Pričao sam danas s jednim forumašem koji uskoro kreće na fakultet o svojoj situaciji.

Živim s roditeljima u jako malom gradu, studiram u jednako malom i vozarim oko 2 sata dnevno. 

Pao sam godinu i nisam si uspio stvoriti apsolutno nikakav društveni život pa me zanima:

Za one koji su se odselili: Da li je seljenje od roditelja pozitivno utjecalo na vaš život? 

Za one koji žive s roditeljima: Da li mislite da to negativno utječe na vaš razvoj kao osobe? 

Glupo da te netko downvota za to.

Odselia san se od roditelja prije 4 godine. Preporodia san se. Pozitivno je utjecalo na moj razvoj. Odlična odluka.

No imao sam sreće u životu što se tiče gdje živim, imam svoj stan itd. Mislim da nije lako ukoliko trebaš biti podstanar, plaćati 1200kn podstanarstvo 700kn režije i imat plaću 3500 kn. Dosta faktora je tu, ali sam odlazak je definitivno pun pogodak.

kako si upio otić na faks i stvorit 0 prijatelja ili bar poznanika?

seljenje od roditelja nije pozitivno utjecalo na mene, em sam morao naučit kuhat, em sam se nakon toga i oženio, pa mi se doselila žena

Nemoj remetiti prosjek. Uobičajeno je do ranih tridesetih živjeti na grbači roditelja. Odseliti se od roditelja a ekonomski ovisiti o njima nije osamostaljivanje.

Sve ovisi o tvome odnosu s njima.

Ako se slažete, ne vidim razloga zašto bi odlazio dok se financijski ne osamostališ.

Ako se ne slažete, ili pretrpi dok ne nađeš pošteni posao ili pakuj pa studiraj i radi sa strane (nije lako, ali ima ljudi koji uspjevaju)

Ne znam kakvi bi ti roditelji morali biti da te toliko inhibiraju u društvenom životu (ipak si student, a ne klinac od 14. godina) , to bi trebalo primarno ovisiti o tebi.

Tako da, nemoj da ti to bude razlog selidbe.

 Koliko vremena dnevno provodis na 4chanu ?

Zasto mislis da su roditelji krivi za tvoj socijalni neuspjeh?

Jesi kroz srednju skolu pio i/ili pusio travu?

 pusio je samo sa najboljim prijateljima i jedina vena u koju se nije pucao je ona imedu noznih prstiju 

Dragi Onjegine, život s roditeljima/seljenje od njih ne mora imati veze kako ćeš ti funkcionirati kao osoba. Čini mi se da nisi zadovoljan sa sobom, da radiš na sebi i jedva čekaš dan kad ćeš se napokon osjećati dobro u svom tijelu. Nemoj čekati, nemoj misliti da moraš odbaciti stari život da bi novi bio bolji, popravi se još danas i ako ćeš svaku večer leći u krevet bez da se ičega sramiš, uspjet ćeš.

 hahahaha čega bi se čovjek sramio? :D

Ovaj post koda mu je napisao neki svečenik

Iskreno, jedva čekam taj dan kad ću se odseliti i samostalno živiti.
Pošto mi je fax u istom gradu, vjerojatno ostajem još ovdje koju godinu, a onda tko zna.. Pucam na to da se odmah odselim i od roditelja, a ujedno i iz ove 'rvacke...

Ako možeš i imaš mogućnosti definitivno se odseli. Ali neće ti to pomoći da si središ društveni život. Jednostavno ako ga nisi imao kada si živio sa roditeljima nećeš ni kada se odseliš od njih. Ako si bio asocijalan nećeš samo radi osamostaljivanja postati skroz druga osoba koja je omiljena u društvu i odjednom ima 900 prijatelja na fejsu.

Ukoliko je introvertiran, a gotovo sigurno jest, neće mu puno toga "pomoći" niti nužno treba pomoć - jednostavno mu je takva osobnost.

Osobno sam takav, također. Relativno ću brzo ostati živjeti sam (kroz godinu dana) te se sigurno neće ništa bitno promijeniti osim što ću imati hrpu više obveza.

Dobro, ja sam vjerojatno manjina u manjini jer nemam baš nikakvog prijatelja već negdje deset godina. Sumnjam da je Onjegin baš takav freak, malo tko jest.

Već si vidim život - dizanje u sedam, nekakav mizerni doručak, posao (sjedenje ispred kompa), sklepani ručak na poslu, odlazak doma (ZET, btw),

                              još jedan sklepani obrok doma, ponovno sjedenje ispred kompa sa pivicom i votkicom (ili whisky, ako je sjela plaća ) do negdje ponoći pa lagano u krpe.

Vikendom opet truljenje pred kompom 24/7, očito. I tako nekoliko desetljeća, u mirovini ne bih želio biti dulje od pet godina. Ukoliko doživim mirovinu, naravno. Bio bih svakako solo, ali možda nabavim nekakvu živinicu.

U principu je trivijalan plan - živjeti što je moguće jednostavniji život i maksimalno umanjiti ili eliminirati faktore koji povećavaju stres.

Iskreno, prilično se veselim jer jako cijenim vlastitu neovisnost, a samostalni život će ju eksponencionalno povećati.

Da se referiram na Onjeginovo pitanje (samo drugo, na prvo još ne mogu odgovoriti):

Da li mislite da to negativno utječe na vaš razvoj kao osobe? 

Ne, ne mislim da to ikako utječe. Pušten sam više-manje na miru (otkad znam za sebe), ne tražim puno niti dajem puno od sebe zauzvrat - samo ono nužno.

Baš low maintenance, što bi se reklo. Nemam se zaista na što bitno požaliti.

 Odvojeno od mog forumskog lika, mislim da sam poprilično ok.

Izgleda da je fakultet jedina šansa da odeš negdje iz svoje kuće i dobiješ set prijatelja, veze, i ostaneš u novom mjestu. Valjda je potrebno upisati skup i cijenjen faks da bi našao ljude koji nisu all about Šešelj/zločini/Zvezda/Partizan/narodnjaci/narkomani i IQ>100 (u srpskom mjestu u BiH mi je faks).

Ako se odseliš nakon fakulteta ostaneš sam. 

Stari mi je postao visoko pozicionirani državnik i uz to ego manijak pa je život uz njega skoro nemoguć, a mama mi postaje senilna i zna mi spremiti (spremljen) krevet nekoliko puta na dan.

Tako da smo slični i čeka me sličan život.

Možda ti jednostavno takva okolina ne odgovara, možda nije do tebe? Ako imaš hrvatsko državljanstvo probaj se odselit u Zagreb i tamo upiši neki faks. Nađe se puno bolja ekipa a i Zagreb je jako ugodan grad za život.

Mala sredina je gadna i ponekad se ljudi jako teško snađu u njoj.

Što se tiče preseljenja,moje mišljenje je da ti se ne isplati iseljaviti od roditelja ako misliš ostati u tom mjestu dok ne završiš sa studijem.Što se tiče društva,sigurno ćeš uspijeti naći nekoga s kim ćeš imati zajedničkih tema.Stvar je u tome da se te svakodnevne teme (u mojoj sredini je to Hajduk/HDZSDP/Ustaše-Partizani...) tako često pojavljuju upravo zbog toga što ljudi znaju da će skoro sa svakim uspijeti popričati o tome i time ostvariti socijalni kontakt i time ispuniti svoju dnevnu potrebu za socijalizacijom.

Ne znam koji su ti interesi osim "spuštanja" ljudima na BUG forumu ali sigurno u tvom mjestu postoji osoba koja ima relativno iste interese kao ti.

Što se tiče roditelja,jesi li probao pokušati "rješiti" stvari dijalogom?

Imate li mozda na faksu kakve grupe vezane uz vannastavne aktivnosti? Recimo tu kod nas na FER-u u KSET-u imamo biciklisticku sekciju, planinarsku sekciju, tehnicku sekciju, glazbenu sekciju, foto sekciju itd. kojima se mozes prikljuciti i upoznati se s ljudima slicnih interesa. Ujedno i svaka od tih sekcija nesto radi (volonterski) za KSET (svaka u svom "podrucju", tehnicka recimo brine za mreznu i racunalnu infrastrukturu, glazbena za koncerte i ozvucenje, foto slikaju na koncertima npr., itd.), brucosijadu kad bude, a i tu i tamo oko infrastrukture na samom faksu. I sam faks ima pjevacki zbor pa je i to jedna mogucnost.

Raspitaj se na faksu pa vidi.

Kao šta su neki rekli. Nađeš neku zanimaciju i družiš se s ljudima. Nekad san se osjeća kao ti i boks+molitvena zajednica (katolička crkva) su bile najbolje stvari koje san odabra u tom trenutku. Na molitvenoj zajednici san naša neke prekrasne ljude. Isto san bia s roditeljima a društvo staro san odjeba zbog okolnosti u životu a novo društvo je teško nać kad si stariji.

Sad sam oženjen, ludilo žena izgleda, svoj stan i tako to. Ne odustaj, odvoji se, nemoj se silit nać frendove samo kreni na zanimaciju neku.

 Prebacujem se na FER. 

Glazbena, strojarstvo, ETF i poljoprivreda su u mojoj zgradi. 90% studenata se upisalo samo da primaju one penzije na osnovu toga što studiraju i što su im roditelji branitelji. 

Ono što je uvijek dobro pronaći je nekakav hobi, dali fizička ili nekakva aktivnost, al nešto van neke rutine (kuća faks) Ja sam bio nakon srednje kad sam krenuo na faks počeo trenirati capoeiru, i preko nje sam upoznao puno ljudi, a i puno mi je pomogla da sam se otvorio, počeo družit sa ljudima, izlazit i postao puno društvenija osoba...(za one koji ne znaju o čemu pričam, to je afričko-brazilska borilacka vještina, gdje se uz naravno pokrete radi i sa muzikom, sviraju instrumenti, pjeva i kao takva jedna drugačija aktivnost od ostalih borilačkih vještina ili nekakvih fizičkih treninga)

Ja jedva čekam se odseliti od svojih roditelja, samo moram ipak prvo neku šljaku ubost da počnu resursi dolazit a onda vidit kuda dalje. Meni se brat sada sa 33god tek odselio i živi samostalno tako da nikad nije kasno

Otac visoko pozicionirani dužnosnik, a ti se žališ? Hm...

Tebi u "ovim krajevima" nigdje neće biti bajno (neznam, možda ZG, možda).

Pritom ne mislim ništa negativno nego jednostavno nisi klasičan uhljeb, pa mislim da bi možda trebao razmišljati i odlasku iz ovih krajeva (ok, možda prvo završit faks u npr. Zg), a ne samo odseljenju od roditelja!

Iako, koliko sam uspio uhvatiti, na raspolaganju ti je auto sa kojim ideš na faks - imaj na umu, nije baš svakome - uopče. Izgleda da ti egzistencija i ne bi (nije ni sada) pod upitnikom, tako da bi možda trebao stvari gledati sa vedrije strane. Dobro, svatko gleda ono što nema...

P.S. I društvo i cura i ovaj i onaj, će u slučaju da imaš nešto više u glavi, doći nakon obimnog "filtiranja i sortiranja" - tako da nedaj se! Vjerojatno nisi baš ni tako loš samo te proklelo pa imaš u glavi koliko i priliči normalnom čovjeku - ali na krivom prostoru u krivo vrijeme!

E da ima još, selidba može puno toga riješiti i jako pozitivno utjecati na čovjeka. Ako si baš potpuno siguran da nikako ne ide, ni doma, ni na faksu, ni u društvu, ni opčenito probaj promijeniti okolinu - mogao bi se iznenaditi!

 ovo je istina