dost zajeban kotlić može biti ako ne skuziš da curi, pa lagano plati 50 kubika vode 

Ajde još kad imaš vodovod, pa platiš, problem je kad imaš samo cisternu od 10 kubika i s time moraš preživjeti cijelo ljeto.

 
Nisi valjda na nekom udaljenom otoku? 

 Jesam, ali to ima i svojih prednosti.

 mlada havajčanka ti maše palmom 

 Pa kupi cisternu od 30 kubika ...

I 30 može biti knap, ovisno koliko vas ima, koliko ste dugo, zalijevate li vrt... a samo par razmaženih purgera koji se moraju svaki dan poslije kupanja u moru otuširati te može upropastiti. Zato je bojler u kupaonici od 15l 😁

 
Je... meni je san iz djetinjstva biti svjetioničar na nekom udaljenom otoku   I po mogućnosti ženu ostaviti na kopnu... povesti samo psa



btw, kad je takva kriza sa vodom, skupljate li kišnicu?

Kod mene od '79. do '88. na Šolti:

Od kraja školske godine do početka iduće, starci bi nas potjerali na otok.

Cisterna od 45m3 (zajednička za 3 kuće) se punila isključivo kišnicom, ili vodom koju bi krajem ljeta eventualno donio brod vodonosac.

Za vodokotliće se koristilo more.

Za pranje suđa i robe isto, samo bi zadnje ispiranje išlo slatkom vodom. Naravno, nikakve perilice, sve ručni rad.

Za tuširanje - svakog dana uzmeš bocu od ribara od 2l (onu zelenu), napuniš je vodom i staviš u neku polu-sjenu, pa se njom ispereš nakon cjelodnevnog kupanja u moru. Šamponiranje i sl. je išlo isto u moru, navečer, kad se više nitko nije kupao.

Krajem kolovoza nivo vode u cisterni bi spao ispod 5% i tad voda više ne bi išla kroz hidrofor (cijev je bila strateški postavljena), nego na ručni rad, kantama, da se ne bi netko zaigrao.

Vojni vodonosac bi došao krajem osmog mjeseca i tad bismo se obično prvi put istuširali u tuš kabinama.

Iz današnje perspektive zvuči za*ebano, ali bili smo klinci i nismo smrdili... more, opet more i na kraju malo se ražentaš...

Evo još jedno iskustvo. Kao dječak sam znao navraćati u jednu vikendicu koja se tada nalazila u Omišu, na ušču Cetine (sada je tamo, čujem, auto-kamp). Suđe se pralo jednostavno:  provuklo bi ga se kroz mokri pijesak na plaži. Nakon samo jednog provlačenja bilo je čisto kao suza. Umjesto zahoda imali smo motičicu: iskopaš rupu, istovariš se u nju, pa je zatrpaš pijeskom - i gnojiš tamarise. Postoje mnogi trikovi zanata koje smo zaboravili. Nije baš bilo tako teško živjeti, kako si mladi misle. 

Zašto samo dvaput.

Bolje je tri puta , ali, tko može...

 ne treba pretjerivati s ispiranjem..suđa, posuđa.. 

bolje je unijeti koju bakteriju više i time organizam dobije lijep imunitet..

mi smo kao djeca krali plodove voća, vadili mrkve iz zemlje, obrisali ih rukom i jeli...

na ništa nemam alergiju (provjereno)

btw...

prije nekih 15 godina sam išao u akciju uništavanja ambrozije s Dr. Gorjanskim (na kraju me bez veze skidao s bolovanja, a lega karateka, pas mu m..) 

 Kao dijete si maštao da ćeš se oženiti i onda pobjeći od žene na svjetionik? 

 Da, tako se pune cisterne. Postoji i vodonosac, ali za domaće je kubik 15 kn, a za 'vikendaše' preko 100, s time da domaći imaju prednost, pa ne možeš računati hoćeš li i kada doći na red, tako da živiš kao da ta opcija ne postoji.

 Da, naravno.