"No jedan kemijski spoj, smatraju autori spomenutog izvještaja, bio bi nesumnjiv dokaz o postojanju života, točnije o uvjetima da bi tamo uskoro (po geološkim mjerilima!) mogao nastati život. Riječ je o formamidu."

A što ako otkriju kisik?

I nadam se samo da rok lansiranja tog teleskopa neće završit kao JWST koji je trebao biti lansiran daleke 2014. pa još uvijek nije.

Bilo bi sjajno da pronađu kisik, no kisik nije nužan uvjet za život. Život je nastao u anaerobnim uvjetima, prvi su organizmi bili anaerobni i tek se pojavom modrozelenih algi kao prvih fotosintetskih organizama Zemljina atmosfera počela puniti kisikom. To je punjenje potrajalo pola  milijarde godina i zvalo se GOE (great oxidation event), od 3 - 2,5 milijarda godina od našeg vremena. Rezultat GOE bilo je i taloženje željeza iz oceana, koje se oksidiralo iz željeza(II) u željezo(III). Da bi život na drugim planetima išao u tom smjeru, u smjeru oksidativne atmosfere mora je najprije nastati, a nastao je upravo zahvaljujući formamidu i drugim spojevima u atmosferi. No, dobro. Prvo treba izmjeriti, napraviti kemijsku analizu, a onda je pokušati interpretirati. U znanosti treba očekivati neočekivano. 

danen, a na kojem principu rade ti teleskopi? Pretpostavljam da analiziraju zracenje koje do njih vec dopire... medjutim, ovisno u udaljenosti planeta koji ce se promatrati, nece li takvi teleskopi gledati previse u proslost? 

Nije li pomalo depresivno ponadati se da negdje u ovom trenutku mozda i postoji zivot, da bi ono sto smo otkrili bilo zapravo nesto sto je na tom planetu bilo milijunima godina u proslosti. Tko zna sto je danas, u ovom trenutku na tim planetima.

Teleskop ce automatski otpisati planete na kojima ne pronadje karakteristicne molekule, a mozda su bas ti planeti u medjuvremenu pokazali znakove zivota. Dok oni koje cemo analizirati, vec mozda davnih dana nemaju zivota na sebi. 

Mi bi zapravo morali analizirati zaista usko podrucje oko Zemlje, da pogled u proslost bude sto manji... 

S obzirom da ni do jednog od njih ne možemo doći potpuno je svejedno koliko su daleko fizički ili vremenski. Ne tražimo prijatelje za dopisivanje i posjećivanje, nego zadovoljavamo znatiželju. Pod tim uvjetima treba gledati tamo gdje su najveći izgledi da se dobiju kvalitetni rezultati.

Teleskopi koji mogu otkriti ekstrasolarne planete otkrivaju ih u našem galaktičkom susjedstvu, daljina od milijun svjetlosnih godina bi upućivala na drugu galaksiju.

"The most distant potentially habitable planet confirmed is Kepler-443b, at 2,540 light-years distant, although the unconfirmed planet KOI-5889.01 is over 5,000 light-years distant."

Ta udaljenost je u svemirskim razdobljima i evoluciji života - treptaj oka.

Ah, sjećam se ko jučer kad sam imao 20 000 godina...