Predstavljanje

Slike vaših kućnih ljubimaca

gocc01 sri 1.8.2018 07:13

Jesu, totalno maštovitih imena Čile i Kuba  

 

Ovi manji idu na bubanj za mjesec dana pa starci onda uživaju nekih 2 mjeseca i onda opet veselje 

 

U biti brijem da ju je već napumpal pošto može ostat skotna već isti dan nakon okota  

 

 

picajzla0707 uto 14.8.2018 17:05

Ne govorim o pasjim govnima, i sam imam psa - uzeo ga iz azila, nije neki čistokrvni za pokazivanje, ali bar ne krepiva od vrućine šest mjeseci svake godine...
Govorim o sebičnosti ljudi koji u dalmaciju dovedu psa kojem je i usred zime ovdje prevruće

picajzla0707 uto 14.8.2018 17:18
Gorstak79 kaže...

da, najbolje da ga daju uspavat cim dodje ljeto...ili makar polit benzinom i zapalit pa se smijat zivotinji....to su taki ljudi, jebiga...

 ne pravi se grbav, ne govorim da ih sad treba uspavati, nego o tome da kad uzimaš psa, trebaš razmišljati u kakve ga uvjete dovodiš

isto kao što je sebično dovesti psa koji treba dnevno kilometre i kilometre istrčavanja u mali stan i obitelj koja ga zbog obaveza može izvesti dvaput dnevno na pet minuta

 

mogao si otići do azila na žmiriće, spasiti jedan život i imati psa kojem ne bi bila muka živjeti u zadru

ovako se kurčiš svojom glupošću i sebičnošću, radi koje životinja trpi

 

ja,vrba ned 25.8.2019 09:19

Pozdrav! Evo da još jednom podijelim slike svoga labradora koji je nedavno uginuo nakon 11 godina. Nisam mislio da čovjek od 40 godina može pustiti suzu za psom dok nisam sam to doživio.

vrinho uto 8.10.2019 20:29

Prije 2 mjeseca mi se dogodila najgora moguća stvar kao vlasniku ljubimca. Pregazio ga s autom na dvorištu, ne znam da li je ko već osjetio takav osjećaj ali grozan je najblaže rečeno.

9 godina bio kod nas, RIP Garfield

 

Ovog malog luđaka smo nedavno nabavili

   

 

morbida sub 1.2.2020 11:07

Danas me je napustio moj pas Aron , 2012 došao je niotkuda u moju ulicu i odma mi je svojom ljubavlju namamio osmijeh da lice , odveli smo ga veterinaru i saznali da je čipiran i da ima vlasnika , ali tada se nije moglo doći do njegovog vlasnika mislim da je na moru bio ,pa je neko vrijeme ostao u azilu , kasnije su nam se javili iz azila da vlasnik ne želi psa nazad i mi naravno da smo ga htjeli posvojiti , iako smo tada već imali jednog psa i saznali smo da je Aron imao težak život , bio je držan na lancu u nekoj šupi i nedavno smo saznali da je imao dijelove metaka zračne puške u tijelu , ali moj Aron je bio jako dobar pas , miran i jako se volio maziti , čak je često dolazio žicat da se mazi , do nedavno je mogao ići u duge šetnje samnom i nemogu vam opisati njegovo veselje kada bi vidio da držim pobodac u ruki , nažalost sve se promijenilo krajem 11 mjeseca , Aron je počeo jako kašljat i otkriveno je da ima problema sa srcem te mu se nakupljala voda u plućima , krenuo je piti tablete za srce i s vremenom je počeo sve manje i manje kašljati i nadao sam se da će biti dobro i dalje je uvijek bio jako veseo kada bi vidio povodac , iako je tada imao manje snage za šetnju i sam se tražio kući nakon kraćeg vremena , ali nažalost on je prestao jesti , pa smo otišli kod veterinara i onda je dobio vitamine za povećanje apetita , krenuo je jesti , ali bih onda nakon toga povratio , veterinar mu je dao tablete protiv povraćanja i čim smo vidjeli da mi tablete protiv povraćanja ne pomažu on je prestao piti tablete za srce , ali nažalost i dalje je povraćao , veterinar mu je tada opipao tijelo i zaključio da mu limfitni čvorovi nisu uredu  i prepisao mu tablete za želudac i on je prestao povraćati i jeo je , ali nažalost s vremenom je ponovo prestao jesti , ponovo smo otišli kod veterinara te nažalost veterinar nam je rekao da on vjerovatno ima rak te da se pati te da bi ga trebalo uspavati , ali da možemo potražiti mišljenje drugog veterinara , naravno da smo otišli kod drugog veterinara , gledao sam na internetu i otišao kod veterinara koji je dosta hvaljen bio (ne želim imenovat) te nam je taj veterinar dao nadu , obavio je ultrazvuk abdomena te EKG , te je rekao da ima upale na abdomena koje se mogu liječiti , ali da ima zdravo srce (tu sam postao sumnjičav) i htio nas je poslat na rendgen u drugu veterinarsku stanicu jer on nema , ali rendgen je bio pokvaren , pa smo mi otišli u treću veterinarsku stanicu i tamo smo vadili krv i obavili rendgen te su nam tamo rekli da su mu pluća jako bolesna te postoji mogućnost da ima rak i nalaz krvi je pokazivao da postoji mogućnost da ima rak , al su mi rekli da to što mu je bilo povišeno u nalazi krvi da to nemora biti tumor nego te neke bakterije i htjeli su mu dati terapiju za pluća te da nakon nekog vremena obavimo rendgen i vađenje krvi , ali mi smo otišli nazad kod onog hvaljenog veterinara i on je rekao da ćemo radit na tome da smanjimo onu brojku što pokazuje da možda ima tumor i reko nam je da je rendgenska slika loša te da ćemo morati pričekati da se rendgen popravi od veterinarske stanice s kojom on surađuje te je rekao da se to neće naplatiti i kak je on to sve "stručno" nama ispričao mi smo dobili nadu da nam se Aron može izvuč , nažalost došla je današnja večer , Aron je u pol 1 došao u moju sobu i nije opće spavao već je cijeli vrijeme ubrzano disao kad god sam ga pogledao on je imao otvorene oči , patio se :( , odma ujutro smo otišli kod veterinara koji nam je rekao da ga je najbolje uspavati jer ga se ne može spasiti i odnijeli smo sa sobom nalaze što smo obavili te nam je veterinar rekao da ima previše leukocita te da onaj pokazatelj što pokazuje da vjerovatno ima tumor je točan te je pregledao Arona koji je cijelo vrijeme otežano disao i rekao da se pati da ne može doći do zraka te je najbolje da ga uspavano , nisam želio da pati i uspavali smo ga , srce mi je slomljeno i pitam se da li sam mogao ga spasiti da li sam donosio krive odluke , Arona sam jako volio i pružio mi je puno sreće i veselja u mom životu i Arone oprosti mi mislio sam da radim dobro da ću te izvući , čak i danas kada je jako otežano on disao i nije mogao stati na noge on je zamahao repom kada je vidio povodac i tada me je to jako rastužilo ,on je meni i dalje pokazivao sreću iako je bio jako bolestan i zbog toga jako patim i ne znam kako ću bez svoga Arona , znam da je 12 godina za velikog psa je dobra brojka , ali tako mi jako nedostaje .

morbida ned 2.2.2020 18:22

Postoji jedno mjesto znano kao dolina dugina mosta. U podnožju dugina mosta, što spaja zemlju i nebo, skriva se ta dolina sreće. Napusti li nas voljeni ljubimac, on stiže do toga posebnog, prelijepog i mirnog kutka. Ondje su zelene livade i brežuljci za sve naše voljene prijatelje. Ondje se zajedno igraju i luduju. Jela je i pića na pretek. Sunčano je, i ugodno toplo.

Sve te bolesne, osakaćene, ozlijeđene i stare životinje na tom su mjestu opet mlade, zdrave i jake, upravo onakve kakvih ih se sjećamo u našim snovima o prošlim danima. Sretne su i zadovoljne, ništa im ne nedostaje, postoji tek jedna sitnica – svaka životinja čezne za nekom posebnom osobom koja nije uz nju.

Svi zajedno trče i igraju se. No, dođe i dan kada se životinja iznenada zaustavi i upravi pogled u daljine. Tijelo joj lagano zatreperi. Polako se izdvoji iz grupe i krene. Njezine nožice ili krila nose je sve brže i brže.

Tvoj prijatelj te otkrio, i kada se naposljetku sretnete, opet ćete biti sretno spojeni i nerazdvojni, i nitko vas više nikada neće rastaviti. Sretni poljupci obasipaju ti lice, tvoje ruke ili prsti u nevjerici nježno glade glavu voljenog ljubimca. I opet gledaš u oči svoga vjernog prijatelja, koji je toliko dugo bio nestao iz tvog života, ali nikada iz tvog srca.

I potom zajedno, sasvim mirno i sretno, prelazite dugin most…