Ovo s propisivanjem lijekova za sve i svašta, posebice za psihičke teškoće, proizlazi iz komocije kako liječnika tako i pacijenta. Lakše je (i jeftinije) piti tablete nego se liječiti psihoanalizom i sličnim psihoterapijskim postupcima.   

Od svih zdravstvenih tegoba najvise me strah hormonalnog debalansa.
Uticaj koji hormoni imaju na tijelo meni djeluje kao da je u pitanju neka (vlaska) magija.

 Samo što moderna medicina već stavlja psihoanalizu u pseudoznanosti:

• Psychoanalysis– body of ideas developed by Austrian physician Sigmund Freud and his followers, which is devoted to the study of human psychological functioning and behavior. Although psychoanalysis is a strong influence within psychiatry,^[a][b] it has been controversial ever since its inception. It is considered pseudoscience by some.^[457]Karl Popper characterized it as pseudoscience based on psychoanalysis failing the requirement for falsifiability.^[458][459]Frank Cioffi argued that "though Popper is correct to say that psychoanalysis is pseudoscientific and correct to say that it is unfalsifiable, he is mistaken to suggest that it is pseudoscientific because it is unfalsifiable. [...] It is when [Freud] insists that he has confirmed (not just instantiated) [his empirical theses] that he is being pseudoscientific."^[460]

Štoviše, i kod nas psihijatri otvoreno govore da je budućnost psihijatrije u psihofarmakološkim terapijama, a sve koji rade drugačije prozivaju nadriliječnicima... Tako da, "gdje je istina?" pita se laik poput mene.

S druge strane, inkluzija i kvaliteta života za teške oblike psihijatrijskih bolesti poput shizofrenije daleko su bolji u takozvanim društvima u razvoju ili "primitivnim" društvima gdje shizofreničari nisu pod farmakoterapijom i sekvestrirani od društva, već su integrirani u društvo i čitava "terapija" se sastoji od društvene podrške, a ne medikamenata.

Farmakologija svakako pomaže sa simptomima, ali takozvane duševne bolesti su po svoj prilici društveno uvjetovane barem dijelom. Urbanicitet je direktno povezan s depresijama i psihozama - manje ih je van gradova, i to daleko manje, nego u gradovima. Dapače - što veći grad, veća incidencija.

Farmakoterapija bi bila manje potrebna kad bi sudovi brže i kvalitetnije radili svoj posao. Velik udio psihičkih problema odnosi se na pojedince koji prolaze kroz nepravdu na poslu. Drugim riječima, reformom sudstva smanjio bi se broj oboljelih i potrošnja lijekova.

To što nam društvo teško korumpirano i bez etičkoga kompasa ima za posljedicu i povećanu potrošnju lijekova.

Za istinu pitajte pacijente, ili, bolje, propitajte se o učinku terapije. To što se psihoanaliza ne može svesti na fizologiju mozga ne znači da nije djelotvorna. Nevjerojatno kako psihoanalitička teorija pomaže u razumijevanju neuroze i neurotičara. No to je problem znanstvenika, posebice fizičara, jer oni hoće sve prikazati objektivno. No psihologija kao takva istražuje subjektivne doživljaje i osjećaje. Pa kad se to subjektivno ne može svesti na objektivno, onda je to "pseudoznanost". Fahkretenizam na kvadrat! Neki mi je fizičar tvrdio da umjetnost ne vrijedi ništa, jer ne dopire do istine kao fizika (umjetnost = nemušta fizika). No kakve istine? 

Psihoanaliza kako ju je Freud definirao, objašnjavao i prakticira po svojoj metodologiji vjerojatno spada u pseudoznanost, ali to ne znači da su rezultati pogrešni, već da je eksplikacija pogrešna.

Lancelot Hogben u svojoj knjizi Sve o matematici ("Mathematics for the millions") ima par matematičkih primjera kako posve pogrešna metodologija može u nekom specifičnom slučaju dati točan rezultat za taj slučaj (i pogrešan za ostale).

S modernim dijagnostičkim sredstvima koja nisu postojala u Freudovo doba, poput CT-a ili fMRI-ja i raznih seroloških pretraga ono što je prilje bilo neuhvatljivo i nevidljivo pa je "psihičko" bilo sinonim za neuhvatljivo i  gotovo metafizičko, postalo je vidljivo i fizički opipljivo - u kemijskom i morfološkom smislu.

Neovisno o tome, čovjek nije samo biološko već i društveno biće, a to znači da naše društvo ima veliki utjecaj na nas, moguće jednak kao i fizikalni i kemijski faktori kojima smo izloženi. Kaže se da "stres" može biti uzrok ili okidač mnogih bolesti, a sam stres je najčešće baš društveni produkt odnosno produkt društvenih odnosa, a ne rezultat fizikalnog svijeta oko nas.

prije nekoliko godina (p.d.k. - prije doba korone) redovno sam odlazio šrinkuši poradi depresije. uvijek je farmakologija tu, makar i usporedno, osobito ako sve oko pacijenta "boli q jer imaju i svojih problema dosta"). s vremenom sam sve više ja slušao njezine "tegobe" (muž, djeca, familija, mistarstvo zdravstva, čitava država u q, kolegice joj odlaze u skandinaviju a ona ne zna ni sama ... bla). tak da sam ja bil šrink njoj. možda je to metoda, neam pojma (jung i frojd nisu. možda neki švabo iz '39.-'45., poslije zbrisao u argentinu) ali na koncu se rastasmo. nema više antidepresiva (nota bene: mjesec-dva da uopće prošljakaju, a prestanak uzimanja barem tri mjeseca - ne smije se naglo; traje to) i dobro je. keywords: #raddoma, #radsamzasebe, #nikadvišepsihopatiodpoduzetnikaslešgazde, #rvackikapitalizamipoduzetništvo, #nijesamonizozemskaudepresiji. 

Psihofarmaci i antibiotici su samo jedan mali djelić otrova koje ova naša industrijska civilizacija od samog početka trpa u rijeke, jezera, mora i oceane. I zrak i tlo, naravno. I samo je pitanje vremena kada će akumulacija toga svega biti tolika da i mi ljudotine počnemo krepavati ko muhe.

Jedna mašina je to sve još 1973. predvidjela.
https://www.sciencealert.com/how-mit-computer-predicted-end-civilisation-almost-50-years-ago-world1-world3-club-rome-limits-growth

 istina ogoljena do kostiju.

nisu dzabe sanatoriji, ljecilista i ina uvijek bila u nekoj debeloj prirodi, makar samo "na brdu" - daleko od betona. fali nam obicno zelenilo. zeru svjezeg zraka. rijeka, potok.

obicna tisina.

i naravno zdrav ljudski kontakt. toga danas nema ni u obitelji. 

zato ima pilule. tako se neki svakodnevni razgovori ucine kao da nevoljko prisluskujes cakule u apotekarskom redu.

Zanimljivo..

Pa javna je tajna da psihofarmaci, razni antidepresivi koje doktori i kod nas prepisuju kao bombone, vode ka smanjivanju libida, čak i ka impotenciji..

Evo ako ima tko iskustva neka napiše..

A što se tiče pseudoznanosti..Jedna pseudo znanost, proziva drugu pseudoznanošću..

:-D

Koja "javna tajna" kad svaki lijek u uputama ima izlistane nuspojave, pa tako i psihofarmaci?

35:45

https://youtu.be/Pm_gz-Qpdko

Pa što nisu svojevremeno svi napali ludog Pernara što je ljudima u depresiji preporučio da hodaju po šumi? I nisu li svi unisono pisali po news portalima da su takve poruke jako opasne jer se radi o bolesti koja je posljedica uneravnotežene kemije u mozgu? danen, to je onda vaše područje ako se spominje kemija? :-)

A sad, što postavljam ova pitanja, ne znači da sam automatski redukcionist, makar fizičar, samo opažam kako s jedne strane imamo u mainstreamu društvenjake, medicinare i ine koji sve žele svesti na "fiziku", a istovremeno je kritika na takve ideje i težnje jako slaba.

Pa to što je incidencija psihičkih problema veća u gradovima ne znači da se depresija (konkretna bolest) liječi šetnjom šumom. Nekome pomogne psihoterapija, nekome farmakologija, nekome EKT, nekome kombinacija svega toga, ali da se netko izliječio od kliničke depresije šetnjom šumom, to još nije zabilježeno.

 Ovisi s kim se šeće...

Vodi manijak curicu u šumu i ona kaže: Joj, striček, kak je ovdje mračno, mene strah!
Kaže manijak: Tebe strah? A ja ću se sam vraćati...

Drago, čudno je da ti sa svojim iskustvom surfanja po bespućima Interneta koristiš ovakvu objektiviziranu formu kao kakvo računalo iz Adamsovog sci-fi romana kad se gotovo uvijek može nać neka studija koja pokazuje drugačije:

Adding to previous evidence, our large-scale study concludes that exposure to green environments in an urban setting is associated with accrued psychological benefits in the form of reduced odds of major depressive disorders. This has substantial public health implications. As an upstream-level intervention, green environments, when optimally allocated, designed, and configured in relation to the existing matrix of land uses and the characteristics of the resident population, have the potential to enhance psychological ecosystem services and, subsequently, enhance the mental capital of cities.

Mislim da nije samo šetnja šumom. Da šetnja prirodom, te općenito rekreacija pomaže smanjiti razinu stresa, te je dobra prevencija težih problema, međutim, u većim gradovima je život ljudi poprilično drugačiji nego u manjim sredinama. Primjerice, u Splitu je još normalno zvrcnit čovika "ej, evo me slučajno u tvom kvartu, imaš vrimena za pivu", barem dok ekipa zbog djece više ne može tako ležerno živjeti, dok u većim gradovima to postaje nezamislivo već i tijekom faksa (osim ako si u studentskom domu). Naravno, ne mislim da je ključ u pivi, već jednostavno potreba za organiziranosti, činjenica da svaki izlazak iz stana praktički treba biti planiran jer ti treba x sati za obaviti nešto jednostavno zbog gužvi... Mislim da to na čovjeka radi nepotreba pritisak na koji nismo evolucijski naviknuti.

Imam lud da sam papir...

Mene čudi da ti ne znaš čitati s razumijevanjem.

Gdje tu piše da šetnja šumom liječi kliničku depresiju?

Korelacija ne znači kauzalizaciju, odnosno vjerojatno nije "grad" uzrok depresije, već odnosi u gradu i gradovima ono što izaziva njenu pojavu.

 A gdje sam ja spominjao liječenje kliničke depresije?

Hoćemo li se praviti ludi? Tri posta ranije rekao si zašto su svi onda napali Pernara kada je rekao da se za liječenje depresije treba šetati šumom. Pa sam ja rekao da nije zabilježeno da je itko izliječio kliničku depresiju šetnjom šumom, na što si mi ti kao parirao istraživanjem koje to tobože dokazuje, a ne dokazuje.

Dogovori se sam sa sobom koju tezu zastupaš.

Hm, meni je sve u kvartu udaljeno najviše deset minuta hoda, a delam od doma zbog zna se već čega. Istina, Zagreb je selo naspram Berlina, Londona i sličnih megagradova pa možda nisi mislio na njega u svom komentaru.

Srećom, nemam problema s tzv. cabin fever sindromom iako godinama živim sam. Čak mi je i bolje u vlastitom miru nego u open space uredu.

Može se čovjek na svašta naviknut, ali tu sigurno i osobnost igra bitnu ulogu. Nije sve za svakoga, vjerujem da je nekima trenutna situacija poprilično neizdrživa.

Ha, nisi li ti taj koji manipulira raspravom tako da mijenja ranije napisano u termine i tvrdnje koje njemu odgovaraju i onda njih opovrgava? Nisi li sam transformirao riječ "preporučio" u "liječiti", odnosno iz korelacije skočio u nekakvu kauzaciju, a da se dodatno osiguraš uveo si i pojam "kliničko" što nitko nije spomenuo? Kad smo kod toga, ja se upravo referiram na argumentiranje svoje tvrdnje navedenim linkom, a ne tvoje prerađevine... No nebitno, to su sad, priznajem, retoriče igre iz školskih udžbenika. U ovoj raspravi ne zastupam nikakav konkretan stav jer niti sam proučio psihoanalizu, niti poznajem djelovanja psihofarmaceutika. Mogu samo reći da ne sumnjam da su znanstveni tehničari napikli neki kemijski spoj koji umanjuje posljedice nekih psihičkih bolesti u određenim situacijama, ali mi djeluje urnebesno da se psihičke bolesti proglase posljedicom narušene kemijske ravnoteže u mozgu, što se često navodi - kao da u takva stanja ne dovode narušeni obiteljski odnosi, ili oni na poslu, gubitak posla i strah za egzistenciju, nenormalan ritam modernog života i sl., već postoji isključivo nekakav kemijski agent kojem je oboljeli bio izložen, a što je dovelo do njegovog stanja. Pa tako se i takve bolesti trebaju riješiti ispravljanjem te kemijske neravnoteže, a ne traženjem sociološkog uzroka. Upravo je takav bijeg od kompeksnijih uzroka u tehnicizam i redukcionizam odlika današnje mainstream znanosti, a to najčešće na vlastitoj koži osjetimo kroz medicinu. Ono što želim potencirati da se na primjeru jednog vrlo često diskutiranog koncepta, u ovom slučaju psihoanalize, malo forumaši razvrstaju po razmišljanjima i/ili otvoreno uđu u kontradikcije zastupajući i jedno i drugo, odnosno pokušavajući pažljivim ogradama sakriti takve kontradikcije :-)

ova tema prisjetila me scene iz filma...

https://www.youtube.com/watch?v=Uv9QVVf2meA

...je li barba Biscein kojemu se dupin obraća s "mama" šiznuo ili je dulfin koji ne prepoznaje mamu popiydio od psihofarmaka u vodi?

Pernar je tvrdio da šetnja šumom liječi depresiju, češnjak erektilnu disfunkciju, ulje od konoplje rak itd....a ne da možda mogu pomoći smanjiti simptome ili bolove (ako i to!).

Meni i škampi i grgeči pomažu kod depresije, ali ipak mi hrskavi odojak na ražnju najbolje odnese depresiju.

hebiga zahebala nas evolucija...cijena svjesnosti vlastitog postojanja i apstraktnog razmišljanja je vrlo visoka:(

Ne, nisam. U mom prvom odgovoru tebi spominje se klinička depresija i njeno liječenje:

"Pa to što je incidencija psihičkih problema veća u gradovima ne znači da se depresija (konkretna bolest) liječi šetnjom šumom. Nekome pomogne psihoterapija, nekome farmakologija, nekome EKT, nekome kombinacija svega toga, ali da se netko izliječio od kliničke depresiješetnjom šumom, to još nije zabilježeno."

Evo i screenshot tvog pitanja mog odgovora u kojem se vidi da se govori o liječenju kliničke depresije. Ponovo - dogovori se sam sa sobom ili nauči čitat što drugi pišu - u čemu je već problem.