
Topološki defekti u kozmologiji – stvarnost ili sa
Vezano uz: Topološki defekti u kozmologiji – stvarnost ili sa


Fizika ima jako velikih problema više od 50 godina. Nikakve nove značajne teorije koja bi objasnila fizikalne fenomene i koju bi potvrdila opažanja, nema. Postoje razni matematički modeli od teorije struna, teorije petlji (čini se da su stvari jako zapetljane), MOND-a i tome slično, ali niti jedna od ovih teorija ili "teorija" nama potvrdu u eksperimentalnim podacima.

Fizika ima jako velikih problema više od 50 godina. Nikakve nove značajne teorije koja bi objasnila fizikalne fenomene i koju bi potvrdila opažanja, nema. Postoje razni matematički modeli od teorije struna, teorije petlji (čini se da su stvari jako zapetljane), MOND-a i tome slično, ali niti jedna od ovih teorija ili "teorija" nama potvrdu u eksperimentalnim podacima.
Malo smo slusali Eric Weinsteina
I da. U pravu je.
Teoreticari struna vec 50 godina cuclaju sredstva bez i jednog konkretnog rezultata.

Opisi rada vanzemaljskih letjelica...
- vanzemaljske letjelice su besmisleno-komplicirane :) aladdinov leteći tepih je bolji, jednostavniji.. ili petarpanov čarobni prah by zvončica.
- inače odličan opis vanzemaljskih letjelica.. uz jedan (mali?) problem... imaš koju pri ruci?
- .. i 'ispravak'.. mada si ti uvjeren da gravitacijski spejsšatl pada pri čemu čaša soka ne osjeća inerciju, varaš se.. osjeća, proljeva se (čitati kao rijetko sranje fekalija), no za potrebe prikupljanja posade za mars (dragovoljci) se to prešućuje, mada nije jasno zašto tj premisa je da bi te jedinke-dragovoljci tad možda razmislili, što je besmislica, jer .. zato je i prijavljuju, jer ne razmišljaju :)
-a kako ja to znam? pa jednostavno, bio frend iz alfacentaurija i provozali se malo.. naravno, cocacola je završila po svukud.. što izreci, ne pij dok voziš daje novu dimenziju .. :)
-odnosno, kao što vidimo u ostatku teme, 2D teorije, strune itd.. sve je moguće, pri čemu ipak postoje manje-veće šanse da nešto je ili nije, koje u teoriji nisu važne, no važne su, ako ništa drugo kao misaona vježba, pa odličan primjer tvog opisa staršipa-padalice koji ne proljeva sokić u zavoju :) ..

Fizika ima jako velikih problema više od 50 godina. Nikakve nove značajne teorije koja bi objasnila fizikalne fenomene i koju bi potvrdila opažanja, nema. Postoje razni matematički modeli od teorije struna, teorije petlji (čini se da su stvari jako zapetljane), MOND-a i tome slično, ali niti jedna od ovih teorija ili "teorija" nama potvrdu u eksperimentalnim podacima.
Malo smo slusali Eric Weinsteina
I da. U pravu je.
Teoreticari struna vec 50 godina cuclaju sredstva bez i jednog konkretnog rezultata.
IMO, pa ne bave se fizikom da bi imali konkretne rezultate, što god to značilo, nego da opišu prirodu, nisu oni krivi što se trenutno ne može ispitati, čak i da tako priroda ne izgleda u konačnici ne vjerujem da trud, matematičke tehnike, koncepti i što ja znam što sve neće biti potreban i upotrijebljen negdje drugdje u nekoj drugoj grani znanosti, u svijetu se danas troše novci za kud i kamo tuplje i nepotrebnije stvari, ostavimo fizičare da se bave čime oni misle da treba čak i ako opisuju pogrešan svemir.

bit svega je da u samostalnoj ter suverenoj, u osnovnim školama redovito ima više vjeroučitelja nego nastavnika fizike...
Hrvacki kmeteki za motiku spremni !
a 21. stoljeće se tek zahuktalo...

Zanimljivo kako smo davno odbacili ideju Etera, a sad stalno izmisljamo neke nove strukture u praznom prostoru.

..Generalno, umjesto izraza tamna materija, primjereniji je možda izraz tamna energija ali taj izraz je već iskorišten za nešto drugo pa za ovaj koristimo izraz materija ali to ne znači da podrazumijeva klasičnu masu, iako svi očekuju i traže nekakvu masenu česticu.
.. masa je energija i obrnuto. Kao što su komutativne tako su 'sinonimi' ili svejedno je ako se koristi riječ masa osim što čitatelj tad možda ne poveže s energijom ili bi možda previše nejasnoća uvela riječ energija na mjestu mase i sl. .. pri čemu prosječan čitatelj (nedefiniranog uzorka-prosjeka :) ..) ne zna ni značenje formule e=mc2.. tj zato za sve pa i 'čitanje' treba odgovarajuće znanje da bi se pročitano razumjelo.

..Generalno, umjesto izraza tamna materija, primjereniji je možda izraz tamna energija ali taj izraz je već iskorišten za nešto drugo pa za ovaj koristimo izraz materija ali to ne znači da podrazumijeva klasičnu masu, iako svi očekuju i traže nekakvu masenu česticu.
.. masa je energija i obrnuto. Kao što su komutativne tako su 'sinonimi' ili svejedno je ako se koristi riječ masa osim što čitatelj tad možda ne poveže s energijom ili bi možda previše nejasnoća uvela riječ energija na mjestu mase i sl. .. pri čemu prosječan čitatelj (nedefiniranog uzorka-prosjeka :) ..) ne zna ni značenje formule e=mc2.. tj zato za sve pa i 'čitanje' treba odgovarajuće znanje da bi se pročitano razumjelo.
Možemo reći da masa i energija jesu sinonimi, ali u etabliranoj fizici postoje čestice koje nemaju masu mirovanja ali imaju energiju, pa u tom kontekstu postoji razlika, iako bi se energija gibanja mogla zvati i masa gibanja. Uvriježeno je tako anihilirajuće čestice zvati materijom i anti-materijom dok se produkt u obliku elektro-magnetskih valova zove čista energija. Možda se nešto promijeni kad se prihvati da foton ima masu, a možda i ne.

-problem mase je problem tehnologije, mjerljivosti.. i vremena-brzine, tj da imamo tehnologiju karikirano 'povećalo' kojim vidimo.. i dalje imamo problem nedovoljne brzine, jer da bi bilo što točno semplirali moramo biti brži ili barem jednako brzi kao ono što mjerimo.. a mi smo sporiji, tj ako je brzina svjetlosti granica, to je to.. nemamo ništa dovoljno brzo da bi precizno za sad nešto utvrdili.. i mada nešto ne vidimo ili ne možemo izmjeriti ne znači da ne postoji.. pri čemu je masa-energija.. neovisno što se u 'etabliranoj' terminologiji može svakako tumačiti..

-problem mase je problem tehnologije, mjerljivosti.. i vremena-brzine, tj da imamo tehnologiju karikirano 'povećalo' kojim vidimo.. i dalje imamo problem nedovoljne brzine, jer da bi bilo što točno semplirali moramo biti brži ili barem jednako brzi kao ono što mjerimo.. a mi smo sporiji, tj ako je brzina svjetlosti granica, to je to.. nemamo ništa dovoljno brzo da bi precizno za sad nešto utvrdili.. i mada nešto ne vidimo ili ne možemo izmjeriti ne znači da ne postoji.. pri čemu je masa-energija.. neovisno što se u 'etabliranoj' terminologiji može svakako tumačiti..
S podebljanim se definitivno slažem, pretjerani redukcionizam je neopravdan i zapravo manifestacija kompleksa boga ("ako ja ne mogu izmjeriti nešto onda to nešto sigurno ni ne postoji", dok, realno, sasvim sigurno nešto postoji). Što se tiče preciznosti, povećana preciznost ne donosi nužno napredak. Nakon određene razine rezolucije previše detalja postaje problem. Tada se ručna analiza automatizira mašinama a te mašine neizbježno postaju pristrane tako da u podacima traže ono što se očekuje od etablirane teorije a ne sve ono što je moguće. LHC je najbolji primjer za to.

'isti' problem imaju i sami stručnaci-znanost.. pristranost-tumačenje-želja.. pri čemu malo 'odlutaju' od realnosti, npr na papiru-teoriji i stvarnom svijetu gdje recimo vlada novac ili postoji vrijeme.. što je opet neminovno, stvar specijalizacije, no i šteta jer bi možda neki kemičar prije primjetio anomaliju ili uzorak nego matematičar, ili fizičar ili biolog nekom amebom.. ili polu-mix tih znanja može sinergijski dati više nego stučnjak jači u jednoj grani znanosti dok i sam život i životni vijek ima ograničenja..
-npr promoviraju li znanstvenici ono što bi po postulatima čiste znanosti ili su pod pritiskom novca, popularizacija, autroska-filmska prava prijenosa emisije i sl. .. ako tražimo 'marsovca' naravno da ga želimo pronaći.. no time već narušavamo objektivnost i pitanje je kako ćemo objektivno-subjektivno nešto tumačiti dok za sve postoji neki fond, rokovi, rezultati koji se moraju producirati.. sve do nepostojećih robotaxija i sl. .. što npr radi seti program, što je rezultat nakon x-godina traženja signala.. ništa, .. onaj tko izvještava bi volio da ponekad bude 'nešto'.. a ponekad i izmisle ili pristanu na takvo tumačenje jer tad se fondovi pune.. problem što tad kriterij nije 2+2 nego novac..

Opisi rada vanzemaljskih letjelica je da NE masom, nego proizvodnjom velike količine energije u malom antimaterijskom reaktoru zakrive prostorvrijeme tako da letjelica "pada" u smjer u koji žele ići. Iz fizike znamo da u slobodnom padu, čovjek koji pada ne osjeća nikakvu silu, iako ubrazava u smjeru pada. Tako i putnici te letjelice NE osjećaju nikakvu silu dok letjelica radi nagla skretanja, luda ubrzanja, i druge naizgled "nemoguće" manevre, čije bi g sile u klasičnoj letjelici zdrobili posadu u kašicu. Unutar takve gravitacijske letjelice ti se ni čaša soka vrhom puna ne bi prolila dok radi "nemoguće" manevre ubrzanja, zaustavljanja, i naglih skretanja.
Klasične letjelice, recimo rakete i avioni, ispuštaju tvari u jednom smjeru da bi letjelica ubrzavala u suprotnom smjeru (princip očuvanja količine gibanja). Ovakva vanzemaljska letjelica nema pogonskog "ispusta" iz nje, jer nema potrebe da ispušta ikakvu tvar. Samo generira gradijent promjene prostorvremena ("gravitaciju") u smjeru u kojem želi "padati" i jačine koliko brzo želi ubrzati, bez ikakvih inercijalnih sila za putnike u unutrašnjosti vozila.
Vrlo lijepi opis rada vanzemaljske letjelice. Samo nedostaje jedan podatak:
- kako antimaterijski reaktor radi?
- što i kako ga održava da se i on ne anihilira?
- koliko za to treba energije?
- odakle ta energia?

Nema pod kapom nebeskom takvog problema kojeg The forumski stručnjak ne može sagledati i riješiti.

Puno znamo o onome što ne bi trebali/smjeli znati.

Opisi rada vanzemaljskih letjelica je da NE masom, nego proizvodnjom velike količine energije u malom antimaterijskom reaktoru zakrive prostorvrijeme tako da letjelica "pada" u smjer u koji žele ići. Iz fizike znamo da u slobodnom padu, čovjek koji pada ne osjeća nikakvu silu, iako ubrazava u smjeru pada. Tako i putnici te letjelice NE osjećaju nikakvu silu dok letjelica radi nagla skretanja, luda ubrzanja, i druge naizgled "nemoguće" manevre, čije bi g sile u klasičnoj letjelici zdrobili posadu u kašicu. Unutar takve gravitacijske letjelice ti se ni čaša soka vrhom puna ne bi prolila dok radi "nemoguće" manevre ubrzanja, zaustavljanja, i naglih skretanja.
Arthur C. Clarke - 3001 Konačna odiseja (1997.)
Pogovor i izvori.
"Na zamisao o 'bezinercionom pogonu' - odnosno, o takvom pogonskom sistemu koji deluje na sve atome tela, tako da ne dolazi do naprezanja prilikom ubrzanja - po svoj prilici je prvi došao majstor 'spejs-opere' E. E. Smith tokom tridesetih godina. Stvar nije tako neverovatna kao što možda izgleda - zato što gravitaciono polje dejstvuje upravo na isti način.
Ako počnete slobodno da padate u blizini Zemlje (uz zanemarenje dejstva otpora vazduha), brzina će vam se povećavati za deset metara u sekundi, svake sekunde. Pa ipak, vi ćete se osećati bez težine - neće postojati osećaj ubrzanja, iako vam brzina raste za kilometar u sekundi, svakih minut i po!"
...
"'Inercioni pogon' koji bi dejstvovao sasvim kao kontrolisano gravitaciono polje sve doskora nije ozbiljno pretresan nigde izvan stranica naučne fantastike. Ali 1994, trojica američkih fizičara učinili su upravo to: razradili su neke zamisli velikog ruskog fizičara Andreja Saharova..."
Ideje starije od baze Area 51, a izgleda da su neki SF pisci prokljuvili kao lete vanzemaljci i prije nego smo vidjeli prvi leteći tanjur na nebu ...

Tako i putnici te letjelice NE osjećaju nikakvu silu dok letjelica radi nagla skretanja, luda ubrzanja, i druge naizgled "nemoguće" manevre, čije bi g sile u klasičnoj letjelici zdrobili posadu u kašicu. Unutar takve gravitacijske letjelice ti se ni čaša soka vrhom puna ne bi prolila dok radi "nemoguće" manevre ubrzanja, zaustavljanja, i naglih skretanja.
Ako počnete slobodno da padate u blizini Zemlje (uz zanemarenje dejstva otpora vazduha), brzina će vam se povećavati za deset metara u sekundi, svake sekunde. Pa ipak, vi ćete se osećati bez težine - neće postojati osećaj ubrzanja, iako vam brzina raste za kilometar u sekundi, svakih minut i po!"
Ovo je toliko besmisleni da ne znam kako to itko može uzeti za ozbiljno.
Znači samo zato što ne osjećaš ubrzanje padajući bi prošli okej ako bi odjednom počeli padati u nekom skroz drugom smjeru? Malo morgen, dajte malo uključite mozak ljudi, stvari ne funkcioniraju tako, osim u mašti.

:) .. al baš su slatki

I u mašti imaš "antimaterijski pogon" koji mijenja smjer bez promjene smjera tako "savija prostor". To čak ni u SF svijetu Zvjezdanih staza ne funkcionira tako. A znaš za što stoji F u SF.
Priznati ću ti da mogu zamisliti da postoji takav pogon. Pa i onu da bilo koja dovoljno napredna tehnologija ono me tko ju ne može spoznati djeluje kao magija.
Ali ako i može postojati, vjerujem da smo od njega udaljeni više nego kotač od AI-a, tako da razglabati o tome ima smisla koliko i čovjeku koji tek otkriva na što sve može staviti kotač razglabati o AI-u.

U srednjoj sam čitao o komadu leda koji čitavu vječnost leti svemirom na temperaturi apsolutne nule. U njemu se u jednom trenutku nekim utjecajem {ne sjećam se više) proizvede električni impuls, koji nikada ne prestane i razvije se u inteligenciju i svijest.
Možemo slobodno dalje navoditi misaone eksperimente...

A) S podebljanim se definitivno slažem, pretjerani redukcionizam je neopravdan i zapravo manifestacija kompleksa boga
B) ("ako ja ne mogu izmjeriti nešto onda to nešto sigurno ni ne postoji", dok, realno, sasvim sigurno nešto postoji).
C) Što se tiče preciznosti, povećana preciznost ne donosi nužno napredak. Nakon određene razine rezolucije previše detalja postaje problem.
D) Tada se ručna analiza automatizira mašinama a te mašine neizbježno postaju pristrane tako da u podacima traže ono što se očekuje od etablirane teorije a ne sve ono što je moguće. LHC je najbolji primjer za to.
Totalno ste zabrijali i ponovo rasprava nema veze s tekstom na koji se tobože odnosi nego s privatnim opsesijama diskutanata koji svaku tangencijalnu priliku koriste za maltretiranje svojim netematskim postovima.
S obzirom na gornje:
A) "S podebljanim se definitivno slažem, pretjerani redukcionizam je neopravdan i zapravo manifestacija kompleksa boga"
Redukcionizam ("pretjerani" - štogod to bilo) nije "manifestacija kompleksa boga" po bilo kojoj definiciji tog kompleksa: God complex - Wikipedia ("A god complex is an unshakable belief characterized by consistently inflated feelings of personal ability, privilege, or infallibility.[1]")
Redukcionizam kao metoda upravo polazi od toga da smo itekako u stanju pogriješiti i stoga kompleksne probleme razbijamo na manje, lakše rješive, što ljudi koriste doslovce u svim sferama svoje aktivnosti oduvijek: podjela poslova, razbijanje inženjerskih problema na manje, matematičkih problema na manje, programerskih problema na manje, podjela poslova na manje itd.
B) "("ako ja ne mogu izmjeriti nešto onda to nešto sigurno ni ne postoji", dok, realno, sasvim sigurno nešto postoji)."
Nešto ovako glupo davno nisam pročitao. Kako onda znamo da nešto "definitivno postoji" ako to ne mogu izmjeriti? - "Evo vam ovdje 10 kila nevidljivog krumpira kojeg ne možete izmjeriti, ali definitivno postoji...", kaže kumica na placu.
C) "Što se tiče preciznosti, povećana preciznost ne donosi nužno napredak. Nakon određene razine rezolucije previše detalja postaje problem."
Zapravo je točno suprotno - što više nečega imaš to možeš donositi točnije zaključke o sveopćemu jer imaš reprezentativniji uzorak. Ili da ograničimo skup brojeva na, recimo, deset? Mjerimo do deset bilo čega jer toliko imamo prstiju, sve preko toga je "previše detalja"? Genijalna ideja, kompletna područja matematike, ako ne i čitavu matematiku treba ukinuti.
D) "Tada se ručna analiza automatizira mašinama a te mašine neizbježno postaju pristrane..."
"Pristrane mašine" bikoz automatizacija. Motaj kablove...
Kraj rasprave.
Sjajno!
Fizika je totalna glavolomka.
Nekad mi je krivo što nisam studirao fiziku. Toliko fascinantnih tema.