Koliko forumaši provode dnevno igrajući se?

Kaj bu dok ta ekipa ljudi koji su inace igrice igrali izade na ulice radit sranja jer su jako zadovoljni svojim zivotom u kini?

Svi ljudi su ovisnici, SVI. Birajte otrov, ali svatko je ovisnik. Dobro je što netko postane ovisnik o teretani pa tamo visi cijele dane, dobro je za tijelo, ali i to je ovisnost.

Drugi su ovisnici o jelu, cigaretama, televiziji, društvenim mrežama, alkoholu, pornografiji.

Danas ima 10000 ovisnosti jer su ljudi nesretni i nemaju poriv i ciljeve.

Jesu, kao sto sve rjesavaju zabranama... pa su tako neki dan par Ujgura rijesili u pozaru zabranom pristupa vatrogasnom vozilu jer... korona.

Nije tu uvijek jasna uzročno-posljedična veza a postoji i pozitivna povratna sprega (neki možda piju zbog nesreće pa su još nesretniji zbog pijanstva pa još više piju itd.).

Ljudi nisu skloni dugoročnom i cjelovitom rješavanju problema nego parcijalnom i kratkoročnom zavaravanju. Nije da nema poriva, ciljeva i sreće - ima, samo je sve na kratkoročnoj bazi. 

Bez holističkog pristupa, samo mijenjaš jednu ovisnost za drugu.

Pa ako hoćeš riješit problem nećeš se fiksirati na jedno - npr. ograničavanje igranja, ili ograničenje CO2 u nekom drugom kontekstu. 

Svakodnevna masturbacija npr. puno jače korelira sa depresijom nego svakodnevni gaming. Meni su u mladosti igre i glazba bile svojevrsna terapija. Neće te to rješiti anksioznosti i depresije u stvarnom svijetu ali zabraniti takvu terapiju bez rješavanja problema u stvarnom svijetu može biti kontraproduktivno. 

No opet, i tu postoji povratna sprega - pretjerana interakcija s računalima, koja nemaju mentalnu komponentu, može dodatno pogoršati snalaženje u okruženju (društvu) u kojem ona prevladava. A zbog čega će opet neki, ako nisu za računalom, posezati za alkoholom i cigaretama ne bi li se opustili.

U jednadžbu još treba uključiti godine i iskustvo, odnosno fizički i mentalni razvoj, odnosno individualnost, jer ne utječe sve jednako na svakoga.

A onda treba pogledati evoluciju. Evolucija mijenja društvo pa kad netko kaže da je zabranom riješio problem ovisnosti o igrama treba se zapitati u čemu je uopće bio problem [s tom ovisnošću]? Naročito kad se realnost sastoji od žongliranja između jedne ovisnosti do druge. Tranzicija iz jedne realnosti u drugu (a obzirom na količinu apsurda ne znam koju bi više nazvao virtualnom) može biti sasvim prirodna.

Ja sam ovisan o ljenosti i neradu....

 Ni blizu kolko bi htio :)