Kako da nekoga obavijestim da ću upravo nabaviti zlatnu retrivericu bez da to jasno kažem? Ima li neka igra riječi ili slično?

Mislio sam ono sliku zlata + slika vraćanja komada drveta iz vode, ili šta ja znam. Sorry glupo pitanje ali volio bih neke svoje prijatelje obavijestiti o tome na fejsu a neka si oni misle što je pisao mislio reći.

Hvala :)

Pitaj Beroša da ti predloži neke prigodne smajleke 

ma jesam, ali mu je outlook pretinac stavljen na autorespond sa "slijedeća 2 tjedna su nam ključna" ... bojim se neću dobiti od njega nešto korisno 

bolje da vam ja kažem nego čujete po ulici:

prodao sam kripto i kupio 2 kg zlata (ako je štene, ako nije može i više kg). 

eno mi ga doma, možete ga doći vidjeti, da ne mislite da serem.

inače ovo je frajer:

Tango

pas sa više diploma od boljeg znanstvenika. od ljepote do poslušnosti, prirođenih osobina i, što je rijetkost za retrivera, ipo3.

otišao je prije 8 godina a ja sam tada umro. 

@all_or_nothing

Žao mi je zbog psa. Koliko je bio star?

Psi direktno idu u raj.

Jako mi je žao što to čitam. Ali potpuno te razumijem, meni je moja njemačka ovčarka otišla prije 6 mjeseci, 13 godina je bila samnom. Taj dan kad sam ju zadnji put na rukama nosio kod veterinara ostati će mi do kraja života ucrtan duboko u sebi, bol neopisiva. Nisam k sebi došao valjda mjesec dana, a tek nakon toga nekako dan po dan... i danas mi se oči znaju zacakliti kad je se sjetim...

Zato sada uzimam štene retriverice, želim opet biti sretan. Dugo sam razmišljao o labradoru, retriveru, rotvajleru, njem. ovčaru, staffordu, mađ. višli, i još par njih (isključivo ženkice), ali ni sam nisam siguran odluka je pala na retrivericu.

Prekrasan pas Tango je bio. Siguran sam da je imao najbolji mogući život. 

Ja ti imam vižlu i jako sam zadovoljan. Jako pametan pas i nježan

 13 godina. 

zanimljivo, bila su samo dva šteneta u leglu, imao je sestru a uginula je isti dan kad i on. 

zlatni retriver je fantastičan pas ali nije za svakog, jer jako pati ako nemaš vremena za njega. 

s druge strane, svaku sekundu koju mu posvetiš vratit će ti dvostruko.

Ovo je moja curica, zove se Lola.

Dovezli smo ju u nedjelju, pola hrvatske proputovala. Ima cca 10 tjedana, mala loptica još je ne smijem nigdje voditi zbog razvoja kukova pa ju uglavnom nosim u rukama.

Već se nakon par sati dobro priviknula na nas doma (mene i mamu), ljude jako voli kao i druge pse.

Primjetio sam da nekako ipak više voli provoditi vrijeme s mojom mamom, moguće jer ona ima skoro 70 godina a ja sam dosta energičan, možda joj to trenuačno ne paše (ipak štenci većinom spavaju).

Nadam se da će se ipak više priviknuti na mene kroz neko vrijeme, iako sam ju i nosio u rukama često, i dajem joj hranu i vodu, i mazim i igram se s njom, socijaliziram s drugim psima, i dalje više kod mame je, spava pored.

Malo mi je žao, moja njemačka ovčarka nakon početnih 2-3 mjeseca privikavanja (njima jako dugo treba da se naviknu na osobu) zavoljela me je toliko da me nije puštala 2 minute iz vida. Doslovce pola metra od mene uvijek. Kad bih izašao iz stana cvilila i zanovijetala. Kad bih dolazio ne bi prestajala lajati. To je bila tolika privrženost da je nemoguće opisati. 

Koliko je tebi trebalo da se Tango privikne na tebe? Kad si ga počeo šetati, koliko je bio star? Rekli su mi da cca 5 minuta po mjesecu starosti (znači cca 15 minuta max. za štene od 3 mjeseca, meni se to čini jako malo, ali ...). Da li si imao kakve probleme s njim, recimo kad je ušao u puberter i slično, da li je bila kakva promjena u ponašanju?

Moja za sada gricka, ali nema što nije grickala. Ima brdo igračaka, svaka joj dosadi nakon 10 sekundi, pa onda krene na tepih grickati, pa na posteljinu, pa drvo, pa novine, pa se naljuti pa opet ispočetka...

nema nekih posebnih pravila, štene pustiš da se igra koliko dugo želi. neki su ljeniji, neki življi a samo šetanje je ograničeno njegovim strpljenjem i kondicijom a ne minutama. jasno će ti dati do znanja kada mu je dosta. pokušaj izbjegavati nošenje, to psu nije prirodno. 

i nemoj biti ljubomoran na majku, vjerujem da će te pas vidjeti kao vođu, ako tako zračiš i ponašaš se. štene ima jaku potrebu biti voljeno i maženo i, ma koliko se ja trudio, na porciju nježnosti je uvijek dolazio supruzi. s druge strane, kad je igra ili rad u pitanju, samo sam ja bio bitan. to mu je ostalo cijeli život.

sad se samo igraj, igraj i igraj s njom. pogotovo neka pliva, obožavaju vodu i ne smrde mokri kao nj. ovčari. imaju još jednu prednost jer ne zaboravljaju što nauče. nikad. zato je posebno bitno sa psom biti dosljedan. ako ga ne želiš na dvosjedu nikad ga na njega ne puštaj, ako ne želiš da žica za ručkom nikad mu ne daj komadiće skrivećki. to će ti jako olakšati život, a i psu.

što se tiče puberteta, bio je koma živa. od šteneta koje je učilo i upijalo kao spužva i bilo slika i prilika, dripac se otrgnuo, osilio, pokušao me i izazvati na liderskoj poziciji. nije htio uopće slušati. kad je prvi put osjetio kuju poludio načisto, pobjegao mi iz ringa u budimpešti kod neke ružne pekinezerice. 😀

trebalo je puno strpljenja i živaca s njim, ali je poseban gušt imati psa s osobnošću. 😀

od 2-2,5 godine se smirio, uozbiljio i nikad poslije ni problemčić.

s kujama je nešto lakše, one prije sazriju i kraće im traje pubertet, zapravo je mušičasta samo dok se tjera. 

Evo mog mezimca..11 mjeseci..slika govori 1000 rijeci…