uvalilo mi jednom tu lampu (unutra je žarulja iz frižidera ili špareta) i nije nešto dugo i obilno svijetlila. no mogu posvjedočiti kako izvrsno skuplja prašinu (koja se s nje teško briše). 

Prvi put čujem za riječ "hasniti" pa sam potražio, to je mađarizam za "koristiti".

Super, lako citljivo i zanimljivo stivo.

Pretpostavljam danen, da se ti prilicno cesto snebivas pred napadima poluinteligentnog marketinga.

Sto bi rekao Stric_Jura ovdje, "da prisnazim"

-da, klasično dobar text, pitak.. uz recimo (karikirano) ispravku :)

Sve drugo je trgovačka propaganda, marketing.

-točnije.

-druga opaska, riječ-sinonim..

( „Priroda liječi“ zapravo je izokrenuto staro načelo „Liječnik liječi, priroda ozdravlja“– Medicus cutat, natura sanat.)

-može, prikladnije, riječ sanira-sanirati.. priroda sanira. Možda bi tad marketing bio lakše kažnjiv-ograničen propagandom ili zavaravajućim reklamama, jer ozdravljivanje ili saniranje nisu istoznačnice pri čemu ozljedu možemo sanirati, što će reći, dovesti u stanje prije ozljede, bez posljedica ili ožiljka i sl. sanirati se može i recimo građevinsko zemljište, betonizacija, koja se ukloni i dovede u stanje prije ili nakon potresa-popravak.. sanacija-sanirati je normalna riječ, u upotrebi, razumljiva i preciznija u tumačenju-smislu-značenju dok ozdraviti isključivo ima konotaciju sa zdavljem, odnosno ne slučajno će marketing upravo takvu riječ koristiti kad ima tu slobodu-izbor s ciljem recimo zavaravanja .. dok na kraju i placebo liječi kao što ta sol daje 'poseban' okus hrani i dio ljudi će to posvjedočiti uvjereni da je tako kao za placebo mada znanstveno znamo da je besmislica tj ostaje nam osjećaj-uvjerenje osobe koje je subjektivno pa i pogrešno-zavarano, stvar 'vjere-uvjerenja'.. ne činjenica kao 2+2.. i tu ne možemo ništa, kao što ne možemo objašnjavati prodavačici o ionima koja nam u dobroj vjeri želi preporučiti žarulju.. pri čemu i ona možda to zna, tj možda je samo na svom poslu prefeionalna i radi ono što marketing zahtjeva za tu robu-posao pri čemu nema recimo priziv savjesti ili nešto takvo tj ne mora osoba nužno biti naivna ili neznalica nego joj i posao to određuje kao što odvjetnik brani krivce od zaslužene kazne i u tome uspije..

 U toj lampi mora biti žarulja za visoku temperaturu 300°C (za pećnicu štednjaka). Ona za frižider nije dobra jer će brzo pregorjeti, budući da se nalazi u malom prostoru i jako se zagrijava. 

ne postoji bolja sol od ođe naše domaće Stonske.

najstarija solana u Europi.. od rimljana, do Dubrovačke Republike.

u vrijeme Republike, sva trgovina se raskusuravala putem bijelog Stonskog zlata.

najstroža kontrola u Republici je isključivo bila u solani. uvjeti su bili identični kao da se radi o rudniku dijamanata.

ako bi se tokom berbe, netko usudio ukrasti šaku soli, bio bi obješen.

najsposobniji "računovođe" Republike radili su u Stonskoj solani.

ako nekada krenete doje prema Gruadu, svratite do solane.. pravo kulturno blago. Srest će te gospara Sveta, direktora solane.

iznimno susretljiv i voljan svakom prolazniku do u tančine opisati povijest solane.

toliko o himalajskoj soli.

Što reći nego ཨོཾ་མ་ཎི་པདྨེ་ཧཱུྃ

Zavalih se u fotelju i čitam s guštom ovakav uradak.Super Neno.

Ok, ovo o soli je super, informativno, sazeto, nije suhoparno i dosadno.

Ali gdje nestade lampa s pocetka price?

Lampa nije nigdje nestala. Evo je kod mene na stolu. Odlično mi dođa kao difuzno svjetlo za gledanje televizije. Kupio sam je na dar i sinu, jako mu se sviđa. 

Ne znam što mi je draže nedjeljom, članak g. Raosa ili kad M539 izbaci novi video.

danen , da mi je časopis ovakvih članaka...

"U 95 % uzorkovanih riba pronađene su čestice mikroplastike, istraživanje iz 2014. proveo je Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita. 80 % ispitivanih riba sadržavalo je više od jedne vrste mikroplastike."

Na pitanje: "Koliko mikroplastike ima u morskoj soli??!".

Nitko ali baš nitko nije niti zucnuo na ovo pitanje a kamoli pokušao odgovoriti.

https://hrcak.srce.hr/file/345678 stranica 308 ... istraživanje u Južnom Jadranu rađeno je 2013.

Pazite, ovo stanje, ovi nalazi su od prije 10 (dest) godina!!

Preporuka bi bila da se koristi kamena sol.

@stoicist

... + nafta + fekalije (od milijun jedrilica, brodova, tankera, kruzera ...) 

Stoga je bolja alternativa solana iz Tuzle!

Koja sol je najbolja za lampu, pitanje je sad? 

S tim hipsteri sole avokado.

 kako će itko odgovorit kada kristal krupne morske soli nema usta kroz koja ulazi mikroplastika.

jel ima neki poznati proces unutar kojeg molekule nacl vezuju nekakav neorganski materijal na sebe?

kako se uopće dobija sol u plićacima solana, stajaćih morskih bazena/bara?

jadna su jela koja se začine tuzlanskim šoderom.

 Himalajski Ambilight, izvrsna ideja!

Evaporacijom mora koje sadrži mikroplastiku logično je da će u smjesi sa soli ostati i nje ako ne postoji neki proces koji je uklanja iz smjese.

Super tekst, hvala. Eventualno bih promijenio toliko u toliko malo u rečenici:

"no tih za život važnih elemenata ima toliko da bismo se prije otrovali (letalna doza NaCl iznosi 200 grama) nego od njih nešto hasnili."

Isprva me zbunilo, pošto se čini kao da ih ima puno.

Medicus cuRat

Meni mikroplastika dobro djeluje na žgaravicu i žao mi je što nema za kupiti mlinac s plastikom. Ko papar ili sol.

Kad smo kod kamenih naslaga soli, sjećam se kako me je iznenadilo da je sredozemno more bilo praktički isparilo prije oko 5,6 milijuna godina (dakle jadransko more je potpuno nestalo)
i da je to ostavilo naslage na mjestima duboke do 3 kilometra!
https://www.youtube.com/watch?v=HooZ84rpovQ&ab_channel=PBSEons
Mislim, kako to da je sadašnje "novonadošlo" more i dalje vrlo slano ako je tolika sol istaložena na dnu mediterana?

Soli ima ispod mora! Ispod Visa se nalaze ležišta soli koja dižu njegove stijene.  

Ima soli garant i u Panonskoj nizini, samo treba kopati dublje... 

A ako mi ponestane soli, može li se ta svjetiljka malo grecnuti ili isturpijati za prilog jelu?

https://www.nationalgeographic.com/environment/article/microplastics-found-90-percent-table-salt-sea-salt

https://wasserdreinull.de/en/knowledge/microplastics/?gclid=Cj0KCQjwu-KiBhCsARIsAPztUF2hgIMFJkCw6L7JgxSv6klVAbLQ0jrhH9ZRIK9Qodqu8jvHMtsr-tkaAokDEALw_wcB

Problem je što još uvijek nitko ne zna 100% kako utječe na ljudsko tijelo, dali tijelo to izbaci vanka kao i sve druge strane stvari ili se ipak taloži negdje... uz to problem je što ima više vrsta plastike i nije svaka isto štetna... ali nekako sumnjam da ljudsko tijelo neće imat nikakve posljedice od toga. Sad će teoretičari zavjera planit da je to naftna industrija sve već dugo zna i da nas (a zaboravljaju da ujedno i sebe) sa tim truju, a druga strana, još luđa, če tvrdit da mikroplastika uopće ne postoji i da je to zeleni namjerno guraju u medije zbog _______ (ubaci željeni debilni argument)

Za ljude se još ne zna jer nije provedeno dovoljno istraživanja, ali ako je zaključiti po istraživanjima na životinjama, može se smatrati da je mikroplastika opasna i za ljude:

Microplastics can become embedded in animals' tissue through ingestion or respiration. Various annelid species, such as deposit-feeding lugworms (Arenicola marina), have been shown to have microplastics embedded in their gastrointestinal tracts. Many crustaceans, like the shore crab Carcinus maenas, have been seen to integrate microplastics into both their respiratory and digestive tracts. Plastic particles are often mistaken by fish for food which can block their digestive tracts sending incorrect feeding signals to the brains of the animals. New research revealed, however, that fish ingest microplastics inadvertently rather than intentionally.

Some coral such as Pocillopora verrucosa have also been found to ingest microplastics. It can take up to 14 days for microplastics to pass through an animal (as compared to a normal digestion period of 2 days), but enmeshment of the particles in animals' gills can prevent elimination entirely. When microplastic-laden animals are consumed by predators, the microplastics are then incorporated into the bodies of higher trophic-level feeders. For example, scientists have reported plastic accumulation in the stomachs of lantern fish which are small filter feeders and are the main prey for commercial fish like tuna and swordfish. Microplastics also absorb chemical pollutants that can be transferred into the organism's tissues. Small animals are at risk of reduced food intake due to false satiation and resulting starvation or other physical harm from the microplastics.

A study done at the Argentinean coastline of the Rio de la Plata estuary, found the presence of microplastics in the guts of 11 species of coastal freshwater fish. These 11 species of fish represented four different feeding habits: detritivore, planktivore, omnivore and ichthyophagous. This study is one of the few so far to show the ingestion of microplastics by freshwater organisms.

Bottom feeders, such as benthic sea cucumbers, who are non-selective scavengers that feed on debris on the ocean floor, ingest large amounts of sediment. It has been shown that four species of sea cucumber (Thyonella gemmate, Holothuria floridana, H. grisea and Cucumaria frondosa) ingested between 2- and 20-fold more PVC fragments and between 2- and 138-fold more nylon line fragments (as much as 517 fibers per organism) based on plastic-to-sand grain ratios from each sediment treatment. These results suggest that individuals may be selectively ingesting plastic particles. This contradicts the accepted indiscriminate feeding strategy of sea cucumbers, and may occur in all presumed non-selective feeders when presented with microplastics.

Bivalves, important aquatic filter feeders, have also been shown to ingest microplastics and nanoplastics. Upon exposure to microplastics, bivalve filtration ability decreases. Multiple cascading effects occur as a result, such as immunotoxicity and neurotoxicity. Decreased immune function occurs due to reduced phagocytosis and NF-κB gene activity. Impaired neurological function is a result of the inhibition of ChE and suppression of neurotransmitter regulatory enzymes. When exposed to microplastics, bivalves also experience oxidative stress, indicating an impaired ability to detoxify compounds within the body, which can ultimately damage DNA. Bivalve gametes and larvae are also impaired when exposed to microplastics. Rates of developmental arrest, and developmental malformities increase, while rates of fertilization decrease. When bivalves have been exposed to microplastics as well as other pollutants such as POPs, mercury or hydrocarbons in lab settings, toxic effects were shown to be aggravated.

Not only fish and free-living organisms can ingest microplastics. Scleractinian corals, which are primary reef-builders, have been shown to ingest microplastics under laboratory conditions. While the effects of ingestion on these corals has not been studied, corals can easily become stressed and bleach. Microplastics have been shown to stick to the exterior of the corals after exposure in the laboratory. The adherence to the outside of corals can potentially be harmful, because corals cannot handle sediment or any particulate matter on their exterior and slough it off by secreting mucus, expending energy in the process, increasing the likelihood of mortality.

Marine biologists in 2017 discovered that three-quarters of the underwater seagrass in the Turneffe Atoll off the coast of Belize had microplastic fibers, shards, and beads stuck to it. The plastic pieces had been overgrown by epibionts (organisms that naturally stick themselves to seagrass). Seagrass is part of the barrier reef ecosystem and is fed on by parrotfish, which in turn are eaten by humans. These findings, published in Marine Pollution Bulletin, may be "the first discovery of microplastics on aquatic vascular plants... [and] only the second discovery of microplastics on marine plant life anywhere in the world."

It is not just aquatic animals which may be harmed. Microplastics can stunt the growth of terrestrial plants due to the increased uptake of toxic metals such as cadmium.

In 2019, the first European records of microplastic items in amphibians' stomach content was reported in specimens of the common European newt (Triturus carnifex). This also represented the first evidence for Caudata worldwide, highlighting that the emerging issue of plastics is a threat even in remote high-altitude environments.

Zooplankton ingest microplastics beads (1.7–30.6 μm) and excrete fecal matter contaminated with microplastics. Along with ingestion, the microplastics stick to the appendages and exoskeleton of the zooplankton. Zooplankton, among other marine organisms, consume microplastics because they emit similar infochemicals, notably dimethyl sulfide, just as phytoplankton do. Plastics such as high-density polyethylene (HDPE), low-density polyethylene (LDPE), and polypropylene (PP) produce dimethyl sulfide odors. These types of plastics are commonly found in plastic bags, food storage containers, and bottle caps. Green and red filaments of plastics are found in the planktonic organisms and in seaweeds.

Not only do animals and plants ingest microplastics, some microbes also live on the surface of microplastics. This community of microbes form a slimy biofilm which, according to a 2019 study, has a unique structure and possesses a special risk, because microplastic biofilms have been proven to provide a novel habitat for colonization that increases overlap between different species, thus spreading pathogens and antibiotic resistant genes through horizontal gene transfer. Then, due to rapid movement through waterways, these pathogens can be moved very quickly from their origin to another location where a specific pathogen may not be naturally present, spreading the potential disease.

Jedino sto je za sol bitno je da nije rafinirana i da ima nadodanog joda u sebi zbog stitnjace. Sve ostalo je prodavanje muda pod bubrege. 

Krupna ili sitna paska morska sol jodirana je najbolji izbor... 

 Što ne valja s rafiniranom soli? Njome bi solio manje jer je slanija.

To imas u Tuzli, u formi stijene i slane vode. Prije su bili cak i izvori slane vode. Vremeneom se preslo na slane bunare a kasnije i na iskopavanje kamene soli. Prestalo se sa crpanjem slane vode i eksploatacijom soli u rudniku koji se nalazi tacno ispod grada u namjeri da se zaustavi tonjenje zgrada (jedna dvokatnica je u potpunosti potonula u zoni najveceg tonjenja). U zoni najveceg tonjenja je prije bio park koji je kasnije preuredjen u vjestacka jezera koja se pune slanom vodom iz preostalih slanih bunara. Kako ta sol i slana voda poticu od Panonskog mora, nova jezera se zovu Panonica.

Inace, Tuzla potice od turske rijeci tuz sto znaci sol. Gradove po imenu Tuzla nacete u Rumuniji i Turskoj, pretpostavljam da se u vrijeme Otomanskog carstva i tamo exploatirala sol :-).