Mene nikad ne boli glava, sad da li zato što ne razmišljam ili ni nemam mozga nemam pojma. 

Stotine miliona ljudi zarađuju svoju egzistenciju na činjenici da ljudi ne vole razmišljati. Političari, marketing i crkva mi prvi padaju na pamet.

Ima smisla i sad mi je lakše, glava mi puca jer sat vremena razmišljam i ne mogu se sjetiti s kime sam jučer popio dvije litre delanca.

Mene nikad ne boli glava, Lastane bi li se trebao zabrinuti?? 🤣 😂

Napokon smo doznali zašto Hrvate ne boli glava.

Pa nisam lud da me boli glava...kome se razmišlja nek uživa.

Boli glava kad moram razmišljat o pametnim stvarima, no kad treba mučit sebe anksioznim mislima, tu ne da ne boli već mozak uživa ko prase

Kako pogrešno od istraživača, razočaran sam: "Pa zašto se onda ljudi namjerno bave mentalno izazovnim aktivnostima, poput šaha? Istraživači misle da bi to moglo biti zato što je uključena neka vrsta nagrade, na primjer pobjeda u igri, druženje s drugima ili zarađivanje novca."

Rijetko uživam u druženjima, nit imam kakvu nagradu, nit ima ikakve veze s pobjedom", prije će biti da je šah igra, ljudi vole igre, a meni odgovaraju igre koje imaju što manje veze sa nekom srećom, znači uživam u igrama koje nemaju ishod povezan sa srećom. Mrzim Rumy ili igre gdje se bacaju kockice monopol ili Yumb, od kartanje može proći samo Bela u četvero zato što u nekom postotku može pobijediti i nesretnik svojim znanjem ili intelektom. Dok većina ljudi vole igre na sreću zato što ih jednostavno ide ili taj doping mozga sa zgoditkom i pobjedom o kojem "istraživači pišu". Ja takve igre mrzim jer uviđam da nemaju veze sa nekim znanjem ili vještinom nego samo ovise o sreći i zato neki od nas vole šah i slične mentalne igre. I kad pobjedom na sreću mozak mi se ne veseli zato što znam da nije moja zasluga.

A mentalnim izazovima se bavimo zato što volimo izazove i što imamo potrebe znati neke stvari a ne samo biti ovce i živjeti u ne znanju. Čast iznimkama i pametnom dosta!