cvaja997 ned 31.3.2024 07:20

Istina. Međutim, sve ovisi o slušatelju. Tržište je u ovom slučaju predivno balansirano. Osobno slušam svašta, ima jedan bend, Falling in reverse. Njihove pjesme imaju malo ponavljanja. Samo jedna kap u moru.

wyks ned 31.3.2024 14:56
mrfloyd kaže...
Ako se ne varam već je bilo pisano o toj temi i procjena je da je muzika doživjela svoj vrhunac negdje između 1969. i 1973.
Otada je lagani decline koji po meni ubrzava zadnjih godina.

 Ne možeš mjeriti vještinu i talentiranost, ali se može mjeriti utjecaj enomije na glazbu, tj u kojoj mjeri čiste poslovne odluke utječu na glazbu.

 

Dok je glazba uvijek bila i imala svoju poslovnu stranu - i otac Micheala Jacksona je u tome bio isključivo zbog novaca (moći), na stranu sad što su mu djeca uistinu bila i jesu talentirana, streamingom je utjecaj poslovne strane totalno prevladao.

 

Najbitniji obrat koji se događa uzrokovan je koliko korporativnim odlukama kojima je uzrok isključivo novac, toliko i memorijom. Naime, za razliku od 1969. i 1973. koje spominješ, danas postoje katalozi glazbe koji imaju vrijednost, koju u tim 60ima glazba od prije 20-30-50-100 godina nije imala.

 

Kako ljudi i u drugim umjetnostima prvotno dobro reagiraju na poznate stvari - primjerice zašto se neke serije gledaju unedogled, zašto neka moda ne izlazi iz mode - tako je tek sad taj efekt moguće postići sa glazbom, jer su tijekom godina povećavani katalozi glazbe. To utječe i na filmove, zato danas u kinima imamo tek 2 ili 3 filma od 10 koji nisu napravljeni po postojećem predlošku (i manje ako ne računamo biografije) te najavljenih tisuće i tisuće rebootova - evo, Pirate sa Kariba će rebootati iako je zadnji nastavak izašao nedavno.

 

Kako prije nije bilo memorije, novi pjevači su lakše došli do izražaja (možemo i o tome kako je svaka decenija imala svoju kulturološku prekretnicu, dok od 2007 naovamo tih prekretnica naočigled nema) dok je sada izračunato da je novi pjevač daleko skuplji, i manje isplativ od postojećih.

 

Zato je Taylor Swift, punih 17 godina nakon prvog albuma najpopularnija pjevačica u povijesti - malo koja pjevačica je imala takav razvoj karijere.

Imali smo i smjene planetarno popularnih izvođača - Backstreet Boysi su bili manija, a nestali su nakon 7 godina. Zbog memorije, danas malo koji pjevač pada u totalni zaborav.

 

U zadnje vrijeme se pojavio novi trend - umjesto da se nepoznatijim pjevačima stvara karijera, daje im se remix popularne, starije pjesme.

Koliko ste puta u posljednijh par mjeseci na radiju čuli neku pjesmu koja se temelji na pjesmi koju ste slušali prije 10-20-30 godina?

 

No, zanimljivo, taj se trend se ubrzo prebacio i na superpopularne pjevače - tako Rhianna semplira Santanu, Dula Lipa pjeva Eltona Johna, a David Guetta & Bebe Rexha prepjevavaju Eifell 65 i njihov Blue.

Jer je jeftinije uzeti pjesmu iz vitrine, na kojoj već imaš sve što jedan slušatelj želi, ubaciti je u neki moderniji i provjereni mix i imaš besplatni hit!

 

Remixa i reboota je bilo i prije, sami Star Warsi strukturalno nisu pretjerano različiti od mase filmova čiju su ispiraciju crpili, no nisu mogli direktno uzeti najbolji dio i nastaviti na njemu.

 

Nažalost, čini mi se da se kultura urušava pod svojom uspješnoću - što bih nazvao kulturološka spiralna impontecija (tko zna zna)

 

Kultura je rasla u većini pozitivnih metrika do trenutka kada je postalna toliko isplativa da je prvo stagnirala, a potom se počela urušavati u samu sebe, jer je postalo isplativije ponavljati uspješnice nego stvarati nove.

 

Nove kulture i dalje ima, no nije toliko gurana u javnost, a kako je glazbena moć koncetrirana teško je disruptirati tržište.

Primjerice Denniz Pop i Max Martin su u dvadesetima/ranim tridesetima preokrenuli cijelo glazbeno tržište, totalno nadjačavši prethodne producente.

 

No, Martin i dan danas ima najjači studio na svijetu. Nije ga svrgnuo neki dvadestpetogodišnjak.

 

Nade ima, teško dolazi na vidjelo.

 

(Slično je već opisano u ekonomiji, primjerice 95e je bilo 20ak proizvođača konzola, danas ih je 3, uskoro 2)

 

 

Dr. Vicko ned 31.3.2024 20:49

Sve je to i odlicno, problem je sto su sada in ovi neki izbodjaci cije tekstove i ne mozes vise da razumijes.

Pjevaju na neki plejbek, sve im je izvrnuto i toliko nerazumljivo, uzas za slusati, a opet ove nove generacije u delirijumu. 

 

Ovdje u BiH su polpularna neka dovjica Jala brat i Buba Corely i igrom slucaja sam prije par godina poslom bio bukvalno pokraj bine na njihovom koncertu i nista nisam mogao skontati sta ljudi upravo pjevaju 

memulica ned 31.3.2024 22:50

Valjda im je promaklo da je to period u kojem je nastala i postala popularna elektronska glazba u kojoj je primaran zvuk, a ne tekst. Meni to uopće nije problem i rado slušam takve pjesme, ali su mi problem ovakvi besmisleni 'znanstveni' radovi koji nam ukazuju na nešto očigledno. Ono eurekaaaaa ... Sunce je žuto, a nebo je plavo. To sigurno niste znali, a još manje vidjeli. 

gocc01 ned 31.3.2024 22:50

Davno sam se zapitao može li glazba melodički u jednom trenutku doći do faze u kojoj više neće biti ništa originalno već će sve biti svojevrsni plagijati jer su sve moguće melodije već skladane. 

OnTime ned 31.3.2024 23:39
gocc01 kaže...

Davno sam se zapitao može li glazba melodički u jednom trenutku doći do faze u kojoj više neće biti ništa originalno već će sve biti svojevrsni plagijati jer su sve moguće melodije već skladane. 

 

Mathematically there are 82,500,000,000,000,000,000 (eighty two and one half SEXTILLION) possible 10 note melodies.

But the answer is much larger than that 6 comma number written above, as there are definitely songs that have the same melody.

How the Songwriter and artist (band, conductor, solo artist, etc.) incorporate that melody into a performable or recordable work only increases the possible total number of songs that can be created.

That pushes the 82,500,000,000,000,000,000 into exponent notation which essentially means there's an “infinite” number of possibilities.

Spiridon pon 1.4.2024 00:51

Ponekad mi je obrada stare pjesme draža od originala. Npr. "Bye, bye, miss American Pie" u Madonninoj izvedbi djeluje poletnije u odnosu na original koji pjeva Don McLean (ili kako se već piše). Točnije, njegov original je "mlitav"...

Ima još jedna pjesma gdje je isti slučaj samo se ne mogu sjetiti koja je...

Stric_Jura pon 1.4.2024 13:06

dao sam ti palac gore, jer mnijem da znam na što ciljaš, ali... naziv teme je "Tekstovi pjesama...."

 

razumijem recimo headbangersku ljubav spram oštrih riffova i čvrstog ritma, ali žalim, u pjesmi želim čuti i o čemu se pjeva, volim "razlagati" riječi pjesme i skrivena značenja...

 

i ako želim "čvrstu" glazbu, onda mogu poslušati i "Du Hast" i razglabatai vole li se oni ili mrze, kao i "Ohne Dich" - dokazu da momci čvršćeg zvuka rade krasne balade...

 

naravno ima i puno više drugih izvođača koji te natjeraju malo promisliti, jer pjesme prenose riječi kojima se može iskazati cjelokupno ljudsko iskustvo...  "Hurt"....

 

rekuć sve to, stihovi "noćas će mi netko napraviti sina" mogu ići samo kao soundtrack gonzo ganbang scene.... ato mi ne spada u neku zabavu, niti me može nagnati na promišljanje...

ATJLučko pon 1.4.2024 17:37
Spiridon kaže...

Ponekad mi je obrada stare pjesme draža od originala. Npr. "Bye, bye, miss American Pie" u Madonninoj izvedbi djeluje poletnije u odnosu na original koji pjeva Don McLean (ili kako se već piše). Točnije, njegov original je "mlitav"...

Ima još jedna pjesma gdje je isti slučaj samo se ne mogu sjetiti koja je...

Možda "Whiskey in the jar", original Thin Lizzy a prerada Metallica?!?! 

 

Meni je prerada preodlična,  govorim o pjesmi,  dok video je   

notloB pon 1.4.2024 22:02
Spacecraft kaže...
Imas li bolji sbavjet?

Imam ja...

 Ostavi djecu da slušaju što ih je volja.

Svaki put kad poželiš triskati, pogotovo radi ovako debilnog razloga, odi gdje te nitko ne vidi i istriskaj sebe, bit će ti lakše.