Kakva precizna ruka i "mjerenje" u 2 stotinke milimetra? To mogu govoriti samo oni koji nikada nisu ništa radili rukama... Rupe po obodu se razmještaju korištenjem zupčastog mehanizma koji uz odgovorajući ukupni stupanj prijenosa dopušta proizvoljnu preciznost, limitiranu samo zazorom mehanizma. Nije li još jedan Grk, rekao da može pomaknuti Zemlju ako mu se da dovoljno velika poluga. Isto je "mjerenjem", poluga, odnosno omjer između kraćeg i dužeg kraka, a tako i kroz zupčasti mehanizam, kroz omjer broja zuba, poboljšava preciznost za taj omjer. Npr., ako je potrebno krug podijeliti u tisuću dijelova, napraviš zupčasti mehanizam sa prijenosnim omjerom od 1:1000. Jedan okret na ulazu daje jednu tisućinku kruga na izlazu - bez ikakvog mjerenja i ručnog namještanja rupa. A to je bilo poznato majstorima jer su upravo izrađivali zupčasti mehanizam.

uvijek sam se pitao tko službeno broji godine.

kako znamo da je 2024 godina?

Što ako se jedne godine zeznulo i nije se brojalo?

 Jedne godine je bilo užasno hladno i onda su samo nastavili spavati zimski san i prespavali čitavu godinu.

Tko kaže da je 2024.? Imaš brdo kalendara, ako si budist sad ti je 2567. godina.

[edit] - evo još više raznih računanja...

Znam to, nego mislio sam postoji neka službena institucija (možda Crkva) koja broji godine u Gregorijanskom kalendaru, i provjerava dali su točno izbrojali?

Godine se neće same brojati, mora postojati neka procedura, tko službeno zbroji + 1 svake godine, i netko tko provjeri je li se dobro zbrojilo.

Srećom pa se zupčasti mehanizam 1:n može napraviti štapom i kanapom i to bez mjerenja i alata.

Ovo ide uz ono kako u tri poteza slona staviti u frižider... ništa lakše, otvoriš vrata frižidera, staviš slona unutra i zatvoriš vrata.

PS

Da se razumijemo, ne velim da je to Grcima bilo nemoguće napraviti, samo naglašavam da nije baš tako trivijalno.

Paaa kalendar je vezan na astronomske događaje od kojih se poneki mogu vrlo precizno identificirati u vremenu i/ili proizvoljnom kalendaru.

Što će reć da je nebo zaduženo za službeno brojanje.

"Budući da su se slični mehanizmi u poznatoj nam povijesti pojavili tek 15-ak stoljeća kasnije"? pa kako onda ovi ravnozemljasi nebi pomislili da su ovo napravili vanzemaljci

 zato su oni znali konstrirati peterokut i druge figure što je direktno povezano s prethodnim problemom. Mi smo se toliko navikli na mjerenje da smo zaboravili da postoje metode savršenog konstruiranja proizvoljnih figura bez mjerenja.

Da i trisekciju kuta Vi radite natašte prije doručka, naravno sve za potrebe proizvoljnih figura bez mjerenja.

BTW ljudi koji rade rukama prilično dobro znaju kako točnost ruke/alata/stroja utječe na točnost završnog proizvoda i ne bljazgaju po forumima kako je trivijalnost prenijeti imaginarne geometrijske crtane oblike u stvarne predmete zacrtane/zamišljene točnosti.

 Nitko nije rekao da je to brži i lakši metod, samo da je ponešto bilo moguće i prije 2000 godina, nemoj okretati teze. Nije industrijska revolucija počela kad smo naučili koristiti metar već kad smo našli izvor energije koji nije životinjskog porijekla. A eksplodiralo je kad smo izmislili standardizaciju.

 Zapravo sve je to povezano, Prosvjetiteljstvo, Francuska revolucija, Industrijska revolucija, Metrični sustav.

kažeš: "napraviš zupčasti mehanizam sa prijenosnim omjerom od 1:1000. Jedan okret na ulazu daje jednu tisućinku kruga na izlazu". 

Ne kažem da je nemoguće, ali čak i danas je praktički nemoguće u garaži napraviti prijenosi odnos 1:1000 bez ikakvog zazora. a čak i najmanji zazor čini nemogućim postići preciznost od tisućinke stupnja. a pogotovo je besmisleno govoriti o nekakvom "mjerenju" točnosti stotinke mm prije 2200 godina!!!

Zazor je problem ako ideš naprijed/nazad, ako ideš samo naprijed, zazor nije toliki problem.

 Obzirom da pronađeni stroj ima rupe izbušene s tolerancijom od samo dvije stotinke milimetra, očito su nešto znali o tome. Prijenosni mehanizmi su najjednostavniji način za to, to smo i mi koristili sve do izuma CNC kontroliranih uređaja. Praktično je nemoguće mjerenjem postići takvu konzistentnost jer svako mjerenje donosi grešku koja se multiplicira svakim nadovezanim mjerenjem i to još po obodu kruga. Nemora biti ni zupčasti mehanizam, uz malo igranja s promjerom, dva diska se naštimaju na proizvoljan prijenosni omjer i kroz kaskadu dobiješ šta god hoćeš.  obzirom na dostupne im materijale, takva su rješenja mogla poslužiti za izradu vrlo male serije, ali svejedno nije im ni bilo potrebno imati univerzalne strojeve.

 Čisto umnim rado zaista možeš dobiti sve što poželiš.

U praksi ako nemaš precizne alate moraš imati i malo sreće pa tako zaista možeš dobiti što god hoćeš ali ne i kad god hoćeš.

Što je IMHO i razlog što takvih mehanizama iz tog doba baš i nema puno, ni u pisanoj riječi, ni u materijalnom obliku.

Vjerovao ili ne silicijevu kuglu za definiranje mola, Avogradovog broja, mase... su u biti napravile ruke jednog umjetnika iz Australije (on je napravio poliranje :D, mislim da je polirao više godina nisam siguran). Kad je osjet u pitanju naše ruke se fenomenalan alat (tj. osjet hrapavosti površine).

S nijednim alatom nisu uspjeli postići isto što je on postigao rukama. 

Je napravio je kuglu rukom i kosturom kojom inače za gablec reže lovačku salamu.

Ako ručnim mikrometrom mjerim stotinku milimetra to radim zahvaljujući fenomenalnoj preciznosti ruke ili alatu koji držim u toj ruci?