znači još malo i budem upoznao ženu svog života:)

normalno da se nesto promijeni poslije toliko horora sa takvim lutkama...

Moja pretpostavka bila bi da ljudi osjete prijetnju. A prijetnju osjete zbog uncanny valley situacije (iako ovaj robot nije baš taaaako fizički sličan ljudima, no tu su pokreti i "ponašanje" koji su dovoljno slični da nas zabrinu).

Ljudi istu reakciju mogu imati na (maligne) narcise i psihopate - ljude koji pred vama nose maske, a zapravo nemaju osobnost, nemaju ego (iako se mogu ponašati grandiozno!), nemaju svoje ja. Pred takvim ljudima osjećaš prijetnju ili nelagodu, a da ne znaš zašto. Razlog je to što naša podsvijest skuži da nešto ne štima (dok se naša svijest bavi kognitivnim i socijalizacijskim zadaćama, naša podsvijest skenira situaciju, traži znakove mogućih prijetnji), jer ne reagiraju prirodno, automatski, instiktivno, nego nas promatraju "mrtvim očima" i onda odlučuju kako se ponašati, kao reakcija na nas - na naše izraze lica, na naše riječi, stav, intonaciju glasa... Kaže Sam Vaknin za takve ljude (i samim tim za samoga sebe, s obzirom da je dijagnosticiran kao maligni narcis) - there's nobody there, there's nobody home. Hall of mirrors. Kaže isto za takve ljude da funkcioniraju kao roboti (koji simuliraju ljudska bića), kao umjetna inteligencija - da promatraju situaciju i onda pretražuju svoju internu "bazu podataka" za osjećaje i reakcije i kad pronađu kakav bi osjećaj trebali izraziti u danoj situaciji, kako bi trebali reagirati, onda simuliraju taj osjećaj. To pak povremeno dovodi do situacija neprimjerenih reakcija, jer su pronašli krivi upis u svojoj internoj bazi emocija za danu situaciju i simulirali pogrešnu emociju za danu situaciju.

Uglavnom, poanta je da nas robot "skenira" mrtvim očima, a to kod nas aktivira podsvjesni alarm. Robot izgleda "živ", čini ti se na trenutke da možda ima i neku osobnost, a zapravo je riječ o simuliranom biću, imitaciji (inteligentnog) živog bića.

kad me pogleda bilo kakva lutka (može i robot), prvo pomislim: "gdje se ovo isključuje?" 

Kad me bilo koja kamera "pogleda", prva pomisao mi je "d'fu... I did wrong?"

Također se nešto čudno događa s mozgom nakon što neko vrijeme buljimo u tuđe lice.
https://www.iflscience.com/brain/you-can-alter-your-mind-staring-someones-eyes-10-minutes/all/amp.html

 ništa čudno, poznato je da je ono što vidimo očima samo dio onoga što nam kao stvarnost prikazuje mozak. 

kao i sve funkcionalnosti i ova se može pokvariti. 😀

tu nesavršenost u percepciji obilato koriste u manipuliranju masama i pojedincima i, što bolje upoznaju kako mozak funkcionira, lakše će nas kontrolirati.

tu je prava opasnost za slobode a ne u nošenju maski.

Trebali su napraviti isti eksperiment s ljudskim protivnikom, da se može usporedi reakcija. To je neko osnovno pravilo eksperimentiranja.

Ne priznajem te pizdarije dok mi robot(ica) ne da ovakav pogled, onda možemo reći o "osjećanju nečega"