danen uto 3.9.2019 08:05

Izgaditi svemirsko dizalo na Mjesecu imalo bi smisla veće zbog čistih inženjerskih zahtjeva, jer novi koncept uvijek treba probati na malom (tj. na Mjesecu) da bi se istom onda primijenilo na veliko (na Zemlju). Inače, Mjesec je zbog male gravitacije i manjka atmosfere izvrstan i za druge, jednostavnije načine pogona. Jedan je elektromagnetski katapult.

ihush uto 3.9.2019 08:44

-dok na Mjesecu nije baza (koja bi proizvodila resurse za dalje..) besmisleno je uopće zamišljati ovako nešto. Jer, ako se resursi sa Zemlje prebacuju na Mjesec, tad smo već potrošili resurse za podizanje i nema nikakvog smisla u priču upetljavati Mjesec mada je njegova gravitacija manja, samo dodatni trošak resursa. Mjesec nije MIR, ima (malu) gravitaciju.

-druga stvar što bi isti koncept bio lakše izvediv na Mjesecu nego na Zemlji.. no ni to ne pomaže, jer se za sad resursi ne rade na Mjesecu i tad je to samo trošak-gubitak a ne pomaže čak i da elevator proradi ako su gravitacijeke sile toliko puta veće na Zemlji da materijal nije dovoljno jak, tek kao test koncepta za neki budući materijal koji bi to izdržao u slučaju Zemlje, no tad je to prevelik trošak resursa da bi imao smisla (za ništa). Kao i nastavak tj kraj texta koji uviejno-stidljivo kao potvrđuje no istovremeno takvim izborom riječi i opreza potvrđuje upravo suprotno, u teoriji i možda + ući u razmatranje. Kad se govori o mogućem, tad je ovakva formulacija nešto najdaljeg od mogućeg, u rangu ideje, a pošto je besmisleno rasipanje resursa tad ni čitav konept nije na dobrim osnovama tj razlog. Jedino testirati ideju elevatora, uz 6x manju gravitaciju, ali upravo zato je to i beskorisno i treba odbaciti već u startu.

-slikovito, recimo da osoba može podići 100kg uteg, tad matematikom dođemo do 600kg u razlici gravitacije. To što bi tad osoba mogla podići 600kg na Mjesecu nam uopće ne pomaže na Zemlji, jer resursi su tu, na Zemlji i tako se vrtimo u krug besmislenosti ideje-koncepta dok sama ideja može i dalje nastaviti razvoj na Zemlji, u mislima, simulatorima do jednog trena kad se tako nešto možda može izvesti nekim novim materijjalima i sl. Baza nije mjesec, to je za sad promašaj u ishodišnoj točci na koju se tad nadovezuje formula ali je u startu pogrešna tj smjer-početak, jer Mjesec nije baza, nema resurse i tad prvo treba stvoriti takvu bazu koja bi prikupljala resurse a da pri tome ne trošimo višekratno resurse na lansiranje-podizanje u orbitu.. Jednostavno, kao da idemo na put ali u pogrešnom smjeru od cilja i nadamo se da ćemo nekim čudom ipak biti mrvicu bliže ili barem razgaziti cipele da nas ne žuljaju na pravom putu... :)

-promašen koncept, za sad, jer Mjesec nije baza, uz vrlo upitno za samu mogućnost takvog užeta zbog ograničenja fizike + bezbrojnih drugih sila koje se tad lako previde u simulaciji ili izračunu na papiru. Neke stvari se mogu skalirati/linearno i to recimo funkcionira, ali samo do neke granice, tad skaliranje više ne daje odgovor, tad poluga nije samo stvar oslonca u svemiru nego i sama poluga postane problem za sebe daleko veći nego je to traženje takve uporišne točke, pa do (banalizirat ću) do jednostavnog problema da recimo na Zemlji nemamo dovoljno materijala kako bi napravili takvu polugu itd itd.. (zamislite da recimo polovicu Zemlje ugradimo u nešto.. što bi nam preostalo, Zemlja ili poluzemlja? Istina tad bi riješili 50% gravitacije, idući dalje tom logikom-smjerom, prije bi se riješili gravitacije kao problema nego napravili uže za lift, no tad vidimo da je gubitak gravitacije također problem koji bi nas trenutno eliminnirao kao živuću-postojeću vrstu u svemiru. Jedan problem zamjenimo drugim-većim.. to nije rješavanje problema. Tad se planovi bacaju u smeće i krene se novim idejama a ovo to nikao nije, ovo je prežvakavanje teme... resursi i smisao! + uvjek se u nekoj formuli zaboravi-previdi ostatak-utjecaj npr ''gubitak'' polovice Zemlje kao karikiran primjer ali i previd kad se samo jedna stvar papiranto želi riješiti. Big picture koji često nedostaje znanstvenicima-specijalistima za neki detalj.

danen uto 3.9.2019 09:24

Sve ideje koje idu za tim da nešto lakše dođe u Mjesečevu putanju idu za tim da se iskorištavaju resursi na Mjesecu, prije svega za izgradnju orbitalnih stanica. Baza na Mjesecu se podrazumijeva, a nju je razumljivo mnogo lakše izgraditi nego svemirsko uže.

ihush uto 3.9.2019 09:48

-da.

... kad bi bilo lakše izgradit bazu na mjesecu, tad bi takva tvrdnja bila točna.. no govoriti da je izgradnja baze kao preduvjet za nešto lakše je pogrešan korak, promašaj... tj zaboravite sad ovo čudnovato uže (recimo da imamo dovoljno jak materijal) .. izgradit bazu je lako? .. mislim sasvim suprotno. :) odnosno, vjerojatnije da ćemo prvo izgraditi bazu na Mjesecu, nego ikad otkriti takvo uže dovoljne čvrstoće, no za sad su obje ideje beskorisne-neizedive, pogotovo što baza nema veze s užetom tj tad je to kontradikcija u svrsi, jer uže treba služiti 'jeftinjem' podizanju u orbitu, ne dodatno trošku resursa što bi bilo tad nepotrebno spuštanje i podiznaje na mjesec.. a da će se nešto proizvodit na mjesecu, ok moguće, no za to je preduvjet baza, a to za sad nije baš nešto izvedivo tj u odnosu na MIR je to višestruko više resursa.. itd itd.. i tad sve postane besmisleno.

 

-pokušat ću karikirano objasnit promašaj u pogedu na stvar-problem, recimo košarkom.. :)

-ako smo viši, lakše nam je zabiti koš, činjenica (neovisno o kvaliteti košarkaša) jer smo visinom bliži obruču nego niža osoba na istoj udaljenosti.

-tad ovom (pogrešnom) logikom kažemo, ok, stavit ću stolac, popeti se i zabiti koš. OK.. -ne nije ok, jer košrarkaš mora trčati-igrati, držanje lopte je zabranjeno itd.. igrač koji bi nosio stolac i penjao se na njega za vrijeme hakla, bi izgubio od normalnog igrača, mada bi imao tu visinu više-prednost, no imao bi daleko više mana osim kršenja pravila igre.. a pravila su kao fizika, ograničenja i realnost, kao i raspoloživi resursi, kao masa.. na kraju takav košarkaš baci stolac/stolicu (oboje je ispravno, osim što sad netko misli i ono drugo :) ).. i nauči igrati košarku, skakakti ako želi pobijediti, nema prečice u nekim stvarima.

-koje rješenje je dobro? -ne znam.. ali ovo nije. :)

ihush uto 3.9.2019 09:51
ludizao kaže...

Kako postići da uže s Mjeseca stabilno visi u nekom točno željenom smjeru, umjesto da bez veze lamata po prostoru uslijed Mjesečeve rotacije oko Zemlje?

 -to je ''lako'', to jednako kao kad na špagu dodaš teret-čvor na kraju, dodaš teret.. ostalo je fizika, točnije centrifuga.

-no pri tome znanstvenici previde i taj problem, tj sile koje su tad jednostavno prevelike za bilo koji materijal, ne samo masa kabla koja je već i da je paučina, znatna/nepremostiva na takvoj skali...

O_O_O uto 3.9.2019 10:53
bruno1026 kaže...

čekamo Poslanicu sv. Elona o ovom pitanju.

 Nego sto cemo cekati Krimaca, HDZ? Idi se lijeci.

Inace ovo dizalo bi imalo smisla, da na mjesecu ima neke rude koja nam treba. Onda bi se nasao novac i volja za takve stvari.

gkelekov uto 3.9.2019 10:56
ihush kaže...
ludizao kaže...

Kako postići da uže s Mjeseca stabilno visi u nekom točno željenom smjeru, umjesto da bez veze lamata po prostoru uslijed Mjesečeve rotacije oko Zemlje?

 -to je ''lako'', to jednako kao kad na špagu dodaš teret-čvor na kraju, dodaš teret.. ostalo je fizika, točnije centrifuga.

-no pri tome znanstvenici previde i taj problem, tj sile koje su tad jednostavno prevelike za bilo koji materijal, ne samo masa kabla koja je već i da je paučina, znatna/nepremostiva na takvoj skali...

Čak ne treba niti to. 
Krajnjim dijelom uže dolazi do Zemlje i sama gravitacija koje je 6 puta veća na toj strani će držati uže napeto bez "lamatanja". 
Malo je teže zamisliti kako to funkcionira bez mase ili fixne točke, no funkcionira.

ihush uto 3.9.2019 11:01

-kvadrat udaljenosti.. (da, no i primer kao se neka 'sitnica' previdi u ideji).. tj zbog udaljenosti ta gravitacija nije takva da bi privlačila uže, već u geostac orbiti nemaš težinu, a do mjeseca je još daleko..

 

ili, kad već trkeljam :)) takvo uže, bi 99% jamačno :)) poremetilo putanju mjeseca, koji bi se tad strmopizdio na zemlju.. bilo bi to 'rješenje' ovog problema, tj svih problema koji nam padnu na pamet, jer sumnjam da bi preživjeli event..

Visak uto 3.9.2019 11:17

U geostacionarnoj orbiti moraš imati kutnu brzinu jednaku Zemljinoj da ne bi pao. Mjesec je dalje od toga i da ne bi odletio mora rotirati sporije. Uže koje visi s Mjeseca ima njegovu kutnu brzinu, ali je u svakoj točki bliže Zemlji i zbog toga 'pada' prema njoj. S druge strane ga privlači i Mjesec, pa dio bliži Mjesecu ipak pada prema njemu, a dio bliži geostacionarnoj orbiti Zemlje pada prema njoj.

jozef uto 3.9.2019 12:02

Problem je premostiti prvih 30-tak km od zemljine površine. Ovo bi na neki način bilo rješavanje nepostojećeg problema.
Možda treba razmotriti mogućnost kretanja baze svemirskog lifta varijabilnom brzinom i s varijabilnom duljinom "užeta". U trenutcima kad bi kretanje bilo brzinom većom od geostacionarne, sile bi bile veće (u oba smjera = rastezanje) ali bi masa "užeta" postala nebitna što bi omogućilo snažniju konstrukciju. No pri toj brzini bi donji dijelovi izgorili u atmosferi (zato mora biti retractable). U trenutcima kad se uže koristi baza smanjuje brzinu i ulazi u fazu padanja što smanjuje opterećenje na "užetu". Problem je što bi takav sustav bio vrlo kompliciran (sklon kvarovima, zahtjevno održavanje i ograničenja u upotrebi) i zahtjeva dosta goriva (energije) ali teoretski bi radio, jednako kao što teoretski funkcionira i lift s bazom na mjesecu. Ne treba zaboraviti da je gravitacija na visini ISS-a i dalje čitavih 0.8G.

učo uto 3.9.2019 12:41
O_O_O kaže...
bruno1026 kaže...

 

Inace ovo dizalo bi imalo smisla, da na mjesecu ima neke rude koja nam treba. Onda bi se nasao novac i volja za takve stvari.

 Vjerovatno na Mjesecu ima rude koja bi se mogla dobro iskoristiti, ali što reče Ihush, bez prave velike baze na Mjesecu nema ništa od posla. Tek kada se napravi baza i tvornice, može se razmišljati o "svemirskoj špagi" i njezinom korištenju.

učo uto 3.9.2019 12:46
ihush kaže...

-kvadrat udaljenosti.. (da, no i primer kao se neka 'sitnica' previdi u ideji).. tj zbog udaljenosti ta gravitacija nije takva da bi privlačila uže, već u geostac orbiti nemaš težinu, a do mjeseca je još daleko..

 

ili, kad već trkeljam :)) takvo uže, bi 99% jamačno :)) poremetilo putanju mjeseca, koji bi se tad strmopizdio na zemlju.. bilo bi to 'rješenje' ovog problema, tj svih problema koji nam padnu na pamet, jer sumnjam da bi preživjeli event..

 Imaš ti na geostacionarnoj orbiti sasvim lijepu gravitacijsku silu, ali nju poništava centrifugalna sila tijela koje se kreće po toj putanji. Naravno da je znatno manja nego na površini Zemlje, ali je tu. A o remećenju putanje Mjeseca zato što bi uže ušlo u Zemljino gravitacijsko polje, ozbiljno sumnjam da se Mjesec samo tako može izbaciti iz orbite i strmopizditi na Zemlju. 

ihush uto 3.9.2019 13:10

-preširoko (teško objašnjivo, previše detalja-sitrnica..) za ovu formu, pa kratim. Kvadrat udaljenosti. (sve u svemiru privlači, masa=gravitacija.. ''ali'' ..) špaga koja je na zemlji praktički ne osjeća mjesec (ipak vidljivo na moru plima-oseka, no i vrijeme u milijardama godina), špaga na mjesecu ne osjeća zemlju.. na nekoj međutočci između linearno/recipročno masi zemlje-mjeseca je stanje neutralno kao bestežinsko, tek nakon te točke se može govoriti o utjecaju zemljine gravitacije na tu špagu, do tad je praktički nema/zanemarivo i to samo zato jer nema drugog tijela koje bi jače privlačilo, a tek u nižoj orbiti (bliže zemlji) postaje upotrebljivo u ovim formulama. Kvadrat.. to je problem utjecaja sile. Udaljenost.

Kad ta udeljenost ne bi bila bitna (teoretski matematički model) tad bi bilo primjenjivo, no problem mase takve špage je višestruko veći problem jer sama ta masa onemogućava duljinu koja bi bila upotrebljiva za takvu formulu kao što bi i takva špaga tad poremetila orbitu mjeseca, zemlje.. svega, jer je masa toliko značajna na takvoj skali (kilometri.. tisuće).

Karikiram, da imamo paučinu koja je mase 1kg na kilometar, za 1000km je masa 1t .. a to paučina ne može izdržati i ako je pojačamo-množenjem opet povečavamo masu-teret .. i podsjetnik da je lanac jako koliko najslabija karika, tj svaka karika u lancu mora izdržati tu jednu tonu sile a realno može jedan gram.. uz podsjetnik da je paučina (paukova mreža) po mjerenjima jača od čeličnih niti iste debljine.. nanocijevi to mogu podići za red veličina ali i dalje ostaje previše 'nula' u matematici koje nas spriječavaju.. samo što bi tad umjesto faktor x1000 mogli govoriti o x100 ili x10.. i dalje nedostižno čak uz volju mašte. Jedino što je probližno tim silama je sama atomska veza uz dovoljno malu masu pojedinog atoma a da umnožak nije veći od moguće čvrstoće svih tvari na zemlji (pita skuplja od tepsije..).

 

špaga duljine 380.000km.. to je problem, množenje velikih brojeva i realnost, teret koji bi tad npr pristikao zemlju  ili mjesec, podloga-temelj koji bi to morao podnjeti.. kao da iglu zabodeš, probiješ do magme itd..

pa do novih problema koji se tad javljaju, npr baza-temelj neke zgrade, mosta, -toplina nastala čistim pritiskom-težinom koja se prenosi. Nek je to stupanj po km opet dobiješ problem itd itd.

 

sile koje djeluju na planete, kao i sile koje djeluju unutar atoma su izuzetno velike-jake. Daleko jaće od klasičnih materijala koje možemo napraviti, da nije tako već bi imali kontroliranu fuziju-plazmu i sl. no to pokušavaju elektromagnetskim kontejnerom (jer sve ostalo se topi..) itd. Možemo napraviti bombu ali ne možemo napraviti špagu snage bombe a to bi bilo u toj ideji nužno da bi bilo izvedivo, no tad nas sama fizika vrati u realnost kao i Bhorova pravila o spinovima (orbitama) elektrona tj ne možemo napraviti atomsku špagu nego bi to bila na kraju kugla, tj planet jer se sve u toj skali (materija) utjecajem gravitacije-sile pretvori u kuglu. Sunce koje je x-puta veće mase je savršenija kugla od zemlje, koja je savršenija od mjeseca .. a tek mali (astronomski mjereno) objekti nisu kugle nego nepravilni oblici.. .. fizika i sile koje se tad javljaju su jednostavno iznad svih mogućnosti bilo kojeg materijala većeg od atoma npr hidrogena (vodika) i to dovodi o urušavanja jezgre atoma u suncu tj fuzije, kao što je i središte zemlje = magma koja topi sve što možemo zamisliti pa i dijamante.. itd.

 

- Takve stvari kad gledamo na manjoj skali nisu problem, no kad ih se pomnoži većim brojem sve postane problem, masa.

- energija je pak drugi oblik materije/mase, tj e=mc2.. i po logici možemo jedino energiju koristiti za 'špagu', što i radimo kad upalimo potisnike rakete dok bi svaka druga 'špaga' bila jednostavno preteška da bi bilo što obavila, kao da imamo pretežak brod koji tone i bez korisnog tereta a tad nam takav brod ne pomaže tj osnovna svrha je tad izgubljena.

-ako za uzor pogledamo atome, spinove elektorna tad vidimo upravo to, tj ne koristi atom neku materiju-materijal da bi se popeo na višu orbitu, nego energiju (foton) koji mu da naboj, izbije ga u višu orbitu, obrnuto, padom u nižu oslobodi energiju (radijaciju..). To nam atom/priroda/fizika demonstrira i za sad ni teoretski nema modela koji bi to mogao drugim načinom, materijal koji bi bio dovoljno jak i sl.

 

-pošto elektron ne koristi ''špagu'' za orbitu, zaključujem i bez nekog konkretnog dokaza-testa da je drugačiji način nemoguć, jer ga ograničava fizika sama (sile koje su prejake za bilo što materijalno osim energije same, nešto nalik brzini svjetlosti i problema mase u tome.. tj svjetlost tad izgubi masu i postane svjetlost-radijacija-energija, kao drugo agregatno stanje mase iz formule e=mc2..). Mogu tako zaključivati, kao što mogu zaključiti da ne mogu podići teret od npr tone ili više (jer bi me zdrobilo), tj ako i podignem tonu, ne mogu dvije, 10, 100t.. a više ne može ni atom što vidimo u središtu sunca kad se raspadne ili kad pogledamo pod noge (malo dublje).

Nije to u suprotnosti s npr arhimedovom polugom, ali poluga je fizikalno ograničena dok matematika nije.. jer samo matematički je Arhimed u pravu, realno nije. Realno je poluga sama problem, pa tek tad kako pronači uporište u blizini da bi pomakli Zemlju. (nadam se da je ovo dovoljno slikovito objašnjenje). Mjesec nije dovoljno jako uporište, jer je masa daleko manja od Zemlje, mada bi se pomak desio, daleko više bi pomakli uporište a poluga je pri tome nešto što ne možemo ni napraviti, kad bi i mogli, ne možemo je primiti (dimenzije) i sl. Isti problem je s ovom 'špagom' i orbitarnim liftom. Može u matematici, ne u prirodi-masi-fizici kao što je to npr s više dimenzija i relanom ograničenu u prostoru na tri (vrijeme kao četvrta).

Ako pogledmao gradnju piramide, pomicanje blokova kamena od nekoliko stotina tona polugom .. to je moguće, na svemisrkoj skali nije dok matematički model to ne razlikuje. Npr da bi podligli kameni blok polugom, osim što je poluga dovoljno jaka, mora i sam kamen biti odgovarajuće jak-čvrst, u suprotnom bi ga prelomili-prerezali i opet nemamo željeni pomak mada imamo polugu i snagu itd. itd.. To je problem skaliranja na kozmičkoj skali i fizikalnih ograničenja koje ne možemo zaobići.

 

Ako bi neka nano-nit bila dovoljno čvrsta-jaka za takvu silu, tad nam opet treba neki temelj-držač, nešto dovoljno jako za sidrenje.. pomaknemo problem metar dalje, no i dalje imamo problem kojeg realno nismo ni riješili samo pomaknuli, tad umjesto lifta možemo graditi piramidu-stepenice do mjeseca.. rezultat bi bio (čisto zbog ograničenih resursa na planeti) da na kraju premjestimo Zemlju do mjeseca ili obrnuto, nalik kao što putuje neki crv..

Arhimed je zapravo 'prevario' tvrdnjom, tj preduvjetom, ''dajete mi čvrstu točku i pomaknut ću Zemlju'', jer nitko mu ne može dati tu točku, dok on naravno ne može imati takvu polugu ili bi obodni put koji mora napraviti bio duži od životnog vijeka prosječnog čivječanstva/čovjeka. To je ono što se u matematičkom modelu ne primjeti kao ''trik'' tj ograničenje koje u stvarnom materijalnom svijetu i fizici postoji. Jednako se to može primjeniti na tvrdnju o špagi kako god čudnovata bila, pa i da u priču dodamo filmskog Supermana.. koji bi nam obavio posao u svhu dokazivanja teorije vs prakse. :) Kraće, mašta može zamisliti svašta, no izvesti to u stvarnosti je nešto sasvim drugo, bez sarkazma-cinizma oko toga što još ljudski rod (znanos) može izmisliti, nove materijale ili metode. Zanimljivo oko supermana je da on jede (konzumira hranu) što bi značilo da njegov organizam iz hrane crpi odgovarajuću energiju, da ima frizuru što znači da obične škare režu njegovu kosu, no pri tome ostaje neopržen u ekspziji i sl. .. meni je najbolji fičer supermana kad stisne šaku i poleti, a kad hoće turbo onda s dvije šake.. kao da su mu šake potisnici. Realnost? Arhimed je ''prodavao maglu'', mada je matematički točno. :))

jozef uto 3.9.2019 13:17
Visak kaže...
Ne kužim ovo tvoje s brzinama, a ISS je svega parsto km od površine.

 varijacijom brzine bi se po potrebi baza udaljavala. Na taj način bi se možda moglo smanjiti opterećenje konstrukcije. Napraviš kraći "lift" kojeg za korištenje spuštaš znatno ispod geostacionarne orbite, i pustiš ga da pada dok se kreće GEO brzinom ili malo većom. Htio sam skrenuti pažnju da nam ne treba tako dugački lift, ISS je nisko, G je velik ali je na toj visini relativno lako postići potrebnu brzinu za održanje visine, a postizanje brzine u atmosferi je najveća prepreka. Prvih par minuta leta u svemir je najskuplje.

syncmaster245b uto 3.9.2019 13:47

Koliko ovako laicki vidim, nitko ne spominje niti Coriolis efekt koji vjerujem da bi imao prilicno utjecaja, ako nista drugo na duzinu kabela.

 

Steta sto Dario aka. autor rijetko navraca na forum. Volio bih cuti njegovo misljenje.

HCMAA uto 3.9.2019 13:55

#danen
"krade" ideju od mene...moja je ideja ELMAG top(katapult)
Mjesec je idealan...u sjeni...je već u startu idealna minus temperatura za supravodljivost...nema otpora zraka...već sad postoje materijali i tehnika za to...mada na zemlji bi to bilo PAIN in ASS...Na mjesecu...druga priča

Kome da pošaljem...životopis za posao liftboy-a

DanijelX uto 3.9.2019 21:17
O_O_O kaže...

Inace ovo dizalo bi imalo smisla, da na mjesecu ima neke rude koja nam treba. Onda bi se nasao novac i volja za takve stvari.

 

Ima jedinu rudu koju trenutno ekonomski ima smisla rudariti u svemiru - vodu. Moze sluziti kao gorivo za satelite/rakete (kada se razdvoji na vodik i kisik), a ako u pricu ukljucimo i astronaute, onda i za pice, kao kisik za disanje, kao stit od radijacije, i na kraju za higijenu.

 

Nama ovdje skoro badava tece iz pipe, ali za dofurati samo jednu litru vode u LEO kosta nekih 15 do 30 tisuca kuna. Ako je sa Mjeseca mozemo dofurati i za 5000kn po litri, vec se isplatiti to raditi.

=XFX=PlayHard uto 3.9.2019 22:00

Ajmo uzet u obzir da se sve poteskoce uklone, mene samo zanima tko ce napravit cca 380 tisuca km kabla? Pa opseg zemlje je 40 tisuca km, znaci otprilike nam toga treba 9.5 puta toliko, pa ljudi moji to nije ni za znanstvenu fantastiku, totalno glupa i neizvediva ideja... 

 

Ono sto ja hocu je USS Enterprise svemirski brod sa fuzijskim reaktorima i elektricnom propulzijom (jednako ili vise nerealna ideja, ali barem nije glupa ko ova...)

Luka123 sri 4.9.2019 08:16

Ovo mi sve zvuči kao neki 4chan članak... Pa sama udaljenost i debljina kabela... neću ni počinjati. 

Iskreno ništa mi nema smisla.

Nemam blage veze o inženjerstvu ali, zar se nemože izgraditi postaja na x udaljenosti od zemlje i bez ikakvog lifta prevoziti solarnim kako su rekli pogonima po 10-tak letjelica istodobno postaja na x udaljenosti od zemlje <-> mjesec u krugu... ?!

O_O_O sri 4.9.2019 13:54
Luka123 kaže...

Ovo mi sve zvuči kao neki 4chan članak... Pa sama udaljenost i debljina kabela... neću ni počinjati. 

Iskreno ništa mi nema smisla.

Nemam blage veze o inženjerstvu ali, zar se nemože izgraditi postaja na x udaljenosti od zemlje i bez ikakvog lifta prevoziti solarnim kako su rekli pogonima po 10-tak letjelica istodobno postaja na x udaljenosti od zemlje <-> mjesec u krugu... ?!

 Lift je jeftiniji, a gravitacija je zajebana.

Ajar sri 4.9.2019 15:32
ihush kaže...

-preširoko (teško objašnjivo, previše detalja-sitrnica..) za ovu formu, pa kratim. Kvadrat udaljenosti. (sve u svemiru privlači, masa=gravitacija.. ''ali'' ..) špaga koja je na zemlji praktički ne osjeća mjesec (ipak vidljivo na moru plima-oseka, no i vrijeme u milijardama godina), špaga na mjesecu ne osjeća zemlju.. na nekoj međutočci između linearno/recipročno masi zemlje-mjeseca je stanje neutralno kao bestežinsko, tek nakon te točke se može govoriti o utjecaju zemljine gravitacije na tu špagu, do tad je praktički nema/zanemarivo i to samo zato jer nema drugog tijela koje bi jače privlačilo, a tek u nižoj orbiti (bliže zemlji) postaje upotrebljivo u ovim formulama. Kvadrat.. to je problem utjecaja sile. Udaljenost.

Kad ta udeljenost ne bi bila bitna (teoretski matematički model) tad bi bilo primjenjivo, no problem mase takve špage je višestruko veći problem jer sama ta masa onemogućava duljinu koja bi bila upotrebljiva za takvu formulu kao što bi i takva špaga tad poremetila orbitu mjeseca, zemlje.. svega, jer je masa toliko značajna na takvoj skali (kilometri.. tisuće).

Karikiram, da imamo paučinu koja je mase 1kg na kilometar, za 1000km je masa 1t .. a to paučina ne može izdržati i ako je pojačamo-množenjem opet povečavamo masu-teret .. i podsjetnik da je lanac jako koliko najslabija karika, tj svaka karika u lancu mora izdržati tu jednu tonu sile a realno može jedan gram.. uz podsjetnik da je paučina (paukova mreža) po mjerenjima jača od čeličnih niti iste debljine.. nanocijevi to mogu podići za red veličina ali i dalje ostaje previše 'nula' u matematici koje nas spriječavaju.. samo što bi tad umjesto faktor x1000 mogli govoriti o x100 ili x10.. i dalje nedostižno čak uz volju mašte. Jedino što je probližno tim silama je sama atomska veza uz dovoljno malu masu pojedinog atoma a da umnožak nije veći od moguće čvrstoće svih tvari na zemlji (pita skuplja od tepsije..).

 

špaga duljine 380.000km.. to je problem, množenje velikih brojeva i realnost, teret koji bi tad npr pristikao zemlju  ili mjesec, podloga-temelj koji bi to morao podnjeti.. kao da iglu zabodeš, probiješ do magme itd..

pa do novih problema koji se tad javljaju, npr baza-temelj neke zgrade, mosta, -toplina nastala čistim pritiskom-težinom koja se prenosi. Nek je to stupanj po km opet dobiješ problem itd itd.

 

sile koje djeluju na planete, kao i sile koje djeluju unutar atoma su izuzetno velike-jake. Daleko jaće od klasičnih materijala koje možemo napraviti, da nije tako već bi imali kontroliranu fuziju-plazmu i sl. no to pokušavaju elektromagnetskim kontejnerom (jer sve ostalo se topi..) itd. Možemo napraviti bombu ali ne možemo napraviti špagu snage bombe a to bi bilo u toj ideji nužno da bi bilo izvedivo, no tad nas sama fizika vrati u realnost kao i Bhorova pravila o spinovima (orbitama) elektrona tj ne možemo napraviti atomsku špagu nego bi to bila na kraju kugla, tj planet jer se sve u toj skali (materija) utjecajem gravitacije-sile pretvori u kuglu. Sunce koje je x-puta veće mase je savršenija kugla od zemlje, koja je savršenija od mjeseca .. a tek mali (astronomski mjereno) objekti nisu kugle nego nepravilni oblici.. .. fizika i sile koje se tad javljaju su jednostavno iznad svih mogućnosti bilo kojeg materijala većeg od atoma npr hidrogena (vodika) i to dovodi o urušavanja jezgre atoma u suncu tj fuzije, kao što je i središte zemlje = magma koja topi sve što možemo zamisliti pa i dijamante.. itd.

 

- Takve stvari kad gledamo na manjoj skali nisu problem, no kad ih se pomnoži većim brojem sve postane problem, masa.

- energija je pak drugi oblik materije/mase, tj e=mc2.. i po logici možemo jedino energiju koristiti za 'špagu', što i radimo kad upalimo potisnike rakete dok bi svaka druga 'špaga' bila jednostavno preteška da bi bilo što obavila, kao da imamo pretežak brod koji tone i bez korisnog tereta a tad nam takav brod ne pomaže tj osnovna svrha je tad izgubljena.

-ako za uzor pogledamo atome, spinove elektorna tad vidimo upravo to, tj ne koristi atom neku materiju-materijal da bi se popeo na višu orbitu, nego energiju (foton) koji mu da naboj, izbije ga u višu orbitu, obrnuto, padom u nižu oslobodi energiju (radijaciju..). To nam atom/priroda/fizika demonstrira i za sad ni teoretski nema modela koji bi to mogao drugim načinom, materijal koji bi bio dovoljno jak i sl.

 

-pošto elektron ne koristi ''špagu'' za orbitu, zaključujem i bez nekog konkretnog dokaza-testa da je drugačiji način nemoguć, jer ga ograničava fizika sama (sile koje su prejake za bilo što materijalno osim energije same, nešto nalik brzini svjetlosti i problema mase u tome.. tj svjetlost tad izgubi masu i postane svjetlost-radijacija-energija, kao drugo agregatno stanje mase iz formule e=mc2..). Mogu tako zaključivati, kao što mogu zaključiti da ne mogu podići teret od npr tone ili više (jer bi me zdrobilo), tj ako i podignem tonu, ne mogu dvije, 10, 100t.. a više ne može ni atom što vidimo u središtu sunca kad se raspadne ili kad pogledamo pod noge (malo dublje).

Nije to u suprotnosti s npr arhimedovom polugom, ali poluga je fizikalno ograničena dok matematika nije.. jer samo matematički je Arhimed u pravu, realno nije. Realno je poluga sama problem, pa tek tad kako pronači uporište u blizini da bi pomakli Zemlju. (nadam se da je ovo dovoljno slikovito objašnjenje). Mjesec nije dovoljno jako uporište, jer je masa daleko manja od Zemlje, mada bi se pomak desio, daleko više bi pomakli uporište a poluga je pri tome nešto što ne možemo ni napraviti, kad bi i mogli, ne možemo je primiti (dimenzije) i sl. Isti problem je s ovom 'špagom' i orbitarnim liftom. Može u matematici, ne u prirodi-masi-fizici kao što je to npr s više dimenzija i relanom ograničenu u prostoru na tri (vrijeme kao četvrta).

Ako pogledmao gradnju piramide, pomicanje blokova kamena od nekoliko stotina tona polugom .. to je moguće, na svemisrkoj skali nije dok matematički model to ne razlikuje. Npr da bi podligli kameni blok polugom, osim što je poluga dovoljno jaka, mora i sam kamen biti odgovarajuće jak-čvrst, u suprotnom bi ga prelomili-prerezali i opet nemamo željeni pomak mada imamo polugu i snagu itd. itd.. To je problem skaliranja na kozmičkoj skali i fizikalnih ograničenja koje ne možemo zaobići.

 

Ako bi neka nano-nit bila dovoljno čvrsta-jaka za takvu silu, tad nam opet treba neki temelj-držač, nešto dovoljno jako za sidrenje.. pomaknemo problem metar dalje, no i dalje imamo problem kojeg realno nismo ni riješili samo pomaknuli, tad umjesto lifta možemo graditi piramidu-stepenice do mjeseca.. rezultat bi bio (čisto zbog ograničenih resursa na planeti) da na kraju premjestimo Zemlju do mjeseca ili obrnuto, nalik kao što putuje neki crv..

Arhimed je zapravo 'prevario' tvrdnjom, tj preduvjetom, ''dajete mi čvrstu točku i pomaknut ću Zemlju'', jer nitko mu ne može dati tu točku, dok on naravno ne može imati takvu polugu ili bi obodni put koji mora napraviti bio duži od životnog vijeka prosječnog čivječanstva/čovjeka. To je ono što se u matematičkom modelu ne primjeti kao ''trik'' tj ograničenje koje u stvarnom materijalnom svijetu i fizici postoji. Jednako se to može primjeniti na tvrdnju o špagi kako god čudnovata bila, pa i da u priču dodamo filmskog Supermana.. koji bi nam obavio posao u svhu dokazivanja teorije vs prakse. :) Kraće, mašta može zamisliti svašta, no izvesti to u stvarnosti je nešto sasvim drugo, bez sarkazma-cinizma oko toga što još ljudski rod (znanos) može izmisliti, nove materijale ili metode. Zanimljivo oko supermana je da on jede (konzumira hranu) što bi značilo da njegov organizam iz hrane crpi odgovarajuću energiju, da ima frizuru što znači da obične škare režu njegovu kosu, no pri tome ostaje neopržen u ekspziji i sl. .. meni je najbolji fičer supermana kad stisne šaku i poleti, a kad hoće turbo onda s dvije šake.. kao da su mu šake potisnici. Realnost? Arhimed je ''prodavao maglu'', mada je matematički točno. :))

 to, ihush!  (mogao si još ponuditi dulju verziju na zahtjev, uz sitnu naknadu 

O_O_O sri 4.9.2019 16:12
ihush kaže...

-preširoko (teško objašnjivo, previše detalja-sitrnica..) za ovu formu, pa kratim. Kvadrat udaljenosti. (sve u svemiru privlači, masa=gravitacija.. ''ali'' ..) špaga koja je na zemlji praktički ne osjeća mjesec (ipak vidljivo na moru plima-oseka, no i vrijeme u milijardama godina), špaga na mjesecu ne osjeća zemlju.. na nekoj međutočci između linearno/recipročno masi zemlje-mjeseca je stanje neutralno kao bestežinsko, tek nakon te točke se može govoriti o utjecaju zemljine gravitacije na tu špagu, do tad je praktički nema/zanemarivo i to samo zato jer nema drugog tijela koje bi jače privlačilo, a tek u nižoj orbiti (bliže zemlji) postaje upotrebljivo u ovim formulama. Kvadrat.. to je problem utjecaja sile. Udaljenost.

Kad ta udeljenost ne bi bila bitna (teoretski matematički model) tad bi bilo primjenjivo, no problem mase takve špage je višestruko veći problem jer sama ta masa onemogućava duljinu koja bi bila upotrebljiva za takvu formulu kao što bi i takva špaga tad poremetila orbitu mjeseca, zemlje.. svega, jer je masa toliko značajna na takvoj skali (kilometri.. tisuće).

Karikiram, da imamo paučinu koja je mase 1kg na kilometar, za 1000km je masa 1t .. a to paučina ne može izdržati i ako je pojačamo-množenjem opet povečavamo masu-teret .. i podsjetnik da je lanac jako koliko najslabija karika, tj svaka karika u lancu mora izdržati tu jednu tonu sile a realno može jedan gram.. uz podsjetnik da je paučina (paukova mreža) po mjerenjima jača od čeličnih niti iste debljine.. nanocijevi to mogu podići za red veličina ali i dalje ostaje previše 'nula' u matematici koje nas spriječavaju.. samo što bi tad umjesto faktor x1000 mogli govoriti o x100 ili x10.. i dalje nedostižno čak uz volju mašte. Jedino što je probližno tim silama je sama atomska veza uz dovoljno malu masu pojedinog atoma a da umnožak nije veći od moguće čvrstoće svih tvari na zemlji (pita skuplja od tepsije..).

 

špaga duljine 380.000km.. to je problem, množenje velikih brojeva i realnost, teret koji bi tad npr pristikao zemlju  ili mjesec, podloga-temelj koji bi to morao podnjeti.. kao da iglu zabodeš, probiješ do magme itd..

pa do novih problema koji se tad javljaju, npr baza-temelj neke zgrade, mosta, -toplina nastala čistim pritiskom-težinom koja se prenosi. Nek je to stupanj po km opet dobiješ problem itd itd.

 

sile koje djeluju na planete, kao i sile koje djeluju unutar atoma su izuzetno velike-jake. Daleko jaće od klasičnih materijala koje možemo napraviti, da nije tako već bi imali kontroliranu fuziju-plazmu i sl. no to pokušavaju elektromagnetskim kontejnerom (jer sve ostalo se topi..) itd. Možemo napraviti bombu ali ne možemo napraviti špagu snage bombe a to bi bilo u toj ideji nužno da bi bilo izvedivo, no tad nas sama fizika vrati u realnost kao i Bhorova pravila o spinovima (orbitama) elektrona tj ne možemo napraviti atomsku špagu nego bi to bila na kraju kugla, tj planet jer se sve u toj skali (materija) utjecajem gravitacije-sile pretvori u kuglu. Sunce koje je x-puta veće mase je savršenija kugla od zemlje, koja je savršenija od mjeseca .. a tek mali (astronomski mjereno) objekti nisu kugle nego nepravilni oblici.. .. fizika i sile koje se tad javljaju su jednostavno iznad svih mogućnosti bilo kojeg materijala većeg od atoma npr hidrogena (vodika) i to dovodi o urušavanja jezgre atoma u suncu tj fuzije, kao što je i središte zemlje = magma koja topi sve što možemo zamisliti pa i dijamante.. itd.

 

- Takve stvari kad gledamo na manjoj skali nisu problem, no kad ih se pomnoži većim brojem sve postane problem, masa.

- energija je pak drugi oblik materije/mase, tj e=mc2.. i po logici možemo jedino energiju koristiti za 'špagu', što i radimo kad upalimo potisnike rakete dok bi svaka druga 'špaga' bila jednostavno preteška da bi bilo što obavila, kao da imamo pretežak brod koji tone i bez korisnog tereta a tad nam takav brod ne pomaže tj osnovna svrha je tad izgubljena.

-ako za uzor pogledamo atome, spinove elektorna tad vidimo upravo to, tj ne koristi atom neku materiju-materijal da bi se popeo na višu orbitu, nego energiju (foton) koji mu da naboj, izbije ga u višu orbitu, obrnuto, padom u nižu oslobodi energiju (radijaciju..). To nam atom/priroda/fizika demonstrira i za sad ni teoretski nema modela koji bi to mogao drugim načinom, materijal koji bi bio dovoljno jak i sl.

 

-pošto elektron ne koristi ''špagu'' za orbitu, zaključujem i bez nekog konkretnog dokaza-testa da je drugačiji način nemoguć, jer ga ograničava fizika sama (sile koje su prejake za bilo što materijalno osim energije same, nešto nalik brzini svjetlosti i problema mase u tome.. tj svjetlost tad izgubi masu i postane svjetlost-radijacija-energija, kao drugo agregatno stanje mase iz formule e=mc2..). Mogu tako zaključivati, kao što mogu zaključiti da ne mogu podići teret od npr tone ili više (jer bi me zdrobilo), tj ako i podignem tonu, ne mogu dvije, 10, 100t.. a više ne može ni atom što vidimo u središtu sunca kad se raspadne ili kad pogledamo pod noge (malo dublje).

Nije to u suprotnosti s npr arhimedovom polugom, ali poluga je fizikalno ograničena dok matematika nije.. jer samo matematički je Arhimed u pravu, realno nije. Realno je poluga sama problem, pa tek tad kako pronači uporište u blizini da bi pomakli Zemlju. (nadam se da je ovo dovoljno slikovito objašnjenje). Mjesec nije dovoljno jako uporište, jer je masa daleko manja od Zemlje, mada bi se pomak desio, daleko više bi pomakli uporište a poluga je pri tome nešto što ne možemo ni napraviti, kad bi i mogli, ne možemo je primiti (dimenzije) i sl. Isti problem je s ovom 'špagom' i orbitarnim liftom. Može u matematici, ne u prirodi-masi-fizici kao što je to npr s više dimenzija i relanom ograničenu u prostoru na tri (vrijeme kao četvrta).

Ako pogledmao gradnju piramide, pomicanje blokova kamena od nekoliko stotina tona polugom .. to je moguće, na svemisrkoj skali nije dok matematički model to ne razlikuje. Npr da bi podligli kameni blok polugom, osim što je poluga dovoljno jaka, mora i sam kamen biti odgovarajuće jak-čvrst, u suprotnom bi ga prelomili-prerezali i opet nemamo željeni pomak mada imamo polugu i snagu itd. itd.. To je problem skaliranja na kozmičkoj skali i fizikalnih ograničenja koje ne možemo zaobići.

 

Ako bi neka nano-nit bila dovoljno čvrsta-jaka za takvu silu, tad nam opet treba neki temelj-držač, nešto dovoljno jako za sidrenje.. pomaknemo problem metar dalje, no i dalje imamo problem kojeg realno nismo ni riješili samo pomaknuli, tad umjesto lifta možemo graditi piramidu-stepenice do mjeseca.. rezultat bi bio (čisto zbog ograničenih resursa na planeti) da na kraju premjestimo Zemlju do mjeseca ili obrnuto, nalik kao što putuje neki crv..

Arhimed je zapravo 'prevario' tvrdnjom, tj preduvjetom, ''dajete mi čvrstu točku i pomaknut ću Zemlju'', jer nitko mu ne može dati tu točku, dok on naravno ne može imati takvu polugu ili bi obodni put koji mora napraviti bio duži od životnog vijeka prosječnog čivječanstva/čovjeka. To je ono što se u matematičkom modelu ne primjeti kao ''trik'' tj ograničenje koje u stvarnom materijalnom svijetu i fizici postoji. Jednako se to može primjeniti na tvrdnju o špagi kako god čudnovata bila, pa i da u priču dodamo filmskog Supermana.. koji bi nam obavio posao u svhu dokazivanja teorije vs prakse. :) Kraće, mašta može zamisliti svašta, no izvesti to u stvarnosti je nešto sasvim drugo, bez sarkazma-cinizma oko toga što još ljudski rod (znanos) može izmisliti, nove materijale ili metode. Zanimljivo oko supermana je da on jede (konzumira hranu) što bi značilo da njegov organizam iz hrane crpi odgovarajuću energiju, da ima frizuru što znači da obične škare režu njegovu kosu, no pri tome ostaje neopržen u ekspziji i sl. .. meni je najbolji fičer supermana kad stisne šaku i poleti, a kad hoće turbo onda s dvije šake.. kao da su mu šake potisnici. Realnost? Arhimed je ''prodavao maglu'', mada je matematički točno. :))

 Samo napravis da lift ide non-stop gore dole pogonjen tenzijom. I napraviti lift da bude malo veci, mozda jedno 20 km. Problem rjesen.

ihush sri 4.9.2019 16:33

-još bolje (od jednog lifta) je dva-više, kontrateret-balast + žičara pa i 'free-energy' po nekim (vilenjacima) .. naravno za sad tako nešto ne radi ali već će se naći neki genijator-poduzetnik ili musk koji će i to obećati.