ne razumiju što znači raditi za nešto, što znači uložiti trud i vrijeme kako bi postigli neki cilj. Umjesto toga neki se čine kao da očekuju sve servirano na tanjuru, bez ikakvog ulaganja s njihove strane.

Nisam ovdje da sudim već da čujem različite perspektive i možda zajedno dođemo do nekih korisnih zaključaka.

Ja bih to nazvao karmom.

Jednostavno su se zamijenile pozicije poslodavaca i radnika, pa je to samo posljedica.

Pošteno...

To su te nove generacije. Nezrelost dovodi do toga da misle da su jako pametni i za njih nema autoriteta. To je zasluga roditelja koji se djecom nisu bavili nego su ih spojili na tv, a kasnije na streaming servise i društvene mreže. U takvom okruženju oni su primali samo nagradu bez ikakvog truda: neograničena količina crtića, a kasnije pregleda i lajkova. Naravno da onda na trud nisu spremni. A čak i kad nešto postignu nemaju mjerila jer benchmark nisu stvorili i ne znaju što je trud, ono što je realno ništa za njih je velika stvar, kad oni to naprave. Njihov stav je otprilike: "Wow, naučio sam pokrenuti virtualku, namučio sam se, sigurno 20 minuta, nije to mala stvar. Još sam propustio i nove postove na fejsbuku. Očekujem povišicu!" 

Mene je radna etika izvukla van iz Hr,eto sada radim i zaradim :)

A poslodavci, do sada su bili altruisti? Ovo je samo drugi ekstrem, prvi je bio "ima takvih koliko hoćeš koji čekaju".

Meni je drago da je doslo do toga.

Gramzivost i pohlepa hrvatskih poslodavaca je izmedju ostalih faktora, takodjer kriva za masovno iseljavanje mladih.
I ja radim za strance, mlad sam, a radne etike imam, samo nemam vise za hrvatske, bahate poslodavce.

Da se prisjetim:

"Ja cu ti dat toliko i toliko, pola na ruke, ako ti se ne svidja, gubi se, imam jos 100 takvih na birou"
"Mi smo mala firma, ne mozemo platiti radnike toliko (sef kupuje kuce u cashu i mijenja aute na mjesecnoj bazi)"
"Ne vrijedis toliko, dam ti pola.."
"Odmah o placi, a to sto imamo pizza day, to ti nista ne znaci?"

Nije da nema radne etike, nije problem ni u mladima, nego ste si sve sami krivi. Toplo se nadam da ce biti jos gore.

Zaposlenik bi trebao dobiti plaću od koje može živjeti bez financijske pomoći okoline. Čim matematika ne štima zaposlenik će tražiti drugi posao, i jednostavno se neće moći posvetiti poslu.

A ima i onih koji traže bolestan luksuz i materijalna bogatstva. To su devijacije. Takvi nek odu tamo di pripadaju.

EDIT

Mislim i na poslodavce i posloprimce.

navedena placa bi se treba znati prije nego sta posalju CV

sta ce trositi vrijeme i par puta dolaziti na razgovore i testiranja, ako cete nuditi ispod onoga sta se trazi ili ima trenutno

Nadam se da će biti i "gore"...očekujem četverodnevni radni tjedan za istu plaću.

Na poslu se odradi što se mora, korektno ne pretjerivati jer ako vide da znaš i hoćeš natrpaju ti hrpu toga, plata ista.

Sa druge strane za svoj biznis/hustle, se pokidaš jer znaš da radiš za sebe

A što kažete na ove Nepalce, gdje oni žive, čim se hrane , i koliko dobivaju.

Čuo sam razne priče:

Neki kažu po indexima da žive u stanovima po 20 njih.

Rade za crkavicu , kažu na ulici.

Poslodavci se ponašaju kao im se prohtije desetljećima, a ti potežeš pitanje radne etike? LOL

Ajmo malo o etici poslodavaca.

Uložiti trud i vrijeme? Ja u cca 20 godina rada u RH nisam niti jednom dobio povišicu bez da sam prethodno dao otkaz. Danas kad pitam ljude u RH je li i dalje otkaz jedini način za dobit povišicu, svi mi kažu DA. Efektivno, moraš si u jednoj firmi zatvoriti vrata da bi dobio jebenih 150-200 eura povišice (recimo da je to 250-350 bruto), što je iznos koji gazda spizdi u prvoj krčmi. I idućih 5 godina moraš biti zahvalan na tome.

Radni odnos ti je quid pro quo. Kako siješ tako ćeš i žeti. Očito su se ljudi prilagodili situaciji i jebe im se za sve osim za novac. Kad poslodavci postanu normalni, vjerojatno će se to reflektirati i na posloprimce.

U pravilu dobiju istu plaću za isti posao (bar sve firme za koje znam) + poslodavac im plati smještaj (cca. 200 eura po glavi, 20-100 njih u stanu, ovisno o kvadraturi, zakonski minimum je mislim 2.5 kvadrata po čovjeku), a obično ne rade skoro ništa jer im je dosta teško objasnit kad ne kuže jezik, eventualno imaju jednoga kaj zna engleski pa on komunicira, ali prije naši naprave sami nego kaj im objasne 

Sjekira u med...

Imao sam prilike da vidim Nepalce na delu u Perutnini (Čakovec), rade i imam utisak da su vrlo efikasni.

Meni opisano u prvom postu nema toliko veze sa radnom etikom (više možda sa etikecijom). Radna etika podrazumeva savesnost u obavljanju posla, a ne šta je nečiji motiv. Sama firma postoji da bi zarađivala novac, dok je posao koji se u njoj obavlja samo način na koji zarađuje. Otkud onda moralno pravo da se bude zaprepašćen što je i motiv zaposlenog da 5 od 7 dana ustaje u 6:30 i provodi negde 8h dnevno - isti? Dobrodošli u kapitalizam. U socijalizmu je preduzeće postojalo da bi napravilo proizvod i zaradilo plate radnika. U kapitalizmu je cilj profit, a plata radnika potpada pod OPEX. Ako firma radnika drži samo zbog profita, onda je jedini zdrav način njegovog odnosa prema firmi taj da u njoj bude zbog plate. To ne isključuje mogućnost da on voli posao koji obavlja, ali je glupo da to prenosi na svoj odnos sa poslodavcem, ako u tome ne postoji (a u opštem slučaju ne postoji) reciprocitet.

TL; DR; Ti radnika tražiš zbog para, radnik je došao kod tebe zbog para. Ne vidim u čemu je problem.

A što je "neki cilj"? Ja bih rekao da je cilj većine ljudi normalan život. To znači da ne živiš od plaće do plaće, nego da možeš nešto ostaviti sa strane (štediti za auto, namještaj, kuću, stan), da si možeš jednom-dvaput godišnje priuštiti neko dalje/dulje putovanje, da možeš tu i tamo izaći s prijateljima na kavu ili pizzu i kakav koncert.

Ako živiš s roditeljima, nemaš privatnost. Ako si podstanar, dobar dio, ili čak većina plaće, ode ti na stan i režije.

Te mlade bitange (odmilja rečeno ), koje su, navodno, više zainteresirani za plaću nego za posao, najčešće ispočetka neće dobiti priliku raditi, a da mogu normalno živjeti - dobit će najčešće tek dovoljno novca za preživljavanje i možda kakvu sitnicu sa strane. I onda trebaju raditi desetljeće-dva, da dođu do pozicije na kojoj si mogu zarađivati za normalan život? No, kakvu garanciju imaju da će im toliko porasti plaća, da će napredovati unutar firme u kojoj su zaposleni, da neće dobiti otkaz? Pogotovo u današnjem svijetu u kojem ima svega, samo ne sigurnosti?

To što mladi više izgledaju zainteresirani za plaću je:

1) posljedica skupoće života (žele si zaraditi za normalan život, a ne za džeparac) - ne može ih se kriviti za to - prvo im se trebaju zadovoljiti osnovne životne potrebe i ne može se čovjeka osuđivati zato jer si prvo želi zadovoljiti osnovne životne potrebe!;

2) posljedica skrivanja plaće za određeno radno mjesto - firma lako može filtrirati ove koji su "više zainteresirani za plaću", tako da u oglasu napiše koja je plaća, jer će se tada na oglas uglavnom javljati samo oni koji su spremi raditi konkretni posao za oglašenu plaću. Opet se tu mlade ne može kriviti - firme su si tu same krive jer nisu transparentne.

Mladi bi imali "radnu etiku" da za uloženo dobe dovoljno novca za normalan život. Ne samo da, pretpostavljam, većina pozicija im to ne nudi, nego im nitko ne garantira ETA (vrijeme) do primanja dovoljnih za normalan život. Znači, mlad čovjek mora onda raditi za premalo novca i nadati se da će si jednog dana uspjeti u toj firmi zarađivati za normalni život. Mladi nisu naivne budale. Ljudi su bili previše izigrani i iskorišteni - mladi to vide i ne žele više raditi s nadom ili (nerealnim?) očekivanjima da će se stvari odviti kako treba. Zašto i bi? Mislim da si upotrijebio krivi izraz - radna etika ne znači da će osoba svoj rad prodavati ispod cijene, u nadi da će jednog dana biti pošteno plaćena. Radna etika znači dati poslodavcu upravo onoliko koliko je ugovoreno za ugovorenu plaću. Ako nekome potencijalna plaća ne omogućava normalan život, kako je to problem radne etike od strane osobe koja traži posao? Ako išta, to bi bio onda problem "poslodavačke etike", da se tako izrazim, a ne radne etike.

Ako poslodavac u oglasu ponudi adekvatnu plaću za određenu poziciju, za očekivati je da će mu se primarno javljati ljudi koji su zainteresirani raditi taj posao za tu plaću. I vuk sit i koza cijela. Gdje je problem? Zaposlenik nije suvlasnik firme. Zaposlenik prodaje svoj rad, vrijeme, iskustvo, obrazovanje poslodavcu. Zaposlenik se nije dužan žrtvovati za poslodavca.

 -radnik radi za plaću, živi od plaće, plaćom plaća račune itd.. plaća je ono što čini radnika, dok profit čini vlasnika. Temelj kapitalizma (vs soc.utopije, samoupravljanja i sl. i odgovornosti radnika kao floskula)..

-pri tome novi, koji traže više, traže sve.. pomažu i 'nama' starijima, naviklima raditi za siću, prvo posao pa ostalo ... jer kako se cjenkaju istovremeno i 'nama' plaća ide gore, tj kao u svemu ostalom, u svakom poslu-djelatnosti, sport, izbori.. netko se šlepa u zavjetrini, netko traži i možda dobije.. tko ne traži neće ni dobiti, tj i to je 'altruizam' vlasnika koji naprosto neće bez konkretnog razloga podići plaću, hoće kad mora, kad je tržišno prisiljen, kao u svemu ostalom u svakom poslu-natjecanju i sl. uključujući i altruističke filantrope koji foundacijama hrane gladne dok realno to rade zbog poreznih olakšica u poerznim oazama, sve kako bi manje novca platili, radniku i državi..

.. a na svaku kunu-euro plaće, ide i odgovarajući porez, prirez, naknada.. od čega se grade škole, ceste, zdravstvo, mirovinsko.. što više ljudi dobiju plaću, to je svima bolje, standard, prosjek, tj đabe mi je biti 'bogat' ako mi je cesta rupčasta, ulica sirotinjska, standard.. tj nije isto živjeti u npr nizozemskoj-danskoj ili subsaharskom nomadskom naselju..

-da, mladi traže više, olako, bez da išta za to daju-nude.. no to je tako, kao upis u školu-fax, ako ima ocjene, to je to.. tj tek kad nešto radi, tad se vidi koliko stvarno vrijedi i može se jednako reći da je 'cjenkanje' prije obostrano loše za obje strane, tj kako radnik traži veću plaću bez da je dokazao da je zaslužuje znanjem-radom, tako i poslodavac nudi nižu, jednako ne poznajući osobu, čitajući neki cv, komad papira, koji može biti lijepo natipkan no ipak je komad papira.. pa opet na kraju tržišno to dođe na 'sredinu' tj statistika nam kaže da će to biti tako, mada u realnosti nikad nije, tj prosjek-statistika je kao 'sarma' pri čemu netko jede meso a netko kupus itd itd.

Radio sam u pocetku za privatnika za placu od 850 eura neto. Prijevoz zavozim, 100 eura, naknadu za topli obrok pojedem, 50 eura. To je tih famoznih 1000 eura isplate na racun. Medutim, neto placa je bila 850 eura. Rad u 4 smjene. Prihvatio sam iz vise razloga, svjestan da kao svjeze skolovana osoba nemam dovoljno iskustva kako bih pruzio firmi ono sto se zahtjeva. Proslo je vremena, malo sam "napredovao", uglavnom puno vise posla, obaveza i ostalog za nedovoljno novaca. Na danasnji datum, 10.4.2024. 850 eura neto je kriminalno. Pogotovo za rad u 4 smjene. I ti se udostojis otvorit temu da gdje mi je etika? Isao sam pomoci kolegi, digao je kredit 40.000 eura, jedva mu je banka dala, kupio je kucu na selu, imao je srece jer je kuca sa novim krovom i jako dobrom statikom, ispod trzisne vrijednosti. Gazde poduzetnici, jedan je pikanirao sa kombinirkom, ova dva su dosla na pice. Pitali su nas hocemo li glasati, ovo nisu moje rijeci, svoje politicko misljenje bih zadrzao za sebe, danas je borba izmedu crvenih i plavih. Ne smijemo dozvoliti da RH bude crvena. Kolega i ja se pogledamo, on se pozali kako on nema nikakve koristi bili plavi ili crveni. Gazde odmah skocili, da ima posla, da je njemu odlicno, kaj nama fali, koji covjek od 26 godina ima kucu u njemackoj... Rekoh vama nista ne fali, novi porsche na firmu, 2 kuce na moru, bazeni. Nije palo s neba, ali mogli bi i platit radnika. Posto smo bili pijani, bilo je i folklora u smislu spominjanja boga, isusa i majke. Kolega je nadodao, ja sam kucu kupio na kredit, ja nemam nista osim kreditq. Tako svatko moze kupit kucu. Na spomen moje place, gazda je rekao da se radnik mora dokazat pa ce mu on kad osjeti da je zasluzio dat vecu placu. Ne mili, ti ces platit radnika vise, onda neka se radnik zalaze da zadrzi tu vecu placu. Radne etike ima, ali takoder ima sve vise ljudi koji nemaju sto izgubit.

 -ooo, ima, tj 'radnik' (ako je to odrasla, samostalna osoba, obično i obitelj, žena-dijete ili obrnuto, muž.. ako smo spolno neutralni, kraće obitelj).. tad radnik nema baš izbor, mora, dok je samac, za sebe, može što želi, kad je obitelj, tad slobode nema, tj mora osigurati novac, mora raditi .. a radnik je zamjenjiv, nema nezamjenjivih, mada 'za sebe' mogu misliti-tvrditi da sam nezamjenjiv, najbolji i sl. .. no realnost, kad se gazdi digne pimpač, tad nema nezamjenjivih, neovisno o radu i tad će gazda uzeti drugog, nevažno kakvog, 'filipinac'... jer i to je ono što gazda može, radnik ne. .. i tad osoba u takvoj ograničenoj slobodi mora, šuti-radi.. mada svi njurgamo, šutimo do neke granice...

-ne šute, galamđije, šankerbojna, solisti-vjetropiri, navijači.. oni nikad ne šute, naprotiv, glasni su, frajeri, .. često i bolje prođu, ako ništa u politici-uhljebizmu, na galamu, čak za parking mjesto.. kao i 'ovi mladi koji traže veću plaću' :) ..

-nekad, davno.. cca -100god, crveni-crni, kapitalisti i radnici, sukobi-štrajkovi, mrtvi, razbite glave, .. tako se nekad borilo za 'svoja prava', primarno na zapadu, koji sad ima tekovine te borbe, standard, dok istok-ostatak nema, tj ima 50% i manje od tog zapada.

-zašto neki npr rumunj ima manju plaću od npr francuza? za isti posao? u istoj tvornici npr renaulta ili svinjogojilištu? .. jer to je tako, istok-zapad, pa i uber-untermenšeni, jer zapadnjak vrijedi više? .. danac će u danskoj dobiti bolju plaću, posao, nego npr filipinac, zagorac, bosanac.. jer on više vrijedi? radi bolje? ..

-ne postoji cijena, ničega, nego stvar tržišta, trenutka, burze, snalaženja, u jednom trenu nešto vrijedi 100 nečeg, u drugom duplo ili ništa.. čaša vode ili slika picassa, rolex.. dok milijarderi plaćaju bocu cvičeka pod etiketom domperignona tisuću eurića i uživaju u tome, ne jer je to vrijednost, nego tom cijenom su oni ono the-nešto, tj to im omogućuju milijarde koje imaju i zato su 'nešto'.. pri čemu osoba koja nosi rolex na ruci automatski vrijedi više od druge koja ga nema pa će u slučaju baknarskog posla ta osoba dobiti mjesto direktora-referenta a onaj bez će biti portir, s odgovarajućom razlikom u plaći itd..

To je taj problem - ti si tu na milost i nemilost poslodavca. Ono, dat će ti plaću "kad on osjeti"! Kakvo je to mjerilo? Čime on to "osjeća"? Može ti lijepo dati uvjete i vremensko razdoblje i ako ispuniš te uvjete, on bi trebao ispuniti dogovoreno (veću plaću i štogod već dogovorili). Kakav "osjećaj"? To kako si napisao otkriva poslodavca koji voli imati osjećaj da si ti njemu pokorni sluga. U osnovi, poslodavca koji gotovo smatra da si ti njegovo vlasništvo.

mene moji od malena...kolika je plaća to se zadnje pita ili uopće ne pita...do nazad koju godinu bilo je nezamislivo imati 1000E kod nas za većinu poslova...sad je to standard...i opet nitko neće...1000E kod nas više vrijedi nego 2000E u dojčlandu...hebiga mladi ne kuže da se do prvih dvadeset godina rada mora žrtvovati...da bi kasnije laganini...nisu ni dobili prvu plaću već milijun želja...evo zadnje dvije godine ja u drugom gradu podstanar...za sve to pokriti meni bi bilo dosta 800E...ustvari trenutni troškovi su mi 400-500E mjesečno...ladim jaja ne radim ništa...vozim twingo 1...bez problema kupim za cash bilo koje od 50000E..ali umjesto toga tih 50000E je na burzi koja mi daje 5%

imam back-up:)...mogu slobodno ići raditi za minimalac...kad mi pukne dam otkaz...ali da bi došao do tog trenutka...bilo je suza...krvi...znoja:)

P.S oni ne žele guzicu uz špaker...nego ajmo kupovati gluposti zvane fast food i slično...ono neš ti 10E za pizzu capricciosu...ono 10E dnevno za pizzu i hamburger je 300E...eto taman tih 300 za ratu kredita...ali onda samom sebi kuvaš...ni hrenovke ne znaju skuvati

P.S.S plan za ovu godinu ići odraditi 3-4 miseca..nek bude 800E netto...meni dosta...nakon toga zimu ko medvjed

1000 eura danas ne vrijedi kao tisuću eura pred nekoliko godina, a kamoli još ranije. Postoji nešto što se zove inflacija.

mislim da autor teme nije očekivao ovakve odgovore, ali mi je drago da su odgovori takvi 

 ti si cudo ako uspijes sam biti podstanar, i s 800e biti zadovoljan. meni nema sanse to biti dovoljno

jedino ako si stalno doma, i ne trosis na nista ostalo

cijene su isle puno gore

kada sam pocinjao radit pred 20g s 5tkn sam imao puno vise lufta za zivot nego sada s duplo vecom placom

Meni je najjače kad dodješ na razgovor za posao gdje ti obećavaju neku plaću i onda na razgovoru skužiš da je to zapravo prijava na minimalac, a ostalo ili na ruke ili ona neoporeziva sranja tipa nagrada, hranarina…

Što je radna etika?

Jeli to ono kad ako kažeš / ugovoriš da ćeš nešto napraviti , onda to i napraviš (u roku).

Jeli to ono kad odbiješ napraviti nešto ne-etično, nemoralno? 

Sve to zajedno?

Ljudi su se opametili i ne daju se više izrabljivati za sitniš. Ako moj rad u prosjeku vrijedi 1000€ mjesečno, zašto bih pristao na ponudu od 800? To samo budala može napraviti.

I naravno da na svakom razgovoru za posao prvo pitam kolika je plaća. Ako je u startu ispod normale, nema smisla da mi firma dalje troši vrijeme, idem tražiti drugu firmu, a oni drugu budalu. Na poslu gdje sam sad mi je recruiterica odmah u startu rekla kolika je plaća jer, prema njenim riječima, "nema smisla da ti trošimo vrijeme ako te ne možemo platiti koliko očekuješ".

Otvorena tema o "radnoj etici", a poslodavci su najčešće prvi koji je se ne drže.

OK, slažem se da je najgluplji stav nekih (možda i većine poslodavaca) u Hrvatskoj: Ja ti dajem plaću...

ne bilmezu, plaćaš mi da ti ja odradim svoj dio posla za plaću a i da tebi ostane od mojeg rada...

takvima odmah - Miki Maus odjebaus! slažem se...

ali, začetnik teme je isto u pravu:

hrpa klinaca s nekom kvazi diplomom (kojih se nakotilo u zadnjih 20-ak godina) dolazi na intervjue uvjereni da im po pravdi Boga ide 2 kile ojra neto odmah, ko pripravnicima...

a ne znaju misliti svojom glavom ni najmanje...

kum me svako malo cima koja je plaća naših IT pripravnika, jer veli da ne zna odrediti je li ono što on nudi premalo ili su si oni zabrijali da su Bogom dani, pa im sljeduje tih 2k...

na intervjue se dolazi s okvirnom procjenom plaće, zato, prvo si iz željenog netta, izračunajte bruto 1 i po mogućnosti bruto 2 - sjetite se svake porezne olakšice moguće... 

Također, izrazite plaću godišnje (to implicira da se vidite u firmi na duži rok! jeftino ali djeluje), raspitajte se za sve povlastice, olakšice,  godišnje nagrade (vezane uz rezultat firme u cjelini/odjela/ vas ponaosob)...

ali prije svega, budite voljni učiti, jer svaki se posao - uči !

Prvo da naučiš kako se radi, a onda i da ga možeš poboljšati, jer ne ovisi sve o jednom čovjeku ali ovisi o suradnji ljudi u tvrtci....

Čim vidim vokabular "2 kile ojra", odma mogu i povezati mentalni sklop iza toga.

Tih 2 kile je bila ok plaća tamo negdje oko 2007-2008. Danas je to kurac, a ne plaća. Pogle si cijene hrane. Na jebenoj savici ili peščenici kvadrat stana €3600-€3800.

Klinac ima diplomu, želi započeti život. Kolko bi trebao dobiti? "kilu ojra"? Stan ga košta danas €700 barem. I kaj da radi s ostatkom, da si dupe obriše? Da živi sa starcima do 40-e?

Vlasnik firme vozi auto od minimalno €80000 i kupuje stanove i kuće, jer ne zna di će s parama. A ovaj bi mladac trebo zobat koru s drveta do 50-e valjda.

Tko god može, odite van. Da, vani ste imigranti, ali i kao imigrant ste bolje tretirani nego u vlastitoj RH.

Nema goreg nego imati Rvata za šefa!

a di ti živiš?

zadnje ti DZS veli da je  u 11/2023 prosječna plaća bila 1208 (ili 1,2 kilo ojra), medijan nam 1028 €....

ja govorim o duplo većoj plaći...

naravno da ako mogu, nek odu van, trebba vidjeti svijeta, ali nemojmo si lagati, ni u Njemačkoj nemaju 3 kile ojra neto

Dobro braćo mila

Jeb$#"š osnovne potrebe.

Želim odmor na jadranu, želim sat, želim motor, želim uć u trgovinu i kupovat hranu bez da biram svaki proizvod.

Jel to puno za tražiti?

Kakvih 800€ krvavih, neka se saberu sa današnjim cijenama. 

Pa što očekivati od gospodarstva ako ljudi imaju para samo za osnovne stvari.