danen sub 25.1.2020 08:32

Cigla zadržava mehanička svojstva i nakon što alge umru. Vezivo, čestice kalcijeva karbonata, ostaje dakako u cigli. Cigla se otvrdnjava dok su alge žive, no i nakon njihove smrti zadržava čvrstoću. Žbuka nastaje dodavanjem gašenog vapna pijesku, no ovdje vapno stvaraju alge.

Zechina sub 25.1.2020 12:30

Hvala, fantastičan članak.

Pitanje: nisam razumio, je li za uporabu poželjnije da budu niske temperature i vlažnost zraka, ili samo za proizvodnju?

Inače, podsjeća me to malo na stare dalmatinske kuće (npr Hvar) koje su koristile vapnenare i neku esenciju koja se brodovima pelala iz Grčke; ako se dobro sjećam, kao aditive vezivu su koristili jaja i sl. čudesa, a specifično je bilo da je to vezivo za kamene blokove vremenom postajalo sve "kvalitetnije". Sad, možda je dio toga legenda, možda sam i krivo zapamtio.

danen sub 25.1.2020 13:42

Crna crta na grafikonu pokazuje da pri normalnim uvjetima (u zidu) nakon 3-5 dana nema u cigli jedne žive cijanobakterije. Cigla je mrtva. No ako se cigla drži pri povoljnim uvjetima vlage i temperature može živjeti 15-30 dana. Stoga je izrada cigle slična pečenju kruha: kruh je živ (tijesto se diže) sve dok se ne stavi u peć. Isto tako, staro tijesto može poslužiti kao kvasac (kvas) za novi kruh. Što se pak tiče proteinske komplonente tu imate pravo: u žbuku se znalo dodavati bjelance od jajeta ili svježi sir da je se učvrsti. Riječ je o istom precesu kao i ovdje (umrežavanje polimera aminokiselina, tj. proteina), samo s drugim proteinima (jaje - albumin, sir - kazein).