Kad poslušam riječi pjesama koje se nazivaju evergreeni (Robić, Šerfezi, Maršan, Kesovija...) i usporedim s tekstovima koji su česti danas (seks, f.ck, sh.t, b.tch...), postanem svjestan da pripadam staroj, a ne mladoj generaciji. Gramofon ne vidim kao napravu nego kao put kroz vrijeme kad su neke druge i uzvišenije emocije bile više na cijeni.

Imaš ih na qobuzu pa ne moraš slušati krcketanje i loš transfer.

neznam za mlade, ali npr. djeca :

ma vole i djeca tu stariju tehnologiju,

samo im treba pokazati. i uložit vremena,

nije čudo što je jedna od najpopularnijih igrica ustvari pixelizirana.

u svijetu ploćica koje svi nose. (mobitela)

sve što je malo drugačije od toga, je super.

Imalo normalan gramofon sa ocuvanom/novom plocom ne krcka. 

Neznam sta znaci los transfer - al da, qobuz/tidal/spotify ce raditi sasvim ok i na jeftinjak sistemu, za ploce trebas min 300-400 eur za start (gram+zvucnica+preamp)

Što to ne izlazi tek za tjedan dana?

Kupio djeci za Božić gramofon. Sad im je to zanimljivije nego yt ili Spotify. I skuplje je, doduše.

Odrastao sam sa pločama i kazetama u 80ima. Jedva sam dočekao CD da nema šuma ili pucketanja. Tako da, ne hvala.
Tidal skoro u potpunosti zadovoljava moje potrebe.

zar stvarno mislite da je to nešto pozitivno? skuplje a lošije.

to je ko ono obavezno ne zadiranje u signal koje ide uz takve sisteme, a za RIAA eq se pravimo da ne postoji isto ko ni problemi tj fizicke limitacije zbog kojih je izmisljen isti..

nemam ništa protiv ploća, ali u današnje doba di se ionako snimaju s digitalnog mastera mislim da nemaju apsolutno nikakvog smisla i donose samo nedostatke i visoku cijenu opreme.

jedini problem tih (i mnogih ostalih) tehnologija je u tome što njihova fizička daleko premašuje uporabnu trajnost. e, zato su tu marketingaši koji takve stvari povremeno povampire, e ne bili se uvećali profiti njihovih nalogodavaca. 

Krenuo da kupujem ploče pa sam brzo odustao i od gramofona+pojacalo kad sam vidio cijene za tu plastiku koja se ubrzano istrosi a niti ne zvuci nesto pogotovo ono pucketanje, glupost na kvadrat!

Dok su masteri bili rađeni analogno na trakove i onda prebacivani na ploče, tu se može osjetit (ne baš čut) razlika u toplini zvuka, ali danas kad se sve radi digitalno i onda prebacuje na ploče, je to bacanje para ako ih netko kupuje samo zbog kvalitete zvuka. Ako ih kupuješ zbog osječaja da imaš u fizičnom obliku nešto dohvatljivo i neovisno o internetu, i da je to neki ritual kad uzmeš vrijeme za sebe kad sjedneš i samo slušaš, onda to razumijem, jer danas sutra ckrne internet večina ostaje bez ikakave muzike. Tako da na ploče više gledam emotivno nego zbog kvalitete zvuka, i sam taj osječaj da poslušaš neki album u komadu jer si u biti i prisiljen kad slušaš ploču (više manje) je sasvim drukčiji nego kad slušaš streaming servise pa u 20 minuta promjeniš 6 grupa i 13 albuma... nije to to jer nema fokusa, ako ti komad nije dobar u prvih 10 sekundi samo lupaš naprijed tako da u biti ne slušaš nego tražiš i nikad ne nađeš.

Ono kad na vinilu nema ni basa ni visokih, a čiča u hifi shopu te uvjerava da tako mora biti. 

Strah od digitalije mi je presmiješan u 2024. godini. A izgleda da se ignorira i digitalni delay line u tvornicama ploča - bio je prisutan puno prije komercijalnih AD/DA konvertera. Još tamo u sedamdesetima je korišten.

No to nije nešto o čemu viniloljupci vole razmišljati, puca im analogni bubble :)

 Može pojašnjenje za boldano?

vjerovatno neki kompresor/limiter u putu signala koji mora reagirat "prije" nego ide signal u crveno pa su to tako rješili, bubam napamet.

Više nema onog wow ili flop efekta kod preslušavanja nosača zvuka da isčekuješ kakav je, kakve su pjesme...danas svaki izvođać mjesecima unaprijed objavljuje sve singlove po raznim platformama...

Gramofonske ploče su mi fora samo one stare i ne pre skupe...na sajmovima ploča sam uvijek gledao po onim kutijama di pise sve po 20kn i mozeše fakat zanimljivih stvari naći...