https://phys.org/news/2021-01-world-oldest-cave-indonesia.html?fbclid=IwAR0n6WuEhHlK-XgOPrKlk35T9emRUx0Fs_UZHlOioICGpiStpMKN0e51LzIŠto se tiče slikarija, dosta su starije. 

Što se tiče roštilja. I, ekipa iz Indonezije je znala da je svinja car! 

Svaka cast Nenadu! Vrlo zanimljivo, a opet sasvim razumljivo stivo!

Zgodno razmišljanje, kamo sreće da se nešto tako i ostvari. Baš sam nedavno čuo smiješnu stvar, neki ljudi nezadovoljni jako niskom otkupnom cijenom kukuruza kompletan urod su umjesto za proizvodnju brašna jednostavno koristili kao ogrijev. Kad se malo razmisli, uopće nije loša ideja. Uvijek sam se pitao zašto se sve te klipove i listove baca, zar nije moguće napraviti neku briketirku koja bi to jednostavno prešala i da poslije to palimo, a ne drva koja netko mora sijeć u šumi? Vjerujem da bi to bila ogromna količina ogrjeva. Ja imam doma peć na drva koju palimo iz gušta, nije nam primarni vid grijanja, i ne pada mi na pamet kupovati kubike bukve nego kupim drveni briket. To je toliko lagano s njim se grijati, a opet kaloričan je jako, pa bi vjerojatno tako bilo i s ovim briketima. Naravno, samo da se ne koristi kukuruz koji služi za kokice u kinu, onda bi bilo belaja u peći 😁

Ovo o pretvaranju biomase u ugljen (ugljik) je vrlo zanimljivo i lijepo izloženo. Samo, bojim se da i pored ogomne koristi koju takav postupak može donijeti, da će se prvo raditi nekakvi proračuni, pa ako se pokaže da nam to neće odmah donijeti lovu da će to na žalost biti zanemareno, što je šteta, jer jednim udarcem poboljšavamo kvalitetu tla i smanjujemo CO2 u zraku. Pohvale autoru na vrlo zanimljivom i poučnom tekstu.

Cijena kukuruza nije tako loša da se nije isplatilo prodati, neki prosjek od 0,7kn/kg, sa urodom od 15t/hektaru dobiješ 10000kn, a uloženo nekih 4000kn ali to ti izjednači potpora od cca 4500kn/hektaru.

Postoji Krone premos "balirka" koja preša pelete od slame i sijena, ali takav stroj košta 250 000€. I pitanje tko bi to uopće otkupljivao u RH.

Ovo bi bilo odlično, nema ništa bolje nego kad se nekakavom otpadu pronađe svrha, a ovdje su dvije vrlo korisne svrhe za kućanstvo i još jedna velika za opće dobro.

Hrvatske šume se ionako masovno uništavaju. Hrvatske šume d.o.o. pod pokroviteljstvom lopovske države sijeku sve do temelja i rasprodaju pretežno Talijanima po smiješno niskim cijenama. Zašto? Pohlepa. Več su posjekli 50% lonjskog polja i veliki dio Moslavačke gore. Od pošumljavanja ni najmanjeg traga.

Tehnologija je stara, usto je jeftina i jednostavna. Riječ je o tome da se odvoji proces karbonizaije (grijanje bez zraka) od procesa osksidacije (izgaranja plinova). Može se raditi i na malo i na veliko. Treba samo imati  poslovne inicijative. 

U slavoniji se nekad i ložio klip bez zrna (patuka) u šporetima na drva i pod kotlušama na svinjokoljama pa to nije nikakva novost niti smiješna stvar. Tako se rješavao otpadni klip a zrno kukuruza se mjelo za ishrnu peradi i svinja.

Može li mi netko objasniti kako im je isplativije urod spaliti nego prodati čak i po niskoj otkupnoj cijeni? Mogu shvatiti da kroz taj postupak stvaraju manjak na tržištu te mogu podići cijenu, ali samo drugim proizvođačima (koji svoje urode nisu spalili), ne za sebe. Zar ih država obešteti ili toliko dobiju kroz potpore da im se ne isplati niti raditi? Zbilja ne razumijem gdje je tu računica.

Spaliti i koristiti kao ogrijev su dvije razlicite stvari. Ne znam racunicu jer ne znam cijene otkupa kukuruza i cijenu ogrijeva, ali logika je ta da umjesto da prodaju kukuruz jeftino i kupuju ogrijev odmah koriste kukuruz kao ogrijev.

 Gore sam napisao. Na 1 hektaru je ove godine bila zarada minimalno 5000kn. To ispadne nekih 10m^3 drva ili ako se grije na plin skoro cijelu zimu ako ima moderni bojler, kuću od nekih 100m^2 sa barem 5 cm izolacije.

Je li 10 prm drva (cca 6000 kg) daje vise kalorija nego 15t kukuruza?

Bolji kotlovi na pelet kure zob i kukuruz bez vecih problema.

Ne dovodi li zakopavanje ugljena u zemlju do promjene pH zemlje na što su neke kulture iznimno osjetljive?

 Da, ako imaš pravo na potporu te ako imaš kome prodat. Ako nemaš potpore, nemaš plavog dizela, nemaš zarade 1 kune. Druga je stvar ako se baviš uzgojem stoke pa siješ kukuruz, pšenicu, tritikal, crnu zob, ječam... A sasvim je drugo kad siješ 1 kulturu za prodat i imaš godinu iz snova za urod, ali tržište je prezasićeno i ne isplati ti se plaćat najam silosa, onda ima smisla grijanje na kukuruz. Pogotovo ako imaš pravo na potpore gdje ti se na kraju pokrije sjetveni materijal, gnojivo, herbicidi i plavi dizel. Da, onda se itekako isplati grijat na kukuruz.

Žalosno ali istinito. Prepričao mi je prije xy godina zet koliko ih je sav mito koštao. On je bio predstavnik jedne Njemačke tvrtke koji su došli otkupljivat ovdje.

Može se i preskočiti korak karbonizacije biomase i prepustiti stvar prirodi. Tlo već sada sadrži tri pita više ugljika nego je u atmosferi s tim da je puno izgubljeno kroz poljoprivredne djelatnosti.

Drugi dio članka, da se biomasa koristi kao primarni izvor energije je suicidalna ideja i s time treba odmah prestati. Jednostavno nema dovoljno tla na svijetu da zadovolji našu glad za energijom koja je sve veća.

Da dogovorim Gallu. Drveni ugljen je kemijski inertan, pa stoga ne može mijenjati pH tla. Jedini problem može biti sadržaj kalijeva karbonata u njemu koji djeluje bazično. U svakom slučaju, ako hoćete primijeniti obogaćivanje tla ugljikom, učinite to prvo na manjoj površini, pa vidite. 

Kako bi bilo najlakše izdvojiti kalijev karbonat iz takvog ugljena?

Vrlo jednostavo se može kalijev karbonat izvojiti iz drvenog uljena. On je topljiv u vodu, pa je dovoljno ugljen prije stavljanja u zemlju staviti u vodu. Druga, malo jača metoda je ispiranje kiselinom, najbolje razrijeđenom solnom kiselinom ili octom. Ukratko, ako se dodatkom kiseline nešto pjeni, u ugljenu ima karbonata, ne nužno kalijevog. Inače, otopina kalijeva karbonata (potaša) dobiva se otapanjem pepela u vodi. (Može se npr. usitnjeni drveni ugljen družati duže u maloj količini vode, a zatim u tu vodu dodati solnu kiselinu. Ako se pjeni, u otopini ima karbonata. Kako je u vodi topljiv samo kalijev i natrijev karbonat, očito je riječ o kalijevom karbonatu.) 

Aha. Super. Znači samo voda i dovoljno. Od te bazične otopine na kraju možemo napraviti i sapun, a ugljik u zemlju :)

Možete napraviti sapun i to kalijev, onaj ličilački za pranje zidova prije maljanja. 

jel postoji mogućnost uklanjanja ugljika...direkt iz zraka i onda zakopavanje (a da nisu biljke)

Ili kao pesticid...

Može se ali ne bi bilo ekonomično jer u zraku je 400ppm co2. Ali u elektranama, toplanama ili kogeneracijskim postrojenjkma se mogu koristiti CCS sustavi.

ustvari moglo bi se koristiti jednogodišnje biljke i onda od njih praviti trajnije proizvode...recimo kanabis...i onda praviti razne laminate

Postoji mnogo sustava za uklanjanje CO2 iz zraka, nešto sam o tome pisao i na ovim stranicama. Nije problem reverzibilno vezati CO2 - za to služe amini ili već obično gašeno vapno, kalcijev hidroksid - nego je pitanje koliko za to treba utrošiti energije i za što bi se taj izdvojeni CO2 upotrebljavao. Na kraju ispada da biljke najbolje rade taj posao, posao uklanjanja CO2 iz zraka. 

Kad smo kod uklanjanja ugljila iz zraka - ovo mi se čini kao nešto što ima potencijala
https://www.designnews.com/batteryenergy-storage/co2-converted-solid-carbon

Hvala na informaciji. Koliko mogu vidjeti iz ove vjestice riječ je o redukciji CO2 metalima čiji se oksidi potom elektroliziraju. U energetskom smislu ništa se ne mijenja jer 1.) treba izdvojiti CO2 iz zraka i 3.) treba utrošiti energiju za redukciju CO2 na ugljik. Postupak se u kemijskom smislu ne razlikuje od onog ovdje opisanog, uzgoja biljaka radi proizvodnje ugljika. No dobro, vidjet će se. 

kako vi kažete to je najbolje prepustiti biljkama...ali bi trebalo saditi one biljke koje nisu previše zahtjevne a da im je biomasa kvalitetna...eto taj nesretni kanabis...koliko je samo zapuštenih terena plodnih kod nas:(

jednogodišnje biljke su idealne za to

za mene je zločin...srušiti stablo koje je raslo 20-30 i više godina:(

s druge strane postoje te jednogodišnje...koje brzo rastu i imaju kvalitetnu biomasu

kad je bila priča sa smiljem...krš se pretvarao u plodno tlo..međutim na kraju je to bila muljaža