To "preuzimanje" stanova je jedna od navjećih nepravdi jugslavenskog socijalizma. Mnogi su tu ostali zakinuti ili nikada nisu niti dobili šansu da budu u krugu kandidata a nemojmo se varati, svi su financirali te stanove, bilo direktno ili indirektno jer je Juga bila plansko gospodarstvo.

 i sad bi tebi netko trebao linkati stotine pogona u kojima se proizvodi kruh, jer ti ulaziš valjda samo u kaufland ili lidl u koji dovoze kruh izvana

evo kod nas u zadru imaš tvornicu kruha zadar, pa desetke manjih i većih pekara, u zagrebu imaš klaru, mlinar i također desetke manjih i većih pekara

jel te tko tjera uzet uvozni kruh pored domaćeg kojeg imaš na svakom koraku?

ljudima je domaće fuj? daj se saberi, najprije to nije argument da ne poizvodimo ništa, drugo to je tvoj osobni dojam koji vjerojatno preslikavaš sa sebe i po običaju umišljaš da si ti predstavnik većine

misliš da njemac u trogivnama ima isključivo njemačke proizvode, ne kupuje prasce iz poljske, paradajze iz španjolske?

lupetaš gluposti, hrvatskih proizvoda ima koliko hoćeš, proizvodi se ono što je isplativo i u čemu si konkurentan, za ostalo imaš uvoz kao i u svim drugim zemljama

izolirana juga je prošlost, pomiri se s tim

EDIT

za nesposobne guglati evo ponešto od končara - link

usisavači, blenderi, mikseri, frižideri, perilice, sušilice... fenova nema, jbga, nešto možeš i sam potražiti ili si nesposoban i pored svih današnjih mogućnosti pretraživanja na internetu

jebote, koja birtijaška spika, još gore, ko oni što pred trgovinom loču pivo i ne znaju niti internet upalit na mobitelu

Ja ne znam gdje ti živiš no kod mene znaju ljudi i u odjelima biti pred dućanom i popit si pivu i porazgovarat sa ljudima kad idu sa posla, šta ima loše u tome?!

Menađeri su u firmama i znaju na net ćak!!! Stanu, počaste sebe i ekipu sa pivom i idu dalje, malo si rasterete mozak do doma

To što si linkao od Končara, sve je uvoz iz Kine.

https://koncar-ka.hr/product/us600c3c/

https://koncar-ka.hr/wp-content/uploads/2020/06/Deklaracija-US600C3C.pdf

I tako redom sve deklaracije kažu - Zemlja porijekla: Kina 

 Otkupili su stan u kojem su mogli živjeti doživotno bez otkupa, a dobili su ga od firme na doživotnu upotrebu. Otkupili su ga siću...

Stanarsko pravo je bilo osnovno pravo...ako ga netko nije ostvario gradio je na divlje bez puno pitanja. U praksi dobio si stan i gradio vikendicu na divlje negdje na moru.

 au šukurac... onda smo ista bijeda ko i nizozemci otkako su prije koje desetljeće prodali pilips kinezima 

A što se kruha tiče, mlinovi su svi u stranom vlasništvu. Odavno...

Vezano za istupe u kojima se čudi kako to da mi ne možemo imati nekakvu konkretnu i konkurentnu industriju, ističem da država od 3,7 milijuna ljudi teško može nešto konkretno. Jednostavno, nema dovoljno pametnih, sposobnih i vrijednih ljudi. Ima i pametnih i sposobnih i vrijednih, ali nema ih dovoljno.

Nisam čitao cijelu temu ali mi je neizmjerno drago što su nove generacije odlučile stati na kraj odvratnim i niskim plaćama i krkanima od poslodavaca. Baš kao što je netko rekao, to se zove karma. I hvala k više da je postalo normalno da se na prvom razgovoru pita kolika je plaća ne da se zavlači ljude sa 2-3 kruga razgovora da bi saznao da je plaća goli k. Nitko ne radi zato jer voli raditi pa da mu novci nisu bitni.

I kod mene na poslu ima ekipe od 20 godina i kad im kažu u petak da se radi u subotu oni jednostavno kažu ne i nema dalje priče i ne dodu. Mi "stari" konji smo radili subote i uvijek bili tipa ajmo to stisnut i odraditi a nije bilo ničega više na platnoj listi, ali smo se bogami i mi napokon opametili pa nema više iznenadnih subota, neplaćenih prekovremenih itd. pa smo počeli tražiti veće plaće pa da vidiš kako se odjednom može.

Svi smo samo broj kod poslodavca i to je to. Koliko platiš, toliko će se radit. Imaju ekipu iz Indije i Nepala pa neka im dođu raditi.

Ima i domaćih mlinova za brašno, znam za jedan sigurno.

Općenito svašta mi proizvodimo i još više bi smo proizvodili ali nismo konkurentni.
I nije pravilo ali često su naši proizvodi lošiji od uvoznih.
Tako nastojim što više kupovati domaće, dok velikoj većini je to nekako odbojno (strano je bolje umotano ako ništa drugo) , čak i mojim ukućanima.

Misliš na tržištu nismo konkurentni? 

Cilj je svoju kvalitetne proizvode sačuvati za sebe. I ne spuštati cijenu strancima, Iako stranac ima inicijativu da spusti cijenu naših kvaliteta.

To radi i stranac , optimizira da izvuče kvalitetu jeftino, a uvali lošiju kvalitetu skupo. a sebi zadržava vlastitu kvalitetu.

Onaj tko u toj igri igra po nekakvoj "tržišnoj ekonomiji" neće biti u prednosti. Nema tržišne ekonomije sve je planska, samo pitanje je tko planira .

Imamo li strategiju . plan? slijedećih 30, 50 godina?

Da se malo vratim na početak ove teme. Imam točno 21 godinu staza u projektiranju i proizvodnji. Zbog konstantnog širenja posla zapošljavanje je uvijek aktivno. Uglavnom, poceo sam primjecivati ovakve trendove:
-Mladi koji dolaze direktno sa fakulteta ne znaju opisati sto su radili na diplomskom radu, a velika vecina njih ne zna niti bazicne osnove struke koju su studirali
-Groze se pomisli da će tu i tamo morati odrađivati prekovremene zbog rokova
isporuka, premda su svi prekovremeni plaćeni. Tu i tamo znaci ca. 50 sati godišnje
- Mladi koji imaju 1-2 godine staža i dolaze nama na razgovor ne znaju opisati posao kojim se trenutno bave, niti znaju cime se bave premca u CVu navedu da su za to specijalisti
- jednog mlađahnog sam na razgovoru prokužio da laže i onda mi je priznao da mu je CV složio ChatGPT.
- nove generacije koje nam dolaze dolaze iskljucivo su orijentirane na novac, posao ih generalno ne zanima

I jos gomila toga da sada ne nabrajam. Ja sebe ne smatram starim i jako se dobro sjecam svojih početaka. Kao pocetnik samo samo sam htio poceti raditi, lova mi je bila sporedna. Tukao sam od jutra do mraka, non stop vikendima, prekovremeni nisu bili placeni, subote su ulazile u GO, pokrivao sam sve 3 smjene u istom danu kao tehnolog. Tek nakon 10 god sam mijenjao firmu u kojoj sam opet pišao krv. Trebalo mi je 15 godina staža da postanem dovoljno bogat da si mogu priuštiti kredit.
Danas sam u stabilnoj fazi koja nije nije došla preko noći jer sam uvjek vjerovao da ja prvo moram nešto isporučiti, a da tek nakon toga mogu očekivati da ću za to biti nagrađen.

Imam neko svoje mišljenje o tome zasto je to tako, ali generalno mogu se sloziti sa cinjenicom da je radna etika rapidno pala, a u nekim slucajevima je i nepostojeća.

Zapitaj se što si dobio sa tim pišanjem krvi i znoja? Iz napisanog, da si tek sad mogao priuštiti kredit, nakon 21 godine radnog staža, kao tehnolog, hvala, ali ja to sebi ne želim. Štoviše, počinju me gurat u takve stvari, iako uporno kao mantra lijepo govorim da za to nisam sposoban, tražim drugi posao. Vrlo jednostavno, kad mi neće odgovarat, idem jer sam poslodavcu samo broj. "E, došla nam je narudžba XX-a, ma bude to on. E Z.Z. tamo slaže YY, daj mu pomozi. Usput, ja radim nešto treće. Z.Z. ne zna, nitko mu nije pokazao, govorim Z.Z. na što mora pazit. E, daj trebalo bi kad ovo završiš počet radit ono..." Ne. Jednostavno ne. Posla ima, a tko želi "uzbuđenja" i "izazove" neka radi. Kad sam napravio štetu na stroju, onda je odmah razgovor da moram bit više skoncentriran. Predivni naši poduzetnici i privatni sektor. 

Ala sta me nerviraju neki u ovoj temi. Tocno vidim onaj isprani post ratni mentalitet koji je usađen: radi, budi dobar, muci, ne trazi nista o šefa, ne pitaj pare, bar radis u suvom i toplom.

Nije na ljudima da vole svoj poso i da zele prekovremene radit i vas ucinit sretnima.

Ljudima je u interesu da rade šta manje za šta više para i kad odu doma s posla da ne misle na njega ni na vas.

Nema tu lojalnosti, samo vrime za novac.

A treba vidjeti širu sliku.

Ovaj što radi , možda radi nešto bitno.

A ova zadnja dvojica ne radi im se, oštećuju strojeve, samo vide novac. Ako rade za "Hitlera" onda i njima valja čestitati.

Ovo što si napisao da si 10 godina ili koliko već, pišao krv, trgao se, subote pod GO itd. zapravo i je problem u današnje vrijeme jer su poslodavci tako naučeni da će svi raditi i danas za minimalac a ta vremena su prošla. To uopće nije pozitivna stvar koju si napisao jer si strgao samo sebe i svoje zdravlje da bi tek nakon tko zna koliko godina bio u kreditu a takvim poslodavcima si zarađivao za novi auto preko svojih leđa. Dapače, mene ne zanima jel direktori voze najnovije aute i imaju 10 apartmana ali onda plati radnika kako i zaslužuje.

Naravno, ovo što si napisao za ekipu koja sa faksa dođe i pravi se pametna stoji. Ima stvarno budala koje žive u svom svijetu gdje su najbolji a ne znaju čavao zabiti u dasku.

Lojalnosti nema, naplaćuješ svoje vrijeme i to je to kao što je napisano iznad mene. Budite svjesni da vas mogu zamijeniti u roku dan ili dva jer opet dolazm do toga da smo samo broj i to je to.

Tu nema ništa pohvalno. Mene je to recimo "uvijek" iritiralo. Zašto vlada stav i razmišljanje da je dobro kada se netko tako ponaša? Dobro je jedino poslodavcu da mu se radnik ubija od posla. A i to je upitno koliko je dobro za poslodavca jer što kada mu takav radnik ode jer je pod velikim pritiskom ili mu zdravlje bude narušeno i onda ode na bolovanje? Hoće li naći nekog tako radišnog? Možda hoće, ali kakav glas se tada širi o takvom poslodavcu ili firmi? Vrati se to i poslodavcu kad-tad.

Ljudi moji, gledajte sebe. Pazite se i pazite svoje zdravlje, to je najvažnije, a posao neće uteći, kako naši ljudi znaju reći.

meni je zao sto je kolega u uvjerenju da to tako treba ić jer je on pišao krv pa bi sad i mi mladji morali.

Promjenila su se pravila igre, sada neka poslodavci malo više kukaju i strepe

Malo nas je al smo govna

E, bok, evo mene opet....

Gledajte, prije je bilo bolje. Nekada su postojale vrijednosti, a dns antivrijednosti. Nekada je bilo u zajednici jako cijenjeno da radiš za opće dobro, dns to nije slučaj.
Nekada si se u osnovnjaku kleo da ćeš biti dobar drug, itd,..A, danas? Šipak!!

Narodni heroji nekada su bili ljudi obični ljudi poput nas. Koji su se istakali svojim likom i djelom u NOB-u, te poslijeratnom obnovom zemlje.
Dns su "narodni heroji", notorni ratni zločinci i ekonomski kriminalci.

A, kaj se tiče osobnih slučajeva, gdje radite, koliko plaću imate, koliko vam je težak posao, gdje živite, ...svako je kovač svoje sreće. Radite dva posla, ako ste sa nekim zajedno, neka svako radi svoj posao, a zajedno neki treći, te time možete plaćati ratu nekoga kredita,....pokrenite neki biznis, kupite si kuću ili još bolje kupite zemljište i počnite kopati temelje,....

Gledajte ljudi...dobro je da imate radnu etiku, kulturu rada, trud, zalaganje,...ne zbog drugih, nego zbog sebe.
Sve kreće od kuće. Dobar odgoj je sve. Nema više zajednice koja bi poticala i blagonaklono gledala na čovjeka i druga koji se bori za zajednicu.

Međutim, postoje još uvijek živi ljudi i knjige od kojih se može saznati puno toga vrijednoga.

Stoički, podnesite sve životne okolnosti.

Tito komunistička demagogija imala je dobrog koliko i lošeg, ostalo potpisujem

Da postoji razlika između prije i sad, postoji. I jedno i drugo imaju pozitivne i negativne strane. Nas starije su nekad izrabljivali, danas im mi određujemo novac i svoje vrijeme.  Klinci bi danas sve uz minimalno truda i znanja (u većini slučajeva, ima izuzetaka i divnih mladih ljudi). Gledaju društvene mreže i klince koji imaju lovu (odnosno njihovi roditelji) i misle i ja bi tako i ja to zaslužujem. Generalno su kompletno odvojeni od stvarnosti oko njih. Dobar dio njih misli da je skok s faska u menadžersku fotelju nešto što se treba dogoditi u roku keks, a potpisati se ne znaju kako spada.

Ove zadnje generacije su u prosjeku najgluplje koje sam ikad vidio bez obzira na ocijene u školama. Štoviše inflacija odlikaša u HR je vrlo visoka, što pokazuju iznimno loši rezultati na međunarodnim testovima.

Fakulteti su nam komedija, uz iznimke nekih tehničkih i prirodnih fakulteta (upravo gdje idu i iznimke iz mase glupih). I onda vam na tržište dođu masa loše obrazovanih, nezainteresiranih i umišljenih klinaca koji bi da im je kako je u SF/Fantasy filmićima na tiktoku.

Jbt koja ja pitanja dobivam od jednog 23-godišnjeg člana obitelji da si ponekad mislim jel ima 12 ili 23 godine. Svakih 6 mjeseci promijeni interes, nema strast prema ničemu. I kako da se uspješno zaposli i bude sretan? Nije posao život, ali bez posla nema života.

Da se razumijemo, ne kažem da mlade treba izrabljivati, štoviše, treba ih voditi, čuvati i stvoriti generacije sposobne za napredak i boljitak. Ali isto tako se ti klinci moraju malo spustiti na zemlju sa svojim fantazijama.

Sve to tržište izregulira

Blaženo bilo!

Halo Bing kako brat? Šta kažeš? Pustilo ga iz zatvora? 

Dobrodošao nazad.

 prije će bit neka druga ustanova... 

Čitajući postove od nekih ovdje ljudi ne mogu vjerovati da i dan danas netko tako razmišlja. Zašto bih itko bio iskorištavan u korsit firme, "općeg dobra" ili poslodavca? Kao osoba od 23 godine koja je tokom prošle godine ušla na tržište rada nakon završetka fakulteta, ne planiram raditi za manju plaću od radnika u pekari, lidlu ili DMu. Ne želim raditi za plaću s kojom si ne mogu osigurati minimalno 3 topla obroka dnevno, rentu, ostale redovne troškove poput mobitela, teretane isl. te da na kraju mjeseca ne ostane nešto i da se skuplja za neku potrebu.

Ne trebam skupi ili ikakav auto, stan/kuća u centru Zagreba, vila na moru ili išta sličnog. Ne znam kada su imati osnovne ljudske potrebe (hrana, krov nad glavom, uredna odjeća i fizička aktivnost) postale luksuz. Zašto sat rada od Šveđana, Njemca, Amerikanca, Švicarca vrijede više od mog sata? Zašto oni tamo nakon faksa s 0 dana iskustva imaju veća primanja i životni komfor od mene ili bilo kog drugog? Imam poznanike svuda po svijetu i omjer cijena i plaća je među najgorima ovdje. Trenutno živim u Zagrebu i kvaliteta života se smanjila višestruko u zadnjih par godina što zbog cijena, što zbog stotine drugih faktora. Jedino se isplati ovdje živjeti i raditi ako je plaća toliko visoka da se financijske brige smanje na nulu pa će to nadoknaditi za ostalo. 

Da se razumijemo radim od srednje škole u struci i izvan nje i volim učiti. Nazvao bih se radoholičarom ali nikada ne bih žrtvovao svoje fizičko i mentalno zdravlje za dobrobit firme/poslodavca. Raditi za opće dobro bi trebalo doći od vlastitog zadovoljstva a ne kao porez na plaću jer bi meni trebala biti čast raditi baš za tu firmu dok "čast" i "opće dobro" postaje sinonim za šefovu novu S klasu.