Simulacija sadnje na Mjesecu uz Zemljinu gravitaciju je pogrešno

Zar nije tlo na Marsu puno raznih soli, tam nema sanse da bilo kaj raste.

Tlo (regolit) na Mjesecu nije pun soli, dapače teško da se tamo išta takvog nađe. Soli naime nastaju trošenjem silikatnih stijena pod utjecajem vode, a vode na Mjesecu - zna se - nema. Inače, Mjesečeva geologija je vrlo siromašna u usporedbi sa Zemljinom. Mora se sastoje od bazalta, a planine od anortozita. Još se u regolitu može naći nešto od meteorita - i to je sve. 

I da uzgoje biljke i stvore atmosferu, sve dok nema magnetnog štita sunčev vjetar će odnijeti tu atmosferu. To je ujedno glavni razlog zašto je taj planet pustara. Ukoliko stvaranje atmosfere bude brže nego je solarni vjetar odnosi u svemir, atmosfere će biti, ali će se masa planeta smanjivati do nestanka. Bez magnetnog štita kakav ima Zemlja, jedina šansa su udarci meteora ako donesu više materijala nego ga odnese solarni vjetar.

A gdje će nabaviti dovoljno CO2 koji je glavna hrana za rast biljaka? Pogotovo onih većih (stabla):
https://www.canr.msu.edu/news/where_do_trees_get_their_mass_from

Svrha uzgajanja biljaka na svemirskim stanicama i drugim svemirskim tijelima nije samo dolaženje do hrane nego i regeneriranje ugljika. CO2 u obilju daju astronauti, ili - drugim riječima - u tim bi se prostorima ostvarilo kruženje ugljika kao što se događa u Zemljinoj biosferi. Ono što se od biljaka ne bi pojelo, to bi se sagorilo, tj. pretvorilo u dim (CO2) i pepeo, koji bi opet mogao poslužiti kao gnojivo. Ili bi se na poljoprivrednom otpadu uzgajale gljive koje bi obogaćivale ishranu astronauta.