Nisam uvjeren da je zaboravljanje problem mreže; naime nikada nije ni bila namjenjena i konstruirana da posluži kao vječni backup svega. Ovo lijepo ilustrira situaciju sa suvremenom filozofijom, informatičar bi jednostavno pitao: "imam informacije x i y, koju da sačuvam, koju ne?", a odgovor filozofa je "pa Borges je pisao o mladiću, a Sijerković govorio o snijegu, dok se svi sjećamo i Gutenberga... što je zapravo bitak zaborava?".

Informacije moraju biti pamcene i brisane. Ta selekcija karakterizira drustvo i pojedinca. Mrezu htjela ne htjela karakterizira to sto pamti i ono sto u pamcenju potiskuje u drugi plan. To je karakteristika informacija, da budu pamcene ili sa nestaju, to se ne moze izbjeci. Inace ne bi bilo jasno koje su vazne a koje nisu.