Ova usporedba Edisona i Tesle (Einsteina) stoji, no ono s komjutorskim simulacijama ne stoji (sasvim). Riječ je o tome da postoje, prema Finkielkrautu, dva načina rješavanja problema: kontemplativni i manipulativni. Kontemplativno rješavanje ide od promišljanja, analize i na kraju od intuicije, kretativne ideje. Ono je blisko umjetničkom stvaranju. Manipulativni način rješavanja polazi od pretraživanja, od isprobavanja. Njime se primjerice služe majstori kada popravljaju pipu: pa malo stegni tu, pa malo stegni tamo, malo simo, malo tamo - dok ne prestane curiti. Ili, bliže nama, kada nešto tražimo na internetu. Kompjutorske simulacije su misaoni eksperiment samo u tom smislu što kompjutor simulira misao. U biti, kompjutor isprobava millijune mogućih rješenja i od njih "filtrira" ona najbolja. Stoga kompjutorske simulacije više sliče na Edisonovu nego na Teslinu metodu. O kompjutorskim se simulacijama govori kao o "eksperimentima in silico" (u siliciju) za razliku od eksperimenata in vitro (s kemikalijama) ili in vivo (na živim bićima). 

Veoma je teško simulirati na računaru bilo što. Računar radi ono što mu zadamo (ono što znamo) i samo primjenjuje šemu. Simulacije svemira i pojava u svemiru su puka nagađanja koja se ne mugu niti provjeriti. U prilog ovoj tezi idu rezultati simulacija proteina u industriji lijekova čiji se rezultati lako i precizno mogu provjeriti ( da li lijek djeluje ili ne). Do sada na prste jedne ruke se mogu nabrojati lijekovi koji su nastali rezultatima kompjuterskih simulacija. 
S druge strane, simulacije svemira ne možemo provjeriti( npr. Simulacija unutrašnjosti neutronske zvijezde/magnetara) jer ne raspolažemo s dovollno informacija koje bi nam dale dobar algoritam koji možemo koristiti u simulacijama. 

Nije li u zadnjem odlomku članka rečeno da je provjerom simulacije uočeno neslaganje iste sa stvarnim opažanjima?

Državne institucije zaboli za astronomiju...oni daju pare astrolozima iz ustava...sve za zemlju sr(zn)anja...zemlju sr(zn)anja nizašto

Možda je prije 2 minute kod nas bio potres:(...imam ptsp od njega

ostali smo uskraćeni za kandidate objašnjenja zašto postoji odstupanje između opaženog i simuliranog, valjda ima pokoje osim onog da simulacijski kod sadrži neki bug.hr

I meni se čini (iako nemam ptsp od potresa).

p.s.

je

ako vam se opažanja razlikuju od teorije onda nemojte opažati ili teoretizirati pa neće biti proturječja. ili naizmjence (pazite da ne bude istodobno!) teoretizirajte i opažajte. u svakom slučaju, potrebne su vam najmanje dvije korekcije: osmo) gravitacija nije sila i MCMLXIV) provjerite dioptrije (svega i svih - naočala, teleskopa, gravitacijskih leća ...). 

https://www.youtube.com/watch?v=EmrZ3ZaXmS4

ako ni to ne upali, ostaje vam vam samo znanost: 

https://www.youtube.com/watch?v=KzIwyVpCyqs

Računalne simulacije rade po zadanom setu pravila pa tako ne mogu otkriti nešto fundamentalno novo - novi set pravila (iako usporedbom sa stvarnošću mogu otkriti da nešto nedostaje ili da pravila uopće ne valjaju).

Do tih pravila se dolazi opservacijom i razmišljanjem - ljudskim naravno.

Teoretski, može i računalo stvarati nova pravila kombinirajući postojeća, no opet pravila kombinatorike zadaje čovjek, i opet se radi o brute force (Edison) metodi dolaženja do rezultata.

Ni Einstein ni Tesla nisu u glavi isprobavali sve i svašta - u protivnom ne bi bilo razlike između kompjutera (Edisona) i mozga (Einsteina).

Nešto fali u algoritmu simulacije, zato i odstupa. Da znamo što fali znali bi zašto simulacija ne predviđa ono što smo opazili promatranjem. 

 moguće da tamna tvar ima svojstva zbog kojih odstupa od simuliranog odnosno da na nju djeluju još pokoje sile osim gravitacijske i eventualno slabe n. sile

Zvijezde u galaksijama ne gibaju se onako kako predviđa naš model gravitacije. Najpopularnije objašnjenje je da postoje još neke nevidljive mase (tamna tvar), i kad nju "ubacimo" onda naš model gravitacije točno opisuje opažanja. Međutim, da li je moguća jedna druga opcija: da naš model gravitacije nije posve dobar i da ga treba dopuniti, tj. ne treba nam "tamna tvar" da bi objasnili neslaganje promatranja i našeg shvaćanja gravitacije?

Da, moguće je, npr MOND (Modified Newtonian dynamics), mislim da je gospodin Hrupec upravo ovdje pisao i o tome. 

Zapravo, tamna tvar se ne zove tako zato što model predviđa da postoje nekakve nakupine mase koje ne možemo vidjeti, već zato što se nedostatak našeg modela tako ponaša - kao da postoji višak mase (tamna tvar) i energije (tamna energija). Objašnjenje ne znači da nužno ta masa ili energija mora postojati, već da postoji nešto što nismo u model uključili, a tako se manifestira - to može biti i utjedaj neke poznate pojave koja se na nekom dijelu skale drugačije ponaša.

Erik Verlinde, nizozemski fizičar, radi na jednom od mogućih objašnjenja, bavi se entropijom i teorijom struna. Dosta je odmakao, ali još nije uspio sve uklopiti. Možda jednog dana uspije ili pak sazna da to ne ide i da zbilja ima neka "tamna tvar". A možda je i mix puno tvari koje ne svijetle, plus naše formule koje ne štimaju na svakoj skali, ko će ga znati. Težak je rad otkloniti ovo "možda": https://en.wikipedia.org/wiki/Erik_Verlinde

A ko kaže da postoji jedna vrsta tamne tvari?🤔

hipotetski može postojati čitav novi standard model tamne tvari koja djeluje međusobno nekim nama nepoznatim silama plus gravitacijskom, upravo ovo opažanje pokazuje neslaganje koje bi moglo ukazivati na nepoznata svojstva tamne materije osim ukoliko je simulacija manjkava, zato sam i postavio prvo pitanje

Moguće je imati dobro promišljen model i jednom simulacijom ga potvrditi ili opovrgnuti ili lošiji model kojeg se isprobava širim spektrom parametara. Prilično ekvivalentno Tesla/Edison usporedbi.