Lijene mame kojima je teško odgojiti djecu da budu samostalna i odgovorna idu linijom manjeg otpora - uradiće zadaću za dijeete. Tako radi dok je sopstvena greška ne lupi po glavi, tj. dok ne shvati da je odgojno promašila kod djeteta, a sebi natovarila brdo obaveza koje realno ne može stići obaviti bez frustracija. Naravno još se sjeti sebe kao djeteta i nigdje u sjećanju ne nađe da su joj roditelji radili zadaću, nego je sama bila sposobna obaviti svoje školske zadatke. Iz toga, naravno, izvuče pogrešni zaključak da su školske obaveze nekad bile lakše...

Apsolutno, s obzirom da ih ništa ne nauče na nastavi.

Da se nadovezem na prvi komentar gdje djeca se oslanjaju na pomoc rodilja dok su zadaci bazicni, a kad postanu teski djeca shvate da nemaju osnove i onda muku muce iducih 6-8 godina pokusavajuci razumit sta se desava. Kao osoba koja je od prvog do zadnjeg razreda odradivala svoje domace zadatke iz matematike sama, mogu reci da nikada nisam imao problema sa razumijevanjem gradiva niti je iti jedan od domacih zadataka bio tezi od onoga sto se prolazilo na satu. Naravno ovdje se moze diskutirati koliko dobro profesori objasnjavaju gradivo na satu te koliko su zapravo djeca prepustena sama sebi za ucenje gradiva od nule

Australski znanstvenici... pa jao.. ovo kad čujem u zadnje vrijeme dobijem blaži dermatitis u sekundi.

Ne znam zašto je uopće bitno čiji (il' pravilnije, odakle) su znanstvenici, al nekad je ovo bio samo novinarski pridjev, koji eto, može i ne mora označavati nekakvu dozu relevantnosti izvora za vulgaris konzumenta vijesti.

Meni zapravo u zadnje vrijeme znači jedan veeelki red flag... za zdravi razum, posebno ako je geografsko područje down under aka. Australija, Novi Zeland..

E sad malo o članku.. 

Mislim da bi dvije vrtićke skupine uzrasta 5+ godina sastavile bolje asocijacije i kauzalnosti od navedenih znanstvenika... Ovako nekako ide logika autora rada:

Matematika se uči u školi -> učenici dobiju zadaću -> zadaća je neprimjerena kompetencijama učenika -> žene su diskriminirane

A tek o tome kako govore da roditelji pomažu djeci u rješavanju zadaće, a gle čuda, to im uopće nije sumnjivo u zaključku kako djeca ne postižu samostalnost i neovisnost..

ovo je vrh "razlog obiteljske frustracije koja se prenosi iz generacije u generaciju"

Mislim da je ovo dobra osnova da se osnuje neka organizacija s ciljem zatiranja učenja, prvenstveno matematike, a zatim ćemo dalje po zasluzi... a manifest bi započeo s "Mathematics discriminates against large percentage of the population: it has clear bias towards people who understand it."

Il' još jedna kompliciranija i utpijska solucija: prilagoditi školski kurikulum i uvesti malo razuma u školstvo

Možda je u meni stvar pa ne razumijem.. 

Ja sam matematiku sam rješavao uvijek. Zapravo učio sam unaprijed iz knjiga i pokušavao sve sam shvatiti prije predavanja u školi. Tako da mi je matematika super išla. Danas naravno nemam apsolutno ništa od svega toga.

Ako roditelj treba biti učitelj, onda učitelj treba dobiti otkaz jer nije ispunio smisao svog posla - da nauči dijete znanju. Zadaća je vježba onog naučenog na satu.

Ako na satu većina djece nije naučila što je trebalo, taj nastavnik ne valja.

Koliko čujem, to je slučaj sa skoro svim nastavnicima matematike, čast izuzecima.

Ako netko sporije shvaća, ne može biti izgovor jer za to postoje sati dopunske nastave da i ta djeca shvate.

Ako je dijete nadareno pa da mu ne bude dosadno dobije teže zadatke na dodatnoj matematici, plus poticanje da idu na natjecanja - tako su i oni pokriveni.

Prosjek, ispod prosjeka i natprosjek - svi su pokriveni i to u ŠKOLI!

Ako dijete ne može samostalno riješiti zadaću nego treba roditelje, nije dijete glupo ni roditelji, nego je to veliki neuspjeh UČITELJA, RAVNATELJA i politike koja školama propisuje pravila i gradivo.

Učitelj danas samo da popis koje gradivo RODITELJI trebaju naučiti dijete, da roditelji rade njihov posao. Onda ih ne trebamo, njima otkaz, i djeca u školu samo po popis koji da nauče doma (kako realno i je).

Sad nek naprave istraživanje na zadaću iz hrvatskog jezika...

10 godina sam stariji od sestre koja je bila odličan učenik... no kad me tražila pomoć na pitanja iz hrvatskog tipa "što je pjesnik htio reći" nisam znao ni mogao pomoći iako sam svega nekoliko godina ranije završio srednju školu i sve mi je bilo svježe... 

Danas su druga vremena, možda bi Chat GPT znao što je pjesnik htio reći... A za matematiku sam siguran da bi riješio i da roditelji ne bi trebali biti frustrirani... 

Ne znam u koju si ti školu išao, no kod mene je bilo ovako.  (barem od srednje škole nadalje)

Najveći problem, iz vladtitog iskustva, jest manjak motivacije i metodičkih vještina kod učitelja i profesora matematike. Čast izuzecima, ali vrlo često na to radno mjesto dolaze ljudi bez adekvatnih people skills kompetencija. Znaju materiju ali bezuspješno prenose na druge.
Nadareni klimci će pohvatati, ali koliko njih ima koji bi mogli ali nisu dovoljno motivirani

A kako matematiku drugačije naučiti nego vježbanjem? Ja sam ju naučio neumoljivim vježbanjem. U osnovnoj, srednjoj, a bome i na faksu.

Svi vi koji prozivate roditelje da rješavaju djeci zadaću, očito nemate djece koja se još školuju jer bi inače znali da čak u udžbenicima piše "slijedeće zadatke riješite s vašim roditeljima, djedovima, bakama.." i to čak eksperimenti iz kemije! (I sh*t you not!).
Uz to, nije ništa čudno da profesori zadaju djeci lekciju koju trebaju naučiti tokom zimskih/proljetnih praznika jer eto, djeca to mogu sama.
Treća "super" pojava je da si profesori daju za pravo usred godine otići na profesionalno usavršavanje i onda gradivo treba predavati zamjena koja su redom nezaintetesirani jer ne dobivaju posao za stalno pa to odrade za qu*ac jer pare će ionako sjest. Dodao bih i to da je pravilo da u svakoj generaciji bar jedna profesorica ode na porodiljni s čuvanjem trudnoće, dakle na 2.god je nema i to onda isto povlači ove zamjene i nikakvo učenje djece.
Pogledajte malo oglase po PMF-u gdje škole plaču za profesorima matematike, a kamo li da će im ikoji ostat duže nego mora i postat dobar profesor. Djeca nam odgajaju djecu! Postalo je normalno da djeca u čak i u nižim razredima ne stižu prepisati s prezentacija koje im puštaju profesori jer više nitko od profesora ne piše kredom po ploči jer kažu da ne bi stigli obraditi svo gradivo, a poanta pisanja kredom je da postoji tempo pisanja koji djeca mogu stići.

Poanta: školski sustav je potpuno krahirao i na žalost počiva na čistoj volji roditelja da im djeca prežive taj kaos jer trenutni školski sustav je najmanje briga za djecu

 Imaš puno od toga indirektno, samo ni ne znaš. Matematika ti razvija mozak i nauči kako razmišljati i rješavati probleme. Ne nužno samo matematičke probleme. 

A danas tko nezna riješit zadatak iz matematike i fizike uz pomoć photomatha i GPTa ako zapne jednostavno se nezna snaći. Samo mu to neće pomoći da sam razmišlja, razvija logiku, razmišljanje, mozak

Tri nepopularne stvari koje mogu reći iz iskustva:
1. Imam dvoje djece u osnovnoj školi, starija je osmi razred i redovno ide na natjecanja iz matematike (također fizika, biologija, tehnički i engleski). Cijelu osnovnu školu supruga i ja smo joj možda pet puta (sigurno ne više) pomogli oko zadaće. I tada su se nejasnoće pojavile kad je hvatala gradivo koje je propustila zbog dužeg izostanka iz škole (bolest, i slično). Ne problemi, nego nejasnoće. Ovime želim reći da je kurikulum itekako prilagođen djeci. Može se, ako se uči. Ako se ne uči i ne piše zadaća i na satu se sjedi na ušima, onda je potrebna pomoć.

2. Roditelji kukaju i nariču po Facebooku da je gradivo matematike preteško, jer su i sami roditelji imali problema s matematikom u školi. Ako su mama i tata imali dvojke, teško će djetetu objasniti bilo što složenije od zbrajanja i oduzimanja.

3. Radio sam u obrazovanju (srednja škola). Iz iskustva mogu reći da su djeca razmažena, nezainteresirana i sklonija skrolanju po TikToku, nego slušanju nastave. Roditelji su Drama Queens i vjeruju isključivo onome što im kažu njihova djeca ("profesor me ne voli!"). Nastavnik koji tijekom tjedna predaje u šest ili osam razreda nema vremena mrziti isključivo vaše dijete. On je došao odraditi posao. Nastavnici generalno zaista rade dobar posao. Izuzetaka ima i uvijek će ih biti, baš kao na svakom drugom poslu i to ne može biti argument protiv obrazovanja.

Znači sad je i službeno potvrđeno: kriv je uvijek nastavnik. Dakle dragi roditelji, uzmite svoju omiljenu baseball palicu i posjetite malicioznog učitelja. Ne tjerajte svoju djecu nikada na granice comfort-zone, niti u školovanju niti u životu. Postavite im ljestvicu uvijek tako da je od šale mogu preskočiti i recite im kako su fantastični. Tako ćete odgojiti umiljate mamine maze koje će možda imati lako i sretno djetinjstvo ali će biti prosječni odrasli nesposobni podnijeti ikakvu frustraciju. Za napredak će se ionako probrinuti Indijci, Kinezi i slični kod kojih se iznadprosječnost još uvijek cijeni. A dragi psiholozi, uvjeravajte nas i dalje da smo savršeni baš takvi kakvi jesmo i da je svijet taj koji se treba nama prilagoditi. Ovakve bullshit-studije idu u tom smjeru.

Kaže mi žena da je jučer pitala kolegicu (20 i nešto godina stara, akademski obrazovana) zašto uporno krivo piše jednu riječ u dokumentima. A ona na to ljutito: "a ko to kaže?". Pa rječnik, kravo! Ona joj je odgovorila naravno bez krave, ali ova je i dalje šizila da pa šta onda, kog je briga i šta je se tlači takvim glupostima. Ja sam u redu, a rječnik samo ugrožava moju slobodu. Mogli bi uskoro gledati Fahrenheit 451 uživo.

 Mislim da ne možeš a pokušao si, prema vlastitom djetetu ocijenjivati cijeli školski sustav, tim stilom odiše prvi dio teksta, vjerujem da imaš radišno i inteligentno dijete, radišnosti ga možeš naučiti, svaka čast na tome ali mu ne možeš dati inteligenciju. Manje inteligentna djeca od tvoje traže više vremena i onda imamo probleme, ne želim ulaziti u problematiku školskog sustava itd, itd. Ono što mogu reći je da sam bio totalna truba u školi, u moje vrijeme se još nije znalo za disleksiju pa sam bio lijeni konj i malo bezobrazno đubre koje neće, dete kreten, nemam pojma kako je danas, barem ne iz prve ruke, gradivo iz matematike bilo mi je izrazito teško a nitko me nije hebao dva posto. Sada ja prema vlastitom iskustvu ocjenjujem cijeli bivši sustav, nedobro ali djece poput mene u mladosti ima i bit će, sustav se nekako mora prilagoditi svima, kako, ne pada mi na pamet dalje filozofirati u području o kojem nemam pojma.

Znam samo da se ne slažem s time da su djeca razmažena i nezaiteresirana, ima onih koji tim ponašanjem prikrivaju stvarni problem, tako sam barem ja radio.

Problem matematike je star kao i škola, nije od jučer - matematika se ne može učiti na preskokce jer je sve bitno i ako se jedan dio ne nauči i izvježba, ne može se više pratiti niti ono što se veže na to. Dobra stvar jest što se s gradivom stvarno ide polako. Ako gledamo OŠ, klinci imaju 8 godina da nauče, realno, dosta malo toga. Nema nikakve žurbe. Međutim što se prije događalo. Klinci ne bi riješavali zadaću po 2, 3 tjedna, ne bi naučili određeni dio, kasnije im bi došla lekcija koja koristi ove koncepte od ranije, klinci na satu bi sad već bili pogubljeni i nastaje kaos - nitko ništa ne zna, pola razrede dobije kulje iz ispita, jao meni, kuku meni... 

Problem danas, s pojavom pametnih mobitela je puno gori. Klinci imaju mobitel kraj sebe kad riješavaju zadaću, koncentriraju se minutu na zadaću, skoći im notifikacija na mobitelu i bulje sljedećih deset minuta u njega. Zatim opet minuta na zadaću pa opet natrag. I tako zapravo prosjede možda i sat, dva, misle da su dugo radili na zadaći, a zapravo nisu ništa napravili. 

"Domaće zadaće iz matematike rade više štete nego koristi" - said no one ever in China

Imam 45g i da me pitate kako riješiti neke zadatke iz srednje ili s faksa, zazujao bi i ne bi riješio zadatke (Imao sam 4/5, išao na izbornu). S druge strane, brže bi obnovio to znanje, nego bi netko od nule naučio.
Argument da roditelji ne znaju rješavati zadatke može biti relevantan ako su bili odlični ili vrlo dobri bar, a to su rijetki (ne brojim one kojima su ocjene poklonjene), makar niti to nije mjerilo jer se količina znanja koje se pokušava prenijeti na učenika povećava s vremenom ionako. Za matematiku treba puno upornosti i truda, te se razvijaju razne vještine koje nam u životu dobro dođu, kao što je netko već naveo.

U srednjoj školi sam u četiri godine imao tri nastavnika iz matematike, najlošiji naravno zadnji i to zadnje dvije godine.

U drugom razredu profa je bila super, kvalitetno je objašnjavala, davala nam konkretne zadaće, bio je gušt znati i odraditi materiju brzo, na vrijeme i s voljom. Kod nje sam imao 4 a čak me i tražila da se krenem pripremati za nekakvo natjecanje (nisam tada kužio niti kako niti zašto, ali danas mi je jasno da je njena četvorka bila ozbiljnija od drugih), što mi nije padalo na pamet.

I onda se idioti iz razreda krenu buniti da žena zadaje previše zadaće i glupa raska ju nekako makne. Možda nije raska kriva, ne mogu tvrditi, ali nam je nakon nje u trećem i četvrtom razredu došao lik koji bi nešto sebi brbljao u bradu (okrenut od nas prema ploči) završio zadatak, pitao je li nam jasno i, nakon što svi jednoglasno kažemo da nije, bi mrtav-ladan rekao "dobro, idemo dalje". Kod njega nikakva zadaća ne pomaže, nema te teme koju te netko tako može naučiti.

Nisam bio nešto super zainteresiran za školu ali nisam bio niti najljenije đubre. Stvari koje su mi išle dobro sam volio (crtanje, percepcija), stvari koje nisu nisam (sve ostalo) ali upravo to pokazuje koliko je bitan dobar nastavnik - kada je žena čak i meni, kojem nikad nije išla matematika, uspjela približiti materiju i zainteresirati me za nju. Na kraju joj se ne sjećam niti imena... Gospođo draga bezimena, kapa do poda, bili ste super u svom poslu!

Ima legendarno dobrih nastavnika/ca, takve treba dobro platiti! Oni rade taj posao jer ga vole i rade to jako dobro. Ali ima i loših. Ovo da je nekoliko učiteljica na porodiljnom je lijepa, odlična vijest! Jedino što na to treba unaprijed računati da je UVIJEK 20% učiteljica na porodiljnom i zaposliti toliko više učiteljica, a ne zamjene.

Meni je mama bila profesorica matematike u srednjoj školi pa nikad nisam imao problema s matematikom.

Ali i kad bi ona meni nešto krenula objašnjavati morala se spustiti na nivo onoga što smo mi učili. Jer ne možeš nešto rješavati na način koji se još nije učio i sl.

A i ona je fine pare natukla na instrukcijama, pametnom dosta koliko je matematika generalno lako savladiva kod kuće.

Danas kad vidim što djeca rade na informatici u osnovnoj školi, to smo mi u srednjoj školi radili. Da ne spominjem konverzije binarnih brojeva u oktalne i heksadecimalne, bez da su se prije toga iz matematike obradili brojevni sustavi.

Ili npr elektrotehničkim predmetima u srednjoj, to je komotno par kolegija koje smo mi na FERu imali, a i onda su nam bili strah i trepet. A uz to još imaju i drugih 15 predmeta cijelu godinu.

najveći problem oko domaćih zadaća su glupi, dvosmisleni, trosmisleni, beskorisni, zbunjujući zadaci.  nisu svi ali bude ih.

kad netko tko je kroz cijelo školovanje rasturao matematiku od osnovne do faksa, ne zna što je točno rješenje (jer ih teoretski može biti više ovisno kako tumačiš neke stvari koje su riječima loše opisane) onda možeš mislit što dijete u prvih par razreda osnovne škole to može bez ikakve pomoći riješiti...

I to je isto točno. I onda još kriva rješenja za provjeru.

Kod moje male je najveći problem učiteljica koja im ne pruza osnove neke. Cijeli prvi i drugi mjesec nisu nista radili za školu nego su se priređivali za maškare.

Preskaće cjeline, tjedan dana prije testa uči djecu stvari za test. Zagrade koje su u testu ih je učila dan prije testa. Na informacijama je rekla pa sto sad to je samo par bodova na testu?????

Uče otvornike zatvornike i rastavljanje na kraju reda petak i ponedeljak u utorak test iz toga. Najveća ocjena trojka. Sazve roditeljski s pedagoginjom da je problem u djeci da nemaju komcentraciju. Napravi nam predavanje o koncentraciju koje je prvi link na googleu.

Govori ona kako djeca od 13 do15h popodne imaju najmanju mogućnost rada i komcetracije. Pitam zašto 6 od 8 testova su onda popodne. Ne nije istina, otvaram ednevnik i pokazujem. Ok ali trudimo se djeca kad su popodne da pišu test prvi sat. Sad ste rekli da je to najgore vrijeme za djeciji mozak. Ludilo na mene.

Kako to da ste ucili djecu gradovi u petak i ponedeljak a u utorak test, nije istina, evo bilježnica a i ocjene su dobar pokazatelj.

Magija drugo polugodište testovi od jednom mogu biti ujutro

Kriva rješenja nisu česta, oko 5%.
Meni draga priča: https://www.ideaconnection.com/blog/creativity/a-story-about-a-physics-exam.html

U knjizi koju platim 20€ nema mjesta krivim rješenjima.

A nagledao sam ih se hrpu kad sam s klincem rješavao elektrotehniku... klinac rješava zadatak 10 minuta, i onda rješenje krivo.

Pa ajmo provjeravati sve ispočetka i gubiti vrijeme. Umjesto 10 zadataka riješimo 5.

rote learning vs. conceptual learning;

Finland is famous for its short school days, regular breaks between lessons and lack of national tests.
The Finnish education system is widely recognized as one of the best in the world. Finland Math is a pedagogical concept that makes mathematics learning and teaching more effective, fun and engaging.
The school should be a place where it’s fine to make mistakes. After all, mistakes are a normal part of the learning process.
In Finland Math, the goal is to avoid superficial learning such as learning for exams only. Deep understanding and creative problem solving require a solid base to build upon and teaching strategies that focus on learning in different levels of cognitive, affective and sensory domains. When done right, creative problem solving enables students to confidently overcome unexpected challenge.
Metacognition is probably one of the most important 21st century skills. Students need to be able to think for themselves instead of repeating something without using their own brain.

To be able to practice meaningfully, proper feedback is required. The problem in education are large groups where teachers’ time dedicated to individual students is limited to a maximum of few minutes per lesson.
As a part of the digitalisation of the educational world, use of adaptive learning algorithms has increased. It might sound very technical and complex, but the idea is for the computers to help the teacher to create more personalised paths for students with varying skills. When the use of the platform with the adaptive learning algorithms is made user-friendly and simple, the teacher can focus on taking advantage of all its features, instead of struggling with the technology.

For students, personalised learning paths mean focusing on personal strengths and finding the most suitable ways to learn for everyone. If a student struggles with one area, they can receive the support they need from the teacher. Equally, a student succeeding in the subject receives recognition and the teacher can direct them to more challenging tasks.
Personalising the teaching is not only beneficial for the students but for the teachers also. When teachers have access to relevant information about the students’ learning they are able to use the right tools for support, in accordance to the situation.

Iz vlastitog iskustva (Ruđer i FER) možda ukupno dva-tri prof. se sjećam da su imala takav mindset, ali žalosno, radi nacionalnog kurikuluma i (propale)bolonje zna se na koji se način mora(lo) predavati.
Dok HR ne primjeni finski ili  slični model, uzalud vam trud svirači

www.oph.fi/en/news/2020/finnish-good-pisa-results-have-brought-thousands-educationalists-finland

Naše bi profesore također trebalo "profiltrirati" kroz finski (VAKAVA) sistem. 

Obzirom da samo 17 posto kandidata u Finskoj uspije dobiti licencu, mislim da bi polovica naših prof. otpala. 

Evo kako to rade u Finskoj;

While Finland is one of the few countries that requires all teachers to obtain a master’s degree for licensure, it is not the just the length of study, but also the intellectual rigor and clinical preparation that make Finland a world leader in teacher pre-service and preparation. With no alternative routes into teaching, Finland has restricted K-12 teacher preparation programs to just eight research universities. Entrance into these programs is highly competitive consisting of both a three-hour entrance exam, the VAKAVA, that tests applicants’ inference and analytical abilities followed by an interview designed to assess candidates on a holistic basis and evaluate their interest in and capacity for teaching. While the interview process varies by university, teacher educators who administer the interviews look at the motivation, willingness to work collaboratively, and passion for teaching in prospective candidates, ensuring the selection of high-quality teachers who are able to meet not just the academic demands of the profession, but also exhibit a deep commitment to the work.

Once accepted into initial teacher education, the 5-year combined undergraduate and master’s program consists of deep dives into subject matter, simultaneous study of pedagogy and theory, and the study of research methods – competencies considered central to teacher development. In addition, Finnish teacher preparation includes substantial clinical requirements with extended opportunities to learn from expert teachers demonstrating research-based practice at “teacher training schools” associated with the university’s teacher education program.

Problem je malo složeniji od opisanoga u članku.
Disclosure: inženjer sam, davno sam radio u srednjoj školi (predavao elektrotehnočke predmete), pa znam ponešto o temi.
1. Udžbenici su loši. Jako. Iz svih predmeta. Metodološki pogrešni, puni grešaka i natrpani zbrda-zdola. Rade se bez kriterija stručnosti, recenzenti jedni drugima odobravaju udžbenike, a jedini kriterij je zarada izdavača.
2. Nastavnici su potcijenjeni i nemotivirani, svi ih pritišću i nemaju nikakav autoritet kod djece.
3. Planovi i programi su pretrpani i isto nabacani. Teško je išta sistematski učiti.
4. Sve se gradivo tretira jednako, a djeci se ne naglašava što će im biti važno kasnije u školovanju. Npr. matematika u 6, 7. i 8. razredu: razlomci, postoci, linearne jednadžbe i sustavi jednadžbi. To je temelj za sve kasnije, ne samo za matematiku, nego i fiziku i ostale predmete gdje se računa.
Umjesto da se to dobro svlada, natrpaju im gomilu i manje važnih stvari i na kraju ne znaju osnove. (Slično je i s drugim predmetima: iz hrvatslkog uče gomilu stvari a iz škole izlaze polupismeni).

A roditelji: na mukama kada im žele pomoći. Nisu svi znalci iz matematike, fizike, kemije, hrvatskog...

Na žalost obrazovni sustav se sistematski uništava vać desetljećima i to je jedan od najvećih problema ovog društva.

Ne vidim baš neki izlaz.