Ne kuzim.

Logicki, osnova prikljucenju bilo kojoj soc mrezi je osobni interes i zelja popracena konkretnom akcijom (ispunjavanja odredjene forme i registracije na web stranice). 

Od soc mreze trazi se kvaliteta interakcije, sadrzaja. Trazi se kriticna grupa poznatih ljudi s kojima se ili poznajes osobno, dijelis jedan dio proslosti, ili dijelis odredjene afinitete ili interese za odredjenu temu ili sadrzaj.

Kako Europa nekakvim direktivama ili smjernicama nekog Pedra Sancheza misli da tu moze ista postici ako nemaju proizvod koji netko zeli? Ursule ce nam sugerirati koju mrezu koristiti? Ili neki drugi Briselski cinovnicic? 

Ova diskusija kao i neke druge vezano za browsere je brat bratu jedno 20-30 godina zakasnjela. Da ne spominjem da se trendovi mijenjaju i da nove generacije ne koriste klasicne socijalne mreze, koriste TikTok, i nemaju uopce FB/Insta/LinkedIn. Stoga koja je meta i koji je cilj jer ako nesto radis sada trebas pogoditi neki cilj u buducnosti? A vec si u startu zakasnio. Ali ce se netko naplatiti od "projekata".

A aparat se sada budi iz bunila, i kao lovac koji puca iz sacmarice na mjesto gdje je fazan letio prije 9 minuta, ne pogadja nista. Samo pokazuje dubinu izgubljenosti doticaja sa stvarnoscu. Bolje da su bili tiho i pravili se da razmisljaju i nesto rade. 

Kao do sada.

Jer ovakvi primjeri pokazuju da ta ekipa koja sjedi gore i kupi neke basnoslovne peneze mjesecno, nema pojma sto radi i kamo nas vodi. Samo pumpaju neke "projekte" i bujaju u administraciji s brojevima (zvuci poznato zar ne?).

Da, baš nam je potrebna društvena mreža koju kontroliraju birokrati   Sloboda govora bi bila na zavidnoj razini.

Jel bi ta mreža bila s odvojivim čepom? 

Ako hrvatski već nema bolju riječ za rješenje administrativnog organa vlasti koji se uzima kao uzorak, obrazac u rješavanju analognih slučajeva, nije li mudrije koristiti općepoznatu riječ izvedenu iz francuskog (presedan) umjesto izvedenice iz latinskog (praecedens)?

Pitam za one koji nisu učili latinski u gimnaziji i/ili fakultetu.

Ovo neodoljivo podsjeca na cijelu fantaziju s obrambenom industrijom.

30 godina zanemarivanja, deindustrijalizacije, neobrazovanja, depopulizacije, uvodjenja "Wir Schaffen das" kadra koji svako malo ore autima ili nozevima po ljudima po ulici, odlaska industrije u Kinu.

Do momenta X, promjena u Americi.

I onda ubod šilom. Moment realizacije. Oh shiet. Moramo nesto napraviti.

Pa ugodno s korisnim bacas 800 mlrd (kredita) u vojnu industriju. Ali nema resursa, nema obucenih ljudi, nema sirovina, samo stvaras inflatorni pritisak i guras valutu u jamu.

Ista prica u RH. Prvo korupcija, privatizacija, torbari kupili za kunu, rastjerali sve.

Do u nazad 6 mj smjesak na TV-u i posprdni Auf Wiedersehen bivsim sugradjanima koji su otisli iz zemlje, jer ko vas j, imamo Nepalce. A sada šok i nevjerica, panika. Trebamo vojnike, odakle cemo nabaviti vojnike, svi su pobjegli! I opet pristup deluzija, ne smisleni plan, organizacija, ciscenje redova od kukolja koji je zemlju i doveo do tih stanja nego bombasticne izjave: RH ce biti prvak u obrambenoj industriji! Nemas zeljezare, nemas proizvodnju baruta, trotila, mjeda, Djuru Djakovica si zabio u zemlju, prodao Cesima, postoji neka nelosa dron firma u Osijeku, i sad obecavas pola milijuna dronova do kraja godine.

Da li je jasno da od toga i tih pristupa nema nista, kao ni od soc mreza?

Ja sam vec govorio da od ovog pristupa kojim ide EU nema nista. Oni na papiruju djeluju kao da rade nesto ali je to daleko od toga. Ali na forumu neki me pocese ubjedjivati kako to nije tako nego da je sad EU ujedinjenija kao nikad prije.



Sve i da krenu konkretno nesto raditi, tu je ta birokacija koja ce dosta kociti, a na kraju krajeva, po dosadasnjim primjerima, ti politicari gore apsolutno nemaju nikakvu predstavu sta rade niti u kakvom smijeru svijet ide.


Drugo, mora se dosta stvari regulisati na nivou evropske unije. Dosta drzava bez obziro na EU, imaju neke svoje drugacije zakone i regulacije koje mogu kociti razvoj. Zapravo to je glavni razlog zasto neki proizvod lakse uspije u americi a ne u evropi, i zasto neki prozivod postepeno dolazi u evropu a ne odjednom.

Na kraju krajeva, sve je ovo prezvakana prica. Nema se nista novo za dodati.

Ponavljam opet nedavno napisano - Gogoljeva Kabanica kroz 10ak godina, to će biti EU.

Niškoristi činovnici sad izmišljaju gluposti kako bi pokrili nedostatke nastale vlastitom nesposobnošću. Prijašnji komentari su sve rekli, nema se šta dodati.

A najjače za vidjet je iščuđavanje kad ih Trump i Putin ne doživljavaju. Pa Muppeti ste, naravno da vas ne doživljavaju. Jebote, kad ti se ta dvojica smiju, stvarno grebeš po dnu.

Kad EU napravi svoju društvenu mrežu, Zuck će več imati gotov Metaverz.

Predlažem da EU napravi svoj sloj ispod interneta, tako da uhvati sve europljane u informacijski balon. /s

Jer opće je poznato da uspješne društvene mreže nastaju političkom naredbom...

Jeli s interoperabilnosti do sada išta postignuto?

Koliko mi je poznato, zasad je to mrtvo slovo na papiru. Meta jest omogućila interoperabilnost, ali nema zainteresiranih trećih strana.

Primjer.
Signal i Threema odbijaju suradnju s Meta-om zbog privatnosti i/ili sigurnosti. Signalu bi to još bilo najlakše za napraviti, jer Meta koristi njihov protokol za enkripciju sadržaja poruka.

Sljedeći logičan korak bi bio da se ovlašteni EU dužnosnici nađu sa strankama koje bi mogle to izvesti, čuju njihove stavove i vide što se još mora učiniti da ta interoperabilnost zaživi.

Interes za takvo povezivanje u građanstvu postoji, ali ovako kako zasad jest, je bezveze.

Doslovno svaka sitnica je regulirana do apsurda, što u praksi dovodi do distopije u kojoj regulative guše inovacije, a zdrav razum zamjenjuje papirologija.
Službeno se EU birokracija zalaže za svoje građane, pa želi otvorene platforme, štiti privatnost putem GDPR-a, želi svoje javne društvene mreže i potiče interoperabilnost, te tehnološku ravnotežu. A iza tih deklaracija stvarnost je sasvim drugačija, pa imamo regulatorno opterećenje koje tjera inovatore i odvraća investitore, dok polako, ali sigurno uspostavlja mehanizme društva nadzora i kontrole. I tako se, po tko zna koji put, pod novim ruhom i s drugačijom retorikom guraju iste ideje, ideje koje se možda neće odmah ukorijeniti, ali s vremenom sve više uspijevaju.

Impact assessment on retention of data by service providers for criminal proceedings