Zanimljivo.

Neki bi rekli: besposlen pop i koze majmune krsti. 😃

Ideju o nasumičnom pisanju tekstova prvi je, koliko znam, objavio Jonathan Swift u romanu "Guliverova putovanja". I nije ovo istraživanje tako bezvezno kao što komentator prije mene kaže. Ono govori i o drugim pseudoslučajnim procesima u prirodi i društvu. Je li život nastao igrom slučaja ili Božjom intervencijom? Kreacionisti stalno dokazuju da život nije mogao nastati slučajno, pa to uzimaju kao dokaz da je mogao nastati samo izravnom Božjom intervencijom. No znastvenici ne misle tako. Još je prije stotinu godina Oparin rekao da postanak života treba tražiti u procesima koji vrijede i za živu prirodu, naime u procesu selekcije i evolucije. Stoga danas znanstvenici traže takve selektivne (katalitičke i druge) procese u neživoj prirodi koji bi mogli dovesti do nastanka prvih živih stanica. 

Ali najjača stvar - ako mu daš dovoljno vremena (i besmrtnog majmuna, neuništivi stroj, bla bla...) - ovi će ti napisat šekspirovo djelo. Mora. Mora se desit sve šta se može desit u beskonačno mnogo vremena i prostora. Znači majmun na pisačem stroju, ispuni mu sve uvjete i napisat će. Ili jabuka zatvorena u kutiji. Daš joj beskonačno vremena i neuništivu kutiju, sagnjije, pretvori se u prah, pa se ti atomi organiziraju i formiraju sve moguće, bananu, šalicu, čak i jabuku opet u jednom trenu. 

Kada ste se vec zaigrali, razmatranjem da li bi majmun prezivio toplinsku smrt univerzuma, trebali bi se sjetiti i da bi majmun, mnogo ranije evoluirao u savrsenog pisca, ili bi (vjerovatnije) - samo krepo...

Ipak, ovo je samo misaoni eksperiment i nema veze sa stvarnim majmunima... 

 Evolucija se ne odvija putem nasumičnih i nesvrhovitih pokušaja poput majmuna na pisaćim strojevima, već kroz prirodnu selekciju. Evolucijski proces nije nasumičan jer prirodna selekcija odabire organizme s povoljnim svojstvima koja povećavaju njihove šanse za preživljavanje i reprodukciju. Mutacije u DNK-u mogu biti nasumične, ali prirodna selekcija koristi te promjene da usmjerava razvoj prema složenijim organizmima, što uključuje ljude.

Dakle, kako uopće možemo uspoređivati nastanak čovjeka sa ovim teoremom?

Ne mora... to se zove teoretiziranje i propitivanje da li je tako nešto uopće teoretski moguće. Da li će se to, ukoliko je moguće, u stvarnosti i dogoditi, neće.

 Pa sama je poanta stavljanja nečeg tako apsurdnog da se objasni na nekakvom slikovitom primjeru da se baš mora sve dogoditi što se može dogodit, ako je svmir beskonačan imaš automatski paralelne svemire, auto svaki ishod moguć, majmun uspije otipkat šekspira u nekom - zašto ne, ako možeš zamislit nabrojane preduvjete pucaj što god. Ako si htio beskonačan svemir - evo ti posljedica te teorije. Ili ne treba za apsurdni rezultat ni beskonačan prostor samo beskonačno vremena (iako ti beskonačan svemir daje beskonačno mnogo vremena, kako su vrijeme i prostor povezani), npr. kako će se jabuka pretvorit opet u jabuku nakon što istrune, po dokumentarcima bude ovaj primjer? Daj fiziku čestica, znači očekivano ponašanje prirode kakvu poznajemo ali ubaci beskonačnost mnogo vremena. Daj joj miljun godina, ne košta te to ništa kao matematičara/fizičara, samo znak na papiru. Valjda im beskonačnost služi, ako za ništa drugo makar za eliminaciju/pojednostavljivanje eksperimenta, tako da se nekom faktoru privremeno da fore to kraja, samo ga pukneš u beskonačno da bi se vidilo šta će se dogodit.

Dogodit će se sve što se može dogodit u granicama fizike - jer da netko lupa po pisačem stroju može napisat nešto, u roku, nezz, 5 sati lupanja dobit ćeš riječ, sigurno. Nategni to do kraja koliko se može, a to znači vrijeme u beskonačno, i imaš šekspira. Jabuka ne može postat tanker, nema dovoljno čestica. Držiš se opet fizike. Ne ideš u fantaziju, radiš eksperiment.

a kakve veze ima broj RIJEČI u ukupnim S. djelima???

pa ne tipkaju majmuni riječi, nego slova...

kolaps intelektualnog napora da se postojanje inteligencije svede na slucajnost i beskonacne permutacije. Takodjer spremnost da se uzme u obzir teorija s vrlo malo vjerojatnosti, a sa ciljem dobijanja svjetonazorski prihvatljivog ishoda.

Uglavnom stvari od kojih se sastoji svaka prava znanost. 🙂

vjerojatnost da majmun natipka sva djela šekspira u prvom pokušaju jednaka je kao da natipka šekspira u 15.-om pokušaju.

ako majmun ima vremena za barem jedan pokušaj, teoretski moguće je da u tom pokušaju natipka šekspira.

ako ima 50 majmuna koji imaju vremena za 50 pokušaja svaki, vjerojatnost je još i veća. da će u barem jednom pokušaju natipkati šekspira.

Ajmo u misaoni eksperiment uvesti ograničenja pa izvući zaključak...

Glupost, ionako će majmunu ponestati tonera, čak i ako ga dobro krene već u prvom pokušaju. Jadan majmun, nikad Šekspira od njega, potpuno ga razumijem.