Utrnule mi noge na wc-u, a ni ne pijem kavu.

aj, Davore, probaj (onak, iz zajebancije) sve ovo navedeno u traktatu o kavi načiniti s (meni) najbitnijim sastojkom: vodom, ali ne pipušom (savinjon) već demineraliziranom (za glačala te akumulatores). jednako s čajem, juhom i bla. pa negdje poslije nadopiši dojam ispod u komentare. svi koji se se od mene dali nagovoriti na to sad su raspamećeni i neupotrbljivi za išta suvislo (gdje je potrebna pamet). samo srču zastakljenih očiju. 

Haha, ne mogu vjerovati. Istu ovu situaciju sam prozivljavao prije 6 godina kad sam kupio Gaggiu classic.Isto narucio metalnu batistu i zamijenio plasticnu pipu za mlijeko sa metalnom.Na kraju sam napravio ukupno desetak kava sa demineraliziranom vodom jer mi se nije dalo cistiti kamenac i onda sam shvatio da je ispijanje kava iskljucivo drustvena forma i socijalni event gdje je svako ispijanje sladje,ukusnije i bolje kad si u drustvu u kaficu. Od tada mi aparat stoji neupotrebljavan, a kad mi se pije kava odem u lokalni birc.

Osim opreme, za lošu kavu ne treba kriviti ni konobare, već njihove šefove, koji svoje osoblje uglavnom nisu voljni poslati na edukaciju ili barem ubrzani tečaj za baristu. Rezultat je to škrtosti, ali u podjednakoj mjeri i priglupog stava da tu nema velike filozofije – samelješ kavu, utisneš ju u portafilter (to je ona "ručka" koja se fiksira za aparat), stisneš gumb, odeš oprati par čaša i imaš gotov napitak kad se vratiš.

prije nekih četvrt stoljeća, kad sam otvarao svoj prvi kafić, nije bilo tečajeva za baristu (ili barem ja nisam znao za njih), no imao sam sreće da aparat nabavim od majstora koji je valjda cijeli životni vijek proveo servisirajući aparate po zagrebu i nevjerojatno s koliko mi je strpljenja i entuzijazma čovac objašnjavao kako se pravi kava na prastarom ranciliu s polugama umjesto tipkica, kojeg je lovački rog dao u otpis, a on ga sredio da bude kao nov

po njegovim uputama i još više prema iskustvu moje stare, koja je isto tako cijeli radni vijek provela po zagrebačkim kafićima i restoranima, relativno brzo pravio sam izvrsnu kavu i s time dobio vjerne goste

kad bih godinama nakon završene birtijaške karijere nekom konobaru ili šefu pokušao objasniti što bi trebali napraviti da dobiju bolju kavu, dobio bi uglavnom odmahivanje rukom i onaj odgovor koji je davor napisao - banaliziranje rođeno iz neznanja i komocije koju im pružaju gosti koji se ne žale 

to mi nikad nije bilo jasno, jer kad god bi u mojem lokalu pala kvaliteta kave (a padala bi uglavnom zbog lijenosti ili lopovluka konobara)  - momentalno sam gubio goste... danas kao da nikog nije briga, bitno da se srče nešto toplo s mlijekom

Svaka ti čast na pristupu, a i veliki respekt na načinu na koji si "istesao zanat". Također, slažem se u potpunosti sa zaključkom 

Davore, zaboravio si napisati da je najvazniji faktor svjeza kava. Dakle konzumirana (mljevena neposredno prije brewanja) u periodu od 7-14 dana od przenja. Nikakve supermarket kave se ne mogu mjeriti sa svjeze przenim kavama.

Dalje, dedica ima pressurized portafiltere. Nakon sto ih depresuriziras dobijes puno puno bolju kavu. Ono sta dobijes iz stock dedice nema veze sa pravom kavom.

Sto se jeftinih mlinaca tice, to je ok za prvu pomoc, ali je takodjer govnu brat. Jeftini mlinci nekonzistentno melju kavu, pregriju je, rade previse prasine sto rezultira losijom ekstrakcijom. Probao, zajebo se, presao na bolji mlinac.

Btw si probao prziti kavu kod kuce? Nedavno sam se poceo igrat sa popper + artisan + pid kontrola kombinacijom i dobivam izvanredne rezultate. Zelena kava je zbilja jeftina i mozes dobit odlicna zrna po nikakvoj cijeni.

Dok sam čitao tekst, imao sam pogled na konobara koji pripravlja kavu u kafiću i ispijao svoj napitak. Počeo sam malo više gledati što radi, a i odlučio da želim malo hedonizma u životu.

Ovaj tekst razlog je zašto volim čitati tekstove na BOL-u. Dobar autor, koji nije samo fah-znalac, nego živa osoba koja je dopustila da ga njegovi čitatelji upoznaju čime doprinosi stvaranju odnosa s njima, zatim informativni, originalni, objektivni i stručni tekst, da bi na kraju  komentari čitatelja dodatno obogatili priču.

Iako prigovaram BOL-u svašta, osobito pisanje o svemu i svačemu, spreman sam zašutjeti i nastaviti čitati ovakve tekstove koji dodatno obogaćuju iskustvo i spoznaju. Osobito u ljetno vrijeme.

Autoru bih prigovorio jedino da se malo više potrudi u stvaranju/korištenju hrvatskoga nazivlja specifičnoga za ovo područje. Baš nalik na njegove informatičke tekstove.

Gdje da krenem. Desno. Nego, ajde o kavi. Kažete demineralizirana voda. Vode se polemike oko toga, da li je bolja izvorska ili filtrirana. To vam je stvar ukusa, okusa, navike, čegaveć ne. Ja sam koristio vodu iz brite, janu i običnu iz pipe. Kak imam okusne pupoljce koji su ocvali, nisam primjetio razliku pa se držim ove iz pipe i redovito čistim kamenac i ulje s aparata. Nisam primjetio da je pisano o skidanju ulja, treba ga spomenuti jer je bitno, daje bolji okus kave. Kava bi svakako trebala biti svježe pržena, dakle s datumom prženja na pakiranju a ne best before... Mlinac svakako sa burr noževima (mislim da ih prevode kod nas konusni noževi). Vagati kavu prije mljevenja jer se količinom mjenja i okus ako je vrijeme ekstrakcije isto. 

Da vam probam ovak. Najbolje od svega je - svježe pržena kava. Izvorska voda koja nije kemijski tretirana. Aparat za espresko koji može držati konstantnu temperaturu tokom ekstrakcije. Mlinac sa što većim noževima jer manje grije kavu i ima ravnomjernu finoću samljevene kave. Botomless portafilter sa VST sitom (ručica za sito bez dna i sito sa ravnim rubovima). Politika iza ovoga je da ima što manje metalnih površina na koje dolazi kava i po njima ostavlja svoja ulja i tako mjenja okus. Ugrijana šalica. 7 sekundi nakon paljenja pumpe da ne teče kava i onda tanki mlaz tamno smeđe tekućine. Dužina ekstrakcije oko 20 sekundi za jednu dozu, 25-33 za duplu. Da odmah kažem da je to granično vrijeme jer najbolje je mjeriti volumen dakle 7 grama kave 14 grama espresa, 17 grama kave 34 grama espresa..., i to unutar zadanog vremena. To se postiže mljevenjem kave, sitnije ili krupnije, ovisno o kavi. I to je skoro to. Ima milijardu detalja na koje treba paziti, što dublje idete u te sfere to bolje/gore po vas. Kao i sa audioovisnošću, bitcoinminingom, stranačkim izborima....

Ak koga kaj zanima o kafici nek pita, ak ne znam pošaljem vas na stranice di ljudi znaju.

Setup -Gaggia classic, mazzer super jolly, ethiopia iz elis-a. Cijena 1800aparat, 1000mlinac, kava oko 230kn kg. 

Bonus - tko prevede "specialty coffee" dobije pusu od šuštinja jer ja sam siromašan i mrzim dijeliti nagrade.

Teorije o pravljenju kave su gore nego rasprave o usviravanju kablova za zvučnike. 3 najveca razlike u pravljenju kave koju sam primjetio su (IMHO) : Kava sa hladnim mlijekom ili toplim te rijetka kava iliti slaba. Znaci od jedne doze naprave 2 kave ili ne stavi dovoljno kave u dozer zavisno od velicine salice i treca stavka je vrsta kave. Ovo sve ostalo je diskutabilno. Nastranu tehnicke stvari o potrebnom pritisku od 9 bara koje spadaju u minimalne specifikacije.

Ja cu se nadovezati na milk frother. U svim jeftinim aparatima je samo jedan bojler koji se koristi istovremeno za kavu i za paru. Istovremeno je sa jednim bojlerom nemoguce pistici dovoljan pritisak za istovremeno pripravljanje kave i grijanje mlijeka parom. Svi komercijalni aparati imaju odvojene bojlere za paru i za kavu. Skupi kucni aparati takodjer imaju dva bojlera.

Sto se kafica tice, moja neka filozofija je ako hocu dobar espresso i nemam mrtve veze o kaficima u blizini, gledam koju masinu koriste. Ako je La Marzocco ili Victoria Arduino, narucit cu kavu u tom kaficu.

Prema svim parametrima ovisnik sam o espresso-u dnevno popijem između 10 i 15 šalica. Prošao sam više faza kad je espresso u pitanju ni sam ne znam koliko sam aparata kupio, poklonio ili dobio na poklon no sve i jedan klasičan aparat za espresso ima jedan te isti problem. Kad napravim espresso moram očistiti aparat. Konačno sam kao poklon od ekipe na poslu dobio aparat sa “čepovima”. Znam “pravovjerni” poklonici dragog nam napitka posegnuti će za kletvama i ja bih to učinio ali iskustvo je zaista u najmanju ruku zadovoljavajuće. Istina jedna šalica kave me bez utroška električne energije košta oko 0.25 EUR ali sve što trebam je je zagrijati šalicu, to sam radio i sa klasičnim aparatom, gurnuti “čep” u aparat i podesiti duljinu kave pritiskom na dugme. I u 99% slučajeva dobijem kavu kozistentnkog ukusa i strukture. Namjerno kažem čep a ne kapsula kako je formalni naziv jer tako nerviram djevojku koja to prodaje u lokalnoj prodavnici. Isti aparat sam poslije mjesec dana kupio i u kući i na vikendici. Odoh sad jednu da nacurim :)

Nije bitna koja je vrsta kave, kojom tehnikom je rađena.

Bitno je piti kavicu bez kofeina.

Okus je vrhunski kad se kvalitetno pripremi, moš je puno usaugati a ne šteti.

Morat ću grunuti jedan c/p znanstveni članak poput moga lege Dr. Bereckog o štetnosti kofeina ali, slabo to vrijedi kad će on pronaći još pet članaka o korisnosti pijenja kofeinskih napitaka.

možda nisan dobro proćita tekst, ali mislim da je jako bitno spomenut da vrjeme (vanjski tlak/temperatura/vlažnost) utječe na espreso.

 Iš sotono

Napravio sam profil na BUG forumu samo kako bih mogao komentirati ovaj članak! Sve pohvale autoru za odlično obrađenu temu. Iscrpno, jasno, vrlo zanimljivo i atraktivno, popraćeno fotografijama i videom. Iako je članak poduži pročitao sam ga u jednom dahu! Iz svake napisane riječi pršti strast istinskog kavoljupca :) Bravo Davore! Guštao sam čitajući ovaj članak (uz kavu, naravno!). 

Kakav espresso? Pa svi znaju da je ispravno "ekspreso"!

Šalu na stranu, zanimljiv tekst. Dosta toga štima, koliko mogu potvrditi iz iskustva sa svojom starom (i dalje živućom) Gaggijom.

Dodao bih da većina ljudi koji nisu opsjednuti kavom zapravo nemaju neki poseban kriterij "dobre" i "loše" kave. Neka će im biti fina jer očekuju da mora biti fina, jer je bila skupa.

Od tri nasumična šminkera, od onih koji apsolutno inzistiraju ići u taj i taj kafić jer im je jedino tamo kava dovoljno dobra (znate sigurno taj lagano napornjikav tip ljudi), kladim se da barem dva ne bi primijetila da im skuhaju Nescafé ili Divku.

Imam ideju: zašto Bugovci ne naprave nagradnu igru s glavnom nagradom - aparatom za kavu i pripadajućim mlincem po Davorovu odabiru. To bi me barem motiviralo da ponovno pošaljem kod. A i odbilo mnoge mladce koji samo sanjaju o nabrijanom harveru. Ergo, šanse da konačno nešto osvojim bivaju veće.

Godinama nisam nasao kafic s finom kavom, pa sam se i sam upustio u pripravu iste kod kuce na deLonghiju i zbilja je stvar dosta kompleksnija nego sto covjek na prvu pomisli. Ponekad sam u razocaranju rezultatom skuhao instant ili klasicnu kavu jer covjek izludi s tim aparatom.
Prakticki ti trebaju mjeseci podesavanje svega i svacega da bi bio zadovoljan.
A zalosno je zbilja sto se kafici ne trude (golema vecina) ponuditi pravi uzitak kave.

I ja isto sam pripremam kavu, a recept je sljedeći:

U 2-3 dl mlika (Vindija trajno 'z bregov) uspem, onako odoka da pokrije površinu, nešto instant kave (Neskafe Gold), dodam šećer i turnem u mikrovalnu (nije važna marka) na 2 minute.

I sad čija je bolja, moja ili Davorova?

Pa, vjerovatno, svakom njegova.

Inače, po meni ključ dobrog espressa (sortirano po važnosti) je:

1. Svježa kava (sa vremenom kava gubi co2 iz zrna čime automatski gubite kremu, te joj ulja oksidiraju i s time gubite okuse)

2. Dobar mlinac

3. Tehnika bariste (barista koji zna što radi može kompenzirati nedostatke aparata (tipa varijacije temperature i pritiska, eliminacija chanellinga i slično)

4. Aparat za kavu

5. Dobar tamper (zaboravite na ona plastična smeća koja dolaze uz kafe aparate)

6. Voda

 Nakon čitanja članka osjećah se valjda onako kako su se osjećali ljudi koje su klinci nakon gledanja filma "101 Dalmatinac" nagovorili da nabave dalmatinera...

Davore, konačno tekst koji sam s užitkom pročitao i na koji nemam kaj dodati.

U kafićima tražim kratku, bez mlijeka, jer je to jedini način da amateri od konobara skuhaju koliko-toliko pitku. Doma, klasična, turska, uz podgrijavanje kave u praznoj đezvi i onda je ostavim dvadesetak minuta da odstoji pa guštanje satima.

Dobar clanak, al s obzirom na tematiku casopisa bilo bi lijepo da nesto s ovoliko strasti bude napisano i o nekoj tehnoloskoj temi, a ne samo copy paste sa stranih portala.

Dogodi mi se da čitam neku knjigu koja je sasvim OK, ili čak bolja, a tada netko od glavnih likova napravi nešto totalno izvan karaktera, lišeno logike i zdrave pameti što mi nepovratno pokvari gušt daljnjeg čitanja. Nešto slično mi se dogodilo kod ovog članka.

Autoru je, čini se, kiselost osnovni marker loše kave:

   U tu kiselu vodicu s aromom kave...

   ...finu šalicu kave, kave koja nije kisela, gorka i nema okus po zgarištu šumskog požara...

Lošu kavu, silom prilika, pijem na dnevnoj bazi i ne bih se složio da je kiselost najveći ili najčešći problem loše kave. S druge strane, kad popijem espresso koji je (meni!) stvarno dobar, u njemu je redovito prisutna kiselkasta nota. To je stvar ukusa, ali tekst o dobrom espressu ne može baš tako đonom na kiseli okus. Jednostavno, postoje vrhunske kava kojima okus vuče na kiseliju stranu:

https://espressocoffeeguide.com/low-acid-coffee/#best-high-acid-coffees

Budući da volim kavu, a i nije da je članak baš "Rat i mir", čitam dalje, ali sada je BFG 9000 isukan, a unutarnji trol potpuno probuđen.

    Neki se zaklinju da najbolji kućni espresso dobivaju iz takozvane kafetijere. Dozvoljavam, ali se ne slažem.

Kako, dovraga "dozvoljavaš"?! U kafetijeri je nemoguće napraviti espresso. To nije pitanje dobre ili loše kave, nego to jednostavno NIJE espresso.

    Za espresso trebamo 9 bara pritiska...
 
Aha! A kako se tih 9 bara dobiva u kafetijeri za koju "dozvoljavaš" da pravi espresso?

Tu je unutarnji trol pao u nesvijest, a i ostatak teksta mi izgleda OK. :)

Uživajte u kavi!

 Uvijek se mora naci jedan......

 Svaki puta kad netko u kaficu naruci "expresso" umjesto "espresso", jedan talijan negdje padne sa Vespe.

unazad mjesec dana treći razlog da doletim u ZG.Taj jedan razlog (od 3) je sa Šuštinjom sjest i srknut ne jednu šalicu nego 10 komada za istim stolom. Samo me naložiš sad samo sa ovim tekstom Davore.

Vezano uz "frothanje" mlijeka...

Nema potrebe rasipati se sa mlijekom i čačkati na ovim "pokućnim" steam wandovima - neće vam ispasti dobro, koliko god se trudili.

Radije si nabavite ovo i samo zagrijte malu količinu mlijeka u mikrovalnoj pa miksajte sa time (znam, blasfemija).

Ovo stvara "prozračnu pjenu", ali ne i mikropjenu (ne čini mlijeko "kremastim"). Znači, može se koristiti za cappucino, ali ne za latte i srodne naptike  Da gospođi napravim kavu s time, a inače joj radim latte, rekla bi mi da si to utaknem u guzicu i odletim što dalje od aparata 

Hvala svima na pohvalama i komentarima. Moram priznati da mi je bilo zadovoljstvo čitati što ste mnogi pisali, a super je vidjeti i da ima itekakvih eksperta za kavicu tu na forumu - znate koji ste. Podijeljeno je još odličnih savjeta (depressurizing portafiltera za Dedicu, primjerice - svakako bih sugerirao da se to napravi), koji se sjajno nadovezuju na moj tekstuljak  Malo me brinulo kako će ovaj materijal proći, čisto jer je tematika "offtopic", ali sad mi je baš drago da sam išao s njime.

Dobro kažete da neke dodatne stvari ovdje nisu spomenute, ali nastojao sam izblansirati "čitljivost" teksta i količinu informacija. Bojao sam se da bi uvođenje stvari poput datuma prženja potencijalno odbilo nekoga koga bi ovaj tekst inače ponukao da kupi aparaturu i krene istraživati svijet fine kave. Oni kojima se sve skupa svidi ionako će brzo skužiti te stvari, a treba ostaviti nešto i da ljudi sami istraže 

Što se kiselosti tiče, tu sam naravno mislio na onu neugodnu kiselost koja nastaje kao rezultat lošeg postupanja s kavom (ili loše kave kao takve)  Donio sam si iz Škotske fenomenalnu kavu iz jedne od njihovih najboljih pržionica (slika dolje), baš sam ju danas otvorio. Ima odličnu kiselkastu notu, onakvu kakva treba biti.

Netko je pomalo sramežljivo pisao o kapsulama, samo nije napisao misli li na Dolce Gusto ili Nespresso. Dolce Gusto mi nije po volji, ali za Nespresso aparate se može naći zbilja dobrih kapsula (Pellini Magnifico i Despar Premium Aida su mi trenutačni favoriti), koje daju (meni) fin espresso. Za redakciju sam si kupio najjeftiniji Nespresso aparat (DeLonghi Inissia) i smatram da je to najjednostavniji način za doći do dobre kavice bez ikakve zajebancije i nereda. Usto, svaki put ispadne jednako dobro. Aparat je totalni barebones, nema nikakvih opcija za "tretman" mlijeka, ali svoj temeljni posao odrađuje bez greške. I izrazito lako prenosiv, tako da se bez problema spakira u vrećicu o odnese na more 

Za doma si jednog dana želim Sage The Dual Boiler (zapravo europska verzija Brevilleovog BES920XL), ali s obzirom na cijenu, taj projekt će još jedno vrijeme biti na ledu