zlata vrijedan članak (kao i uvijek).

posebno razveseli mene koji mijesim sve vrste kruha već godinama. isprobao sam svakojake varijacije.

također backup rješenja soda bikarbone, te "radenska" u palačinkama.

već smo prijašnjih nedjelja čitali ovdje o soda bikarboni, no covid19 i nestašica kvasa u prvom valu histerije, pokazao je kako malo ljudi zna da taj svestrani prah uredno podigne tijesto.

često bi ljudi nervozno na kasi gunđali "jebemu,nema kvasa"... šapneš mu da ubaci sodu bikarbonu.. + može odčepit sudoper.. + kupljeno voće i povrće ostavit da se ispere u posudi vode sa sodom + puuuno toga.

čekam sljedeću nedjelju i koristan članak o kemijskim čarolijama domaćinstva.

kada bude vremena, zanimalo bi me malo..zašto domaći sapun ima toliku moć uklanjuanja mrlja.. te koje su fore ovih kapsula za perilice rublja na kojima marketing uporno velikim slovima spominje OXY i varijacije "obogaćenog" kisika ili što li je to već, za učinkovitije uklanjanje mrlja.

znam da se spominjalo već mrlje...ali ako može malo od ovih industrijskih preparata, do onoga kad ja svakodnevno kapnem crno pelješko vino na bijeli stolnjak...te na tu maću stavim par zrna krupne NaCl.. bolje odradi prednamakanje od nekog Ariela.

"Za tu prastaru metodu dobivanja praška za pecivo znali su i pariški slastičari kada su njime počeli peći pecivo (jer zbog mnogo šećera u tijestu nisu u njemu mogle rasti kvaščeve gljivice). Jesu li ga dobivali baš tako, iz ustajale mokraće? Varate se, dobivali su ga iz mnogo izdašnije sirovine, iz golubljeg izmeta."
Znaci da izreka "Ne moze pita od g***na pravit'!" ipak ne vrijedi.

Pitanje koje mi se namece: ako su tada prodavali "bijelo pod bubrege" sta li nam tek umjesuju danas?
Mozda jesti samo hranu koja ima "halal certifikat".

Još bolje pitanje je, kak je nekome palo na pamet "e ajmo napravit kruh od ptičjeg govna"?

Ne znam kako im je palo na pamet da peku kruh od ptičjeg govna, ali mogu objasniti kemizam:

1.) Sve organske tvari koje sadržavaju dušik raspadaju se na amonijak, bakterijskim procesom. Od toga postječe specifičan miris gnojnice i zahodske jame. 

2.) Taj se amonijak u mokraći veže s kloridima, pa se dobiva amonijev klorid, NH4Cl, koje su alkemičari također izdvajali iz (svježe) mokraće. 

3.) Dužim stajanjem mokraće na zraku amonijak veže za sebe CO2 i prelazi u "prašak za pecivo", NH4HCO3 (koji su dana dobiva upravo tako, reakcijom amonijaka i ugljikova dioksida).

4.) Pod djelovanjem kisika (aerobni uvjeti) amonijak (opet djelovanjem bakterija) prelalzi u nitrite NO2-.

5.) Nitriti se, opet bakterijski, oksidiraju u nitrate, NO3-. To je konačni produkt koji se koristi u gnojidbi, no služio je i za proizvodnu baruta (salitra!) iz stajskog gnoja.

Dakle, da sumiramo. Jedini izvor vezanog (dakle ne elementarnog, N2) dušika bile su organske tvari. Onda je logično da se iz organske tvari proizvede i prašak za pecivo.

I to dakako iz one tvari koje je bilo u Parizu najviše, iz golubljeg izmeta.  

Na kraju moram reći da iako se kaže da su se kolači "pekli od golubljeg izmeta", to ne znači nužno da se golublji izmet miješao s brašnom. Vjerojatno su ga razmutili u vodi, ocijedili, potom profiltirali. Na filteru je zaostajao NH4HCO3, koji se opet mogao pročistiti uzastopnim kristalizacijama. Tako bi to učinio kemičar. Jesu li tako radili pariški slastičari, ne znam. 

za umirenje žgaravice jednako je dobar pršak za (protiv?) pecivo i soda bikarbona. možda je pzp malo praktičniji jer je odmah doziran u vrećici, a sodu valja zagrabiti žlicom. 

Za zgaravicu je to stari lijek, no ostecuje sluznicu jednjaka pa bih preporucio obicni gastal, mineralnu, panto ili omeprazol il ev Peptoran.

Prašak za pecivo sadrži aluminij.

Ja san gleda na jednom znanstvenom portalu (youtube) da je baš prašak za pecivo (naravno sa mikroskopskim 5g antenama) glavni sastojak kemtrejlza s kojim nas špricaju iz aviona. I onda pričekaju par dana da se lipo namjesti u tjelu i onda samo izaberu na kompu oš dobit koronu, oš bit gej ili ideš u ADeZe. Potvrđeno od par doktora znanosti sa fakulteta socijalnih medija i fejk njuza. :)

Ja bi još bolje preporučio toplu vodu - davno mi majka otkrila :-D

Ne vruću, ne mlaku.

Deci-dva-tri... ovisno o jačini žgaravice...

Nisam napisao - olakšanje skoro pa trenutno!

Čudo od članka. Hvala na njemu. Kemija je puna iznenađenja, praktičnih i teorijskih. Eh, da sam barem 17-godišnjak, mislim da bih studirao kemiju. Možda i fiziku. Zapravo, medicinu. Ne, ipak mi je biologija zakon. ...

Onda bi Vam bilo najbolje studirati molekularnu biologiju. To je primjena kemije u biologiji ili, bolje, biologija očima kemičara. 

I još bih dodao nešto glede praška za pecivo: prašak za pecivo štedi brašno, jer ga oko 5 % pojedu kvaščeve gljivice. Danas nevažno,

no u doba gladi i te kako važno. 

Nakon što jedem domaću pogaču ili uštipke napravljene sa praškom za pecivo umjesto kvasca, na zubima osjetim kao da se stvorila neka naslaga koja nestane nakon što dobro isperem usta. Kad jedem hljeb napravljen s kvascem to se ne dešava... Zanima me da li još neko primijećuje istu pojavu i koji je uzrok tome?

 Za sljedeci clanak treba savjet rjesavanje smarda iz cipela/patika. Razni sprejevi koji bi trebali "ubiti" bakterije ne pomazu, caj isto tako. Mozda jedino jos ostaje nekakv ugljik.

Kao i uvijek odličan!

jel se može na bugu doći nekako do linka di su sabrani svi nastavci serijala da pošaljem ženi?

Nemoj...

Jer bude ispalo: kaj hoćeš reći da ne kuham, i ne perem, i ne održavam kuću kak spada?

Smeće jedno, tebi se očito spava na kauču 

(šalim se)

Da sam imao ovakva predavanja u školi, možda bi me kemija i zanimala. Super članak.