od svih umjetnosti gaming mi je najdraži,  evo npr. jučer sam igrao igru Neva i igra je čudo. baš uživaš dok igraš, i još odlična glazba, ne preteške zagnotke, i dobra priča.

Nekako mi se čini da bi dica između 9-11 godina svakako ostvarili 2.5 IQ boda više, nakon 2 godine razvoja, odgoja i obrazovanja. Ovo istraživanje mi više zvuči kao da je napravljeno sa predodređenim ciljem.

Cini mi se da je bitno sto su to djeca gledali na televiziji? Ako su gledali na repeat shark song?

Drustvene mreze nisu imale negativan utjecaj? Ne priznajem ovo istrazivanje! 

Treba čitati s razumijevanjem.
U članku lijepo piše: "...djeca (dica, op. au.) koja su u videoigrama provela više vremena od svojih vršnjaka ostvarila su 2.5 IQ boda više od prosječnog porasta očekivanog u toj dobi" (boldao autor)
To znači (za one kojima treba objasniti) upravo ono što i piše: da su sva djeca nakon 2 godine ostvarila očekivani prosječni porast IQ, ali su djeca koja su se više igrala na kompjuterima ostvarila 2.5 IQ boda više od tog prosječnog porasta IQ.

.

"Konkretno, djeca koja su u videoigrama provela više vremena od svojih vršnjaka ostvarila su 2,5 IQ boda više od prosječnog porasta očekivanog u toj dobi."

Razumijem li ja dobro, oni nisu imali kontrolnu skupinu? Zašto ne piše "... 2,5 IQ boda više od svojih vršnjaka koji su proveli manje vremena"? Možda su i oni koji nisu igrali imali porast više od očekivanog?

2.5+ IQ boda ne znaci nista. Za djecu je onda bolje da vrijeme trose u prirodi i sportu. Postati ce okretniji, razviti dobre reflekse, "otporniji" na ozljede, manje anksiozni, empaticniji i da ne nabrajam dalje.

Tih 2.5+ IQ nista ne znace kod djece. Nismo svi isti. Neki nadoknade to sve sa vremenom (iq, fizicke sposobnosti...), odnosno nekima malo vise treba da dostignu svoj vrhunac u mentalnim i fizickim sposobnostima. Djeca trebaju da budu djeca. Treba vidjeti kakav je rezultat kod recimo 25godisnjaka koji se "vise igrao u zivotu" od vrsnjaka. Vjerujem da ce rezultat biti poprilicno porazan najmanje na jednom planu.

Imali su kontrolnu skupinu, pojasnio je autor.
Svejedno, kad vidim "primjerke" koje i osobno poznajem promislim i gore stvari od naših baba, koje su govorile da ćemo oslijepiti od TV-a.
Teško mi je uspostaviti ikakvu interakciju sa tablet-zombijima koji ne reagiraju na podražaje iz okoline. Kad čujem da "on neće da jede bez crtića na mobitelu" dođe mi da preventivno isključim i struju u stanu, a ne samo internet.
S druge strane, primjećujem da su roditelji te djece potpuno informatički neuki, pa zaključujem da nije stvar u "gledanju ekrana" već u sadržaju na ekranu, nadzoru, odgoju i svemu ostalom što ne spada u domenu "ekrana".

E, za ovo stvarno treba imati muda.

Ciljano dođeš na forum pun takvih i onda ih vrijeđaš 

 kao osoba koja je provela dobar dio svog života s igricama i koji zbog toga, prema Mensinim testovima, ostvarujem genijalne IQ rezultate, mogu potvrditi da ako bi mi se sad ponudilo d ato mogu mijenjati bi bez imalo razmišljanja mijenjao za vrijeme više provedeno u fizičkim (i socijalnim) aktivnostima.

Je*eš igrice i sposobnosti koje ti razvijaju po cijenu boravljenja u nepovoljnim fiziološkim položajima tijela i utrošenog vremena

Slažem se da igre razvijaju mozak no nije pamet jedina nužnost koja ljudskom organizmu treba u životu.

Povezanost sa prirodom u današnje vrijeme uvelike pomaže zdravom razvoju - ne toliko fizičkom koliko mentalnom.

Ljudi se sve više odvajaju od prirode, čak i oni koji žive u selima. 

Da se nadovežem na početak i IQ - doslovce sam uvjeren da što manje znaš da imaš veće šanse da ti je ljepše u životu - stanje zvano blaženo neznanje.

Ne kažem da čovjek mora bit glup - naravno da ne, no jednostavno u svemu pa tako i u ovome zlatna sredina pomaže da smo sretniji.

Baš tako, možda dobijemo na ćupriji a izgubimo na mostu. Sjediš igraš igrice, razvijaš mozak a tijelo se ne razvije u punom potencijalu u toj kritičnoj fazi razvoja pa kasnije u starijoj životnoj dobi imaš slabu kralježnicu, slabe tetive, slabe kosti, pa krenu problemi. Pa onda kasnije ako i želiš promijeniti način života u aktivniji (kad već skužiš da tijelo nije dobro ili postaneš samo pretil) opet imaš problema s ozlijedama zato što imaš slabe mišiće, kosti i tetive, a kralježnica u K. zbog zakržalog razvoja i što nisi fizički aktivnije živio. A bome i društveno zakržljao.

Vjerojatno je ravnoteža najbitnija, balans između fizičke i umne aktivnosti. ASICS - u zdravom tijelu zdrav duh.

Zanimljivo je kako postavljaš pitanje o tome kakav je 25-godišnjak koji se "više igrao na kompjuteru" u djetinjstvu, posebno na forumu gdje je vjerojatno većina članova odrasla upravo uz kompjutere i videoigre. Ako su rezultati "poprilično porazni", onda smo, prema tvojoj logici, mi ovdje savršen uzorak za analizu tih posljedica.
Mnogi od forumaša su u djetinjstvu "previše igrali igre", ali sada rade kao programeri, IT stručnjaci, inženjeri, dizajneri... Ako je to rezultat tih "poraznih posljedica", ja bih rekao da situacija i nije tako loša.

Naravno, ako govorimo o prekomjernom igranju igara bez ikakve kontrole, neki negativni učinci su mogući, ali oni nisu tako jednostrani ni isključivo negativni.
Ako dijete provodi previše vremena pred ekranom, jasno je da će manje vremena provoditi u fizičkoj aktivnosti. To može rezultirati slabijom tjelesnom kondicijom, lošijim držanjem ili sporijim razvojem motorike. Ali mnogi gameri kroz godine pronađu balans – danas imamo ljude koji igraju igre i treniraju u teretanama, bave se sportom i slično. Treba uskladiti jedno i drugo.
Pretjerano igranje može smanjiti izravne društvene kontakte u djetinjstvu, što može otežati razvoj socijalnih vještina. No moderni multiplayeri potiču online komunikaciju, timski rad i suradnju.Dakle socijalizacija. Nije isto kao igranje vani s prijateljima, ali nije ni potpuna izolacija.

Nedostatak kontrole i balansa u igranju igara može negativno utjecati. Ali to vrijedi i za djecu koja isključivo treniraju ili isključivo rade nešto drugo što je u društvu dogmatski prihvaćeno kao pozitivno, a ne neuko omalovaženo kao igre.
Tko god je ikad probao jednu od djeci omiljenih igara - Minecraft, zna koliko brzo treba donositi odluke, planirati korake unaprijed i razmišljati kreativno. Sve to sigurno ima pozitivan utjecaj na mozak.

Mozak trošim umjereno, ukoliko intenzivno potrošit će se i gdje sam onda?

U svemu treba naći mjeru i određen balans. Svakako nije dobro pretjerivati s igrama, dio vremena treba provesti na društvenim mrežama i gledajući TV i YT.

Mislim da fokus ne treba biti samo na igrama, vec na svim on-line aktivnostima. Igre su neusporedivo manje štetne, po mom mišljenju, od nacina na koji se danas koriste društvene mreže. Sutra će postojati nešto štetnije od društvenih mreža. Neki vide djecu kako gledaju u mobitel pa krive mobitele, kao da je sam uređaj kriv.
Mislim da je u slučaju djece problem kad im roditelji ne razume cime im se djeca bave na tom "ekranu". Kad dijete postane informatički pismenije od roditelja tada više nikakav nadzor ni ispravno usmjeravanje nije moguće. To ce se dogoditi prije ili kasnije, po mom mišljenju bolje da se dogodi kasnije, kad je dobar dio odgoja već odrađen...

Onaj koji vježba će imati bolje rezultate od onoga koji ne vježba, bez obzira na genetiku i zbog čega se god vježbalo - broj jedan. Pa tako igrice ili bilo koja vježba za um će osobi koja je prakticira dati bolje rezultate od osobe koja živi život gledajući u zid. Broj dva.