Davnih dana čitah u SF pričama u Siriusu o molekularnom lancu (ime sam zaboravio), koji služi kao oružje. Namotan na kolut od dijamanta, jedinog materijala koji ga može izdržati a da ga lanac ne prereže, toliko tanak da se jedva vidi, lanac je bio upleten u tkaninu, a krajevi na gornje i donje dugme od košulje. U slučaju frke, dugmad bi se povukla i u ruci si imao praktički nevidljivu nit koja je mogla prerezati bilo što, od vrata čovjeka do komada čelika. To je vjerovatno bila nit napravljena od bor-karbida, pomenutog u tekstu, ili nečeg sličnog. A usput, pade mi na pamet da bi tako čvrst molekularni lanac mogao jako dobro poslužiti za izgradnju svemirskog lifta, zbog svoje ogromne čvrstoće. Jedino je pitanje, kako ga napraviti u dovoljnoj količini i dovoljno jeftino da bude pristupačan.

 ah, sjećam se toga, bio sam fasciniran tom zamisli

 a.c. (ne izmjenična struja) clarke je na ovoj zamisli napisao roman "rajski vodoskoci" (lift do svemira). ipak, teško je pomiriti se s tvrdnjom kako su atomske veze snažnije od rodbinsko-stranačkih (i obratno), barem u rvackoj.