Ne bi bilo, loše da se isto opet ponovi. Čisto da umjesto filmova u igrama, zapravo imamo igru za igranje, a ne kinematografiju koja uzima pun kurac prostora. 

Sve divno, krasno oko izgleda, ali priče u igrama se previše oslanjaju na filmove, a najmanje na igrivost.

Nemoj igrat i gotovo

U nekom trenutku od originala, dijamanta, postaneš komercijala, obično mutno staklo,! 

To je jedan od postulata ali i prokletstava bussines života, čim prije čim više, bez obzira na teoškove i mrtve! 

Kad se vec spominje Atari i krah gaming industrije, preporucio bih odlicno knjigu https://en.wikipedia.org/wiki/Hackers:_Heroes_of_the_Computer_Revolution.
U knjizi se dosta spominju i gaming hackeri kao jedan od narastaja starih hakera. Inace Otone vjerujem da bi jedna kolumna o genezi hakera bila pun pogodak.
A sad najbolje, covjek koji je tema nekih poglavlja knjige, koji je napravio Froggera za Atari koji se spominje u tekstu, zatim Jawbrakera i jos dosta toga, nekad je radio sa mnom na nekim projektima.
Inace covjek se zove John Harris, mozete naci neke intervjue po netu i yt s njim.
A sta je sve ekipa tinejdzera hakera jos radila osim bjesomucno programirala procitajte u knjizi :)
Inace froggera sam igrao kao dijete, sjecam se igrice...
Koji osjecaj kad ti netko takav reviewa kod, ej brale moj...

 Šta fali mgsu na primjer, ima cutscene ima i gameplaya, čisti gameplay je multiplayer pa igraj ako hoćeš razbibrigu.

Odličan dokumentarac o tome.
https://m.imdb.com/title/tt12759400/

Iskreno multiplayer mi je generalno bezveze. Jedini MP mi je bio dobar kod Arma2. Jer si baš imao izbor svega i svačega. 

i ne vidim neku razliku između stanja tad i danas: samo se štanca i 95% (što ionako vrijedi za sve u životu) je smeće. "kupuj-troši-bacaj-kupuj- ..". kao što kolega fredii piše - malo je doista igara, a ne kojekakvih iživljavanja (posebno beskorisno napumpavanje grafike [i GB-a i hardverskih zahjeva i forme općenito], uz redukciju i nauštrb sadržaja i igrivosti). umjesto reizdanja igara dok su to još bile (prvi primjer koji mi pade na mjesto gdje je ostalima pamet je "redneck rampage"), uz novu grafiku (ako baš mora), tržište se zatrpava 3,14zdarijama. ne sumnjam da one imaju kupce (koji, pak, nemaju kriterija ali iamju love) no sad umjesto bankrota imamo "akvizicije studija". postoji riječ koja krasno i duboko sadržajno opisuje suvremenu "industriju" igara za računala (pa i konzole): sranje. nasreću, na posebnom vanjskom hdd-u (+ neki "originali" na dvd-ima) očuvah nekih dvadesetak suvislih 

iako postotak zna biti veci, to je lijep prikaz tvog doprinosa forumu 

Mislim samo u Americi, i Japan i Europa nisu imali ovaj problem.

https://www.reddit.com/r/AskHistorians/comments/dby8mo/why_video_game_crash_1983_didnt_occur_in_west/

Možemo mi gunđati koliko hoćemo, ali "igrice" zarađuju više nego filmovi i muzika zajedno, globalno.
A kvaliteta, očito je dovoljmo dobra kad ovako dobro ide.

Kad su ljudi sa viskom para i glupi. Nema vise razmisljanja mozganja ili neceg svima je to tesko zato ce radit mikrotransakcije da se to makne.  Isto vrijedi za igre evo na primjeru tw po meni od medievala2 i patchanog empire tw nisu napravili nesto da valja (ne volim warhammer volim strategije s okusom povjesti)  pa imaju sve veci i veci budzet.  A da ne govorim da modovi za recimo jedan rtw 2 igru pretvaraju u jednu od najboljih igra ikad a tvornicki je jedno od najvecih fijaska ikad... 

Sve zavisi sta igras i sta ocekujes. Imas igre ko Factorio, Stellaris, Rimworld, FFXIV, CS:GO, Dota 2 i slicne koje se updejtaju vec godinama i bolesno su dobre i zabavne. 

Imas Mobile igre koje cijede svaki cent iz korisnika.

Imas ove konzolske igre koje izađu svakih 3~4 godine koje budu fantasticne tipa Zelda BOTW

Imas ove multiplat igre koje izađu svake godine ko CoD i Assasins Creed i generalno budu poprilicno prosjecne i zabugane.

Stvar je u tome da su danas informacije puno dostupnije i širenje informacija je neusporedivo brže, pa se brže isfiltrira žito od kukolja...

Da,zato kad pozelim vidjeti kako funkcionira FIFA,upalim neciji Stream i vidim samo otvaranje nekih paketica.

jel postoji mogućnost da naprave remaster od E.T

sadašnji kupci su samostalno odlučili biti pokusni kunići...čak unaprijed plaćaju za proizvodnju

informacije se brzo šire...a zašto onda i dalje postoje genijalci koji i dalje daju pare za igru koja nikad neće izaći...Star Citizen

očito su ljudi prije 40 godina bili mudriji nego ovi sada

Jako dobro štivo i baš se super prisjetiti nekih informacija, svaka čast, ovako za nas koji zbog posla "potegli" do 11, pa je tu još jutarnja kava.

Mislim da ni danas nismo TOLIKO daleko. Ok, igre su dovoljno dobre i ima ih dosta koje su stvarno vrijedne i novaca i vremena. Međutim, trend koji brine i pomalo podsjeća na rane 80-e; većina AA i AAA igara izlazi nedovršeno, bugovito, ISHITRENO. Pa dobro, što ih onda vadi? Marketing i prokletstvo zvano pre-order koje iz nekog razloga masa ekipe još uvijek puši. Kamo sreće da tog nema, kad pogledate koliko visoko-budžetnih naslova dolazi stvarno smiješno (ne)optimizirano, sa sramotno implementiranom mikro-ekonomijom (zaseban problem gdje puno osrednjih igara muže novce upravo ovim putem, a cijeli dizajn i balans podređen je upravo tome) ili pak jednostavno frustrirajućim bugovima jasno je da pola novih igara ne bi imalo ni približno prodaju koju ima, da nema tog pre-ordera. Pokleknuo sam sa Cyberpunkom 2077 no vjerujem da se nisam zeznuo, vidjet ćemo, uskoro. Zabraniti pre-order igara, pa da vidite poliranja i truda jer novac ne bi curio na račun bez da se vidi točno ŠTO i KAKO se isporučilo.

Također, uz sve spomenuto gore, igre koje sa svim DLC-ovima na kraju ispadnu 100+ eura, još ste za te novce beta-tester i imate priliku potrošiti još malo na razne transakcije unutar same igre i dalje uspijevaju. I dalje budu pre-orderane. IQ krda? Čitajuć komentare okolo internet divljine čini mi se da je. Kolektivno imamo puno manje "kičme" nego prije 35 godina. Sjajni CGI trailer i "PRE-ORDER NOW!", a ispod videa se u komentarima mogu osjetiti otpušteni spolni hormoni i hormoni sreće uz tek ponekog koji realno upozorava, no izgubi se u masi religiozno fanatičnih misa zahvalnica.

Zlatne godine gaminga? Meni osobno tamo 1997. - 2015. Platinum godine završile tamo cca 5 godina ranije. Sad je neka "post-kapitalističko-autopilot" era uz pokoje bljeskove. Je znam, ima i dalje ovoga i onoga, međutim kad gledate što je izlazilo po godinama, kad su vrhunci open-world Ubisoft repeticije, shvatite koliko je industrija u banani što se tiče umjetniče i kreativne strane u usporedbi s nekim ranijim godinama. Odigrao sam puno starijih hitova poslije novih tako da me ne pokreće nostalgija i ako zanemarimo grafiku (naravno) puno više zabave ima kad se pogleda u retrovizor.

 Nevjerojatno, baš san za sebe jednom prilikom negdi napisa upravo ovo; 1997-2010 - najbolji period, iako je bilo dobro do 2015. Nakon toga se je prosjek naglo sroza. Relativno san mlad, ali se držin učenja i mudrosti stare škole iz nekih prijašnjih vrimena, pa se moderni trendovi samo odbijaju od mene, još se nisan zarazio hehe. Osim toga, članak je odličan, nisan bio upoznat s ičim osim samog događaja. 

"Rockstar's Game Design is Outdated" i kakve su igre uglavnom danas odnosno problem modernih igara, pogotovo AAA igre (cast izuzecima).

https://www.youtube.com/watch?v=MvJPKOLDSos (pogledajte do kraja).

Ja sam citajuci clanak dobio zelju da skinem emulator i probam E.T. :)
Ono, kao neka obrnuta psihologija - kad svi pricaju kako je nesto lose, dobijes zelju da se uvjeris koliko je to zbilja lose...

Krah je bio u USA, samo oni uvijek naravno navode cijeli svijet, sto nije tocno. Dok su oni stancali gomilu smeca i skrahirali, mi smo u Europi uredno picili sa Commodoreom (iako je USA firma) Spectrumom i sl.

I na kraju je amere "izvukao" Nintendo...

Glede tog video osvrta, žalosno, ali i očekivano. Kad neka industrija dosegne zrelost, ka recimo u tom periodu 1997-2010, tada je sve super-divno-krasno, ali kad se industrija zasiti i prezrije, a to je uvik samo pitanje vremena, tada sve ode k vragu. Tako je bilo i s filmovima, glazbom, vjerojatno i s mnogim drugim stvarima. Nadalje, metafora s lego kockicama je pogođena, baš je u tome kvaka; svaki put kad odem s nećacima kupovat igračke, uvik razgledamo i lego ponudu i na kraju nikad ne kupimo lego jer su ti setovi nekako jednolični, ograničeni, dosadili bi valjda nakon jednog slaganja. Tako je i s mnogim drugim igračkama, pa zato uvik gledamo kupit nešto svestranije, nešto dinamično i većinom su to zapravo igre i igračke starih generacija, ali u novom izdanju.