Ovakva istraživanja bi trebala imati prioritet, međutim, nema tu puno interesa, tj. novca jer je proizvodnja na novo iz nafte jeftinija.

kapitalizam ("cost effective") i ekologija su besmrtni neprijatelji (i uzajamno isključivi), tako da je ovo tek "damage control", odn. pokušaj "palijativnog ublažavanja posljedica", dok uzrok ponovo ostaje netaknut i spreman za još (na iscrpljivanje). 

Kada su na zadnjem skupu o kružnom gospodarstvu u HGK nakon izlaganja Talijana o budućnosti kemijskog recikliranja, upitali za mišljenje našeg vlasnika firme za recikliranje plastike, on je zakukao da nema radnika na sortiranju (čitaj Nepalci), i da s troškovima pranja, odvajanja, i ekstrudiranja plastike prelazi cijenu originalnog materijala. Misli da mu država treba dodatno subvencionirati rad ili će zatvoriti firmu. Čemu onda korisititi regenerat koji mora biti crne, sive ili smeđe boje, lošijih svojstva (uključujići i miris ), kad je jeftinije korsititi original.

S obzirom da se sirovine za plastiku dobivaju iz plina i nafte, nemam ništa protiv da se ona spaljuje umjesto plina uz primjenu najboljih (najskupljih) rješenja. Kada bude efikasniji komercijalni postupak onda možemo misliti o tome.

75% izdvojene plastike u HR se spaljuje u BH termoelektranama i našim cementarama, tj. samo 25% se iskoristi.

 Kada bi se stvarno radilo o 25%, mi bi bili svjetskio rekorderi. Ključ je u "izdvojeno", zar ne?

I tome se da doskočiti - porez jednima koji se pretoči u subvencije drugima i voila!

Eh, u načelu to bi moglo funkcionirati. Ja sam pristalica druge ideje sa istom svrhom - ako ne želiš imati problema sa smećem - nemoj ga stvarati. Naknadno plaćanje da se problem ublaži nikad ne daje 100% efekt