Impresivno, ali pitam se koliko je to praktično? Neiskoristivo je kao filter u slučaju visokih temperatura a koje su tipične kod emisija CO2, npr. u industriji i vozilima, ostaje jedino sisanje iz atmosfere kad su temperature niže. A ako želimo reciklirati filter treba trošiti energiju da ga se zagrije a onda i da se taj CO2 spremi negdje dublje u tlo. A i sama proizvodnja zahtijeva visoke temperature. Postoji li analiza isplativosti ovoga igdje? Možda bi bolje rješenje bilo da se ne reciklira već da se samo zakopa u tlo nakon prve upotrebe (možda bi se moglo kombinirati sa agrikulturom gdje bi ovaj odlično poslužio - slično običnom biougljenu koji u porama zadržava nutrijente).

Sve ovisi kako će se ova metoda pretočiti u tehnološko rješenje. Grijanje radi otpuštanja CO2 nije problem ako se koristi otadna toplina, dakle ona koja se više ne može iskorsititi za rad ili za zagrijavanje nečgea. Aktivni uglje sa CO2 može se grijati toplom vodom iz nuklearnog reaktora koja inače zaršava u rashladnim tornjevima - i na mnoge druge načine. 

Fotosinteza mora da je so yesterday, cisti passe za danasnja istrazivanja.

 Nije, no ona je sama po sebi nedostatna za smanjenje trenutne koncentracije CO2 u atmosferi.

Ne nuzno, buduci se za prosjek uzima 0,04% od ukupnog udjela u atmosferi, a kao alarmantna razina se navodi 0,042% sto je povecanje od 5% u odnosu na baseline.

Neko bi povecao zelene povrsine za tih 5% i kompenzirao to povecanje sto je moguce realizirati u kratkom roku.

Povećanje biljne biomase za 5% ne znači smanjenje co2 za 5%.