Visak pet 4.10.2019 17:48
Old Iggy kaže...
Visak kaže...

 Banka jamči za tvoju cjelokupnu štednju, no ako banka propadne država ti jamči do 100000 kn.

Ako se ne varam 100k eura, ne kuna.

 Može biti, nisam provjeravao, prepisao sam iz gornjeg posta.

telefon 2 pet 4.10.2019 18:16
Visak kaže...
Old Iggy kaže...
Visak kaže...

 Banka jamči za tvoju cjelokupnu štednju, no ako banka propadne država ti jamči do 100000 kn.

Ako se ne varam 100k eura, ne kuna.

 Može biti, nisam provjeravao, prepisao sam iz gornjeg posta.

 je, radi se o eurima, evo izvadak iz jednog pdf-a na tu temu: https://www.google.com/url?sa=t&source=web&rct=j&url=https://hrcak.srce.hr/file/318078&ved=2ahUKEwiIt7af_YLlAhUDyaYKHXLtC_kQFjADegQIAhAB&usg=AOvVaw2Rr3gqlbGzFctyntQtLGCj&cshid=1570205051852

 

Visak pet 4.10.2019 18:29

Jedno pitanje za suvereniste, koji se groze prelaska na Euro. Nije li neobično da država koja postoji 30 godina još uvijek ima kazne propisane u DM? Očito od početka nitko nije previše vjerovao u uspjeh domaće valute, pa nisu htjeli riskirati da inflacija umanji državne prihode.

Old Iggy pet 4.10.2019 20:14
Visak kaže...

Jedno pitanje za suvereniste, koji se groze prelaska na Euro. Nije li neobično da država koja postoji 30 godina još uvijek ima kazne propisane u DM? Očito od početka nitko nije previše vjerovao u uspjeh domaće valute, pa nisu htjeli riskirati da inflacija umanji državne prihode.

Realno, mi smo eurizirana zemlja, sve što je bitno kalkulira se u eurima otkad su se pojavili, prije u DM-a.

Ono čega se ljudi boje je prijelaz i dizanje cijena, ono što danas npr. košta 5 kn lako može postati euro. To treba "prebroditi".

MrBlc pet 4.10.2019 20:23

Ne čudi mene da se boje dizanja cijene, čudi me naivno vjerovanje da bez prelaska na euro neće biti dizanja cijene unatoč dosadašnjem iskustvu koje nas demantira.

Svi gledaju kolike su cijene bile u Sloveniji prije i nakon uvođenja eura, a da pogledamo naše cijene pola godine prije nego je Slovenija uvela euro i pola godine nakon što je uvela?


Old Iggy pet 4.10.2019 20:27
MrBlc kaže...
Ne čudi mene da se boje dizanja cijene, čudi me naivno vjerovanje da bez prelaska na euro neće biti dizanja cijene unatoč dosadašnjem iskustvu koje nas demantira.

Svi gledaju kolike su cijene bile u Sloveniji prije i nakon uvođenja eura, a da pogledamo naše cijene pola godine prije nego je Slovenija uvela euro i pola godine nakon što je uvela?


Ma realno to je "prilika" za neopravdano dizanje, sumnjam da će nešto što stoji 6,99 kn biti 0,93€.

Pitanje je koliko će to "dići" potrošačku košaricu. A za sve "veliko" cijene ionako ostaju iste.

Visak pet 4.10.2019 20:29

Slovenci su imali prijelaznu fazu u kojoj je sve bilo izraženo u obje valute. To bi trebalo omogućiti da se takve stvari uoče, ali kako trgovci vole 'podzaokružene' cijene 4.99 kn će vjerojatno s početnih 67 brzo doći na 69 centi.

 

Mene zanima ima li kakva stručna analiza kretanja cijena prilikom konverzije, a ne subjektivne žalopojke. Cijene stalno polako idu gore, pa su uvijek u prošlosti bile niže.

 

MrBlc pet 4.10.2019 20:58

Kratkoročni skok će možda postojati ako trgovci budu očekivali da će i konkurencija koristiti istu praksu, ali vrlo brzo će se anulirati taj skok s redovnim rastom cijena jer nitko ne diže cijenu ako ne očekuje da će konkurencija dignuti, a ima lufta u poslovanju za ne dignuti cijenu.

ihush pet 4.10.2019 21:17

-prirodna želja svih trgovaca je podići cijenu, kao što je sasvim suprotna želja kupca, dok država ubire porez i u pravilu tad cijene idu gore jer su svima osim potrošaču takvi interesi. Čak i potrošaču, jer je to npr djelatnik škole, zdravstva, negdje prima plaću.. i želi povišicu, a veći pdv to može omogućiti državi kao što blagajnica u konzumu višom cijenom možda dobije i višu plaću.

 

-nedavno je snižen pdv na hranu, trgovci su razliku stavili udžep bada je 'želja' države bila sniženje cjena tj populistički za raju, no po pdv-u je država ovako sretnija bez tog snižavanja cijene.

 

-nismo usporedivi s drugim zemljama, ni po čemu, ni po povijesti-inflaciji na koju smo naviki (ostatak eu ne baš) + naše cijene su ugl više od eu cijena i možda će bit čak i niže tj bit će skokova i odskoka mrtve mačke kako se to već na grafikonima naziva, ali to ne znači da će ići gore ili dolje, nego da je oscilacija normalno stanje .. npr cijena goriva. Raste-pada neovisno koju valutu koristimo.

+ mi smo oduvjek vezani na dm-euro, za razliku od ostatka eu koja to nije bila, tako da baš nikakve posebne veze osim trgovačkih špekulacija sama promjena valute ne bi trebala imati.. no bit će, jer tad svi žele nešto ušićariti, ako ništa drugo, trgovci vole podići cijenu da bi nakon par dana snizili i napisali 'akcija-sniženje!!!' .. ili niste to do sad primijetili? To se radi i bez uvođenja eura. Zašto bi uvođenje bilo ''iznimka''?

 

-prosječna infalcija je cca 5%, tj toliko godišne padne vrijednost novca - skoče maloprodajne cijene, to je 'fičer' tržišne privrede tj ukalikulirano.. problem kao s inflacijom, kad svi počnu anticipirajući ugrađivati taj dio u trenutnu cijenu i tad krene spirala hiperinflacije.. tj, tih 5% služi tome da se sve može 'povećati' 5% a da se pri tome zapravo ništa ne promijeni, tj ako plaća skoči 5%, ako troškovi jednako toliko porastu, tad se za osobu ništa relativno nije promijenilo i anštajn je dalje u pravu :))

gooda sub 5.10.2019 12:52
Old Iggy kaže...

Niti je novac stvar u fizičkom smislu niti ne možeš reći da nema pokriće.

Novac je sredstvo razmjene, pokriće je definirano na više načina. Nekad zlatom, sad jamče države i/ili banke, zato je relativna i vrijednost istog i međusobni omjeri.

 

Glavne funkcije novca su sljedeće: a) sredstvo razmjene, b) obračunska jedinica, c) pohrana vrijednosti.

Kao i svaka druga službeno priznata mjerna jedinica, i novac je potpuno beskoristan ako ne postoje stvari koje se njime mjere. Površinu mjerimo u hektarima, energiju u džulila, brzinu u km/h, težinu u kilogramima, vrijeme u minutama. Međutim, baš kao što hektar nipošto nije zemlja, te kilogram također nipošto nije meso, ni novac isto tako nipošto nije - što?
Posljedično, je li novac mjera za nešto ili ono što se nečime mjeri?

 

2016, Sud - Bolzano (Italija), predmet 216/2014.
Presuda: "in any case the Euro is a coin that is not representative, it is not required a value for each printed ticket".

 

MrBlc kaže...
2.) Ja sam se informirao, ali za razliku nod tebe poslušao sam ekonomiste sa stručnim znanjem, a ne teoretičare zavjere s YouTubea.

 

*
Onomad sad već davno Frederick Soddy prosto je prevrnuo znanstveni svijet naopačke dokazujući djeljivost atoma. Kasnije je Soddy dobio Nobelovu nagradu za otkriće izotopa. Soddy je bio veoma ozbiljan znanstvenik, a zbog nečeg što ga je osobito intrigiralo bio je u javnosti poznat također i kao "underground" ekonomist. Znanstveni svijet zbog njegovog se kasnijeg otkrića ponovno uhvatio za glavu: "smatrao sam da bi ja kao znanstvenik trebao znati nešto o ekonomiji. Zato sam proučavao novčani sustav dvije godine, ali to nije urodilo nikakvim plodom. Onda me jednog dana obasjalo blještavilo istine; ono što sam istraživao nije bio sustav nego prevara bazirana na zadobijanju povjerenja". On je također zaključio da su ekonomisti nesposobni, i da ekonomija pretendira biti znanost. Ali ekonomija nije znanost, što i je razlog zbog kojeg ju je toliko teško "shvatiti". Frederick Soddy, dobitnik Nobelove nagrade na području kemije, upozorio nas je da opasno skretanje ekonomista u pseudo-znanstvenu apstrakciju mora biti zaustavljeno prije nego što unište industrijska društva jer njihove neupućene ideje krše prvi i drugi zakon termodinamike.

*
Stefano Battiston i James Glattfelder, par fizičara na "Švicarskom Saveznom Institutu Za Tehnologiju" u Zurichu, uradili su na temeljima fizike analizu svjetske ekonomije s početka 2007 godine. Njihov znanstveni rad otkrio je da su svjetske financije i svjetske dionice u rukama tek nekolicine odabranih.

*
Prije nekoliko godina Nobelova je obitelj izašla u javnost ističu kako Alfred Nobel nikad ne bi odobrio nagradu iz ekonomije budući da ekonomija nije znanost, te kako bi se isto tako tome još više protivio zbog toga što su nagrade za područje ekonomije većinom dodijeljene Zapadnim, neoklasičnim ekonomistima koji koriste matematizirane, apstraktne modele - odnosno predstavu koja ne odgovara onome što je Nobel imao na umu. 11 listopada 2010, Peter Nobel, odvjetnik i potomak Alfreda Nobela, objavio je izjavu kojom se Nobelova obitelj oštro distancira od takozvane Nobelove Nagrade Za Ekonomiju (obmanjujuća upotreba institucije Nobelova Nagrada i svega onoga što ona predstavlja).

*
03 ožujka 2011 godine, u Kongresu Sjedinjenih Američkih Država, prilikom rasprave o polugodišnjem Izvještaju O Monetarnoj Politici, tadašnji Guverener Federalnih Rezervi Ben Bernanke pokušao je objasniti zašto je Ponzi shema u obliku monetarnog sustava temeljenog na dugu - savršeno prihvatljiv sistem za Ameriku. Nasmiješenog lica poput klinca uhvaćenog u krađi čokolade, iako nije jasno znači li osmijeh nesvjesnost o počinjenom grijehu ili pokušaj dodvoravanja, Predsjednik privatne institucije - najpoznatije svjetske središnje banke tj. Federalnih Rezervi - primajući lekciju o valutama i nacionalnom javnom dugu ipak je morao priznati da osim dužničke valute postoji i druga mogućnost - valuta bazirana na dugu nije jedina opcija!

*
1990-ih Antonio Di Pietro postao je poznat širom svijeta po operaciji "mani pulite" (čiste ruke), najvećoj akciji protiv organiziranog kriminala, mafije, korupcije i terorizma. Nekad tužitelj, a potom Zastupnik u Parlamentu, Antonio Di Pietro je 30 svibnja 2011 na 479-oj sjednici Talijanskog Parlamenta postavio zahtjev za pisanim odgovorom tadašnjem Ministru Ekonomije i Financija - zaveden pod rednim brojem 4-12113: tko je vlasnik Eura u trenutku njegovog izdavanja?

 

gooda sub 5.10.2019 13:44
Old Iggy kaže...
Novac nije mjerna jedinica. Posebno ne u obliku kao SI jedinice.

 Super :)

 

U tradicionalnom monetarnom sustavu svi su prisiljeni upotrebljavati novac koji se kroz monopol nad njegovim izdavanjem pojavljuje u postojanje kao dug. Iz jednostavnog razloga što u njemu postoje kamate, inflacija je neizostavna pojava i sustavu je neophodan beskonačni ekonomski rast pa je sam po sebi neodrživ i predstavlja tempiranu bombu. Precizna definicija valute: Fiktivni iznos bez ikakvog materijalnog pokrića kojeg je pod raznim izgovorima i po politički podobnim potrebama moguće multiplicirati u nedogled; mjera kojom se ništa ne mjeri i mjera koja se ničim ne može izmjeriti.

 

Dakle da počnemo nabrajati nepobitne argumente:

 

1)

"Novac" nije mjerna jedinica (niti ga naravno ičime mjerimo).

 

2)

"Novac" nije novac. "Novac" je valuta, a između novca i valute razlika drastična! Valuta je društveni ugovor/sporazum. Navodno. Ugovor identično prljave i podle pozadine kao što je i Država 'malo sutra' društveni ugovor ("Nad ljudima je potrebna Vlast. Vlast nije nadljudska ili božanska tvorevina, Vlast proizlazi iz Društvenog Ugovora. Svjesnim i dobrovoljnim ulaskom u Društveni Ugovor, ljudi pristaju živjeti u organiziranom društvu. Svjesnim dobrovoljnim prihvaćanjem Društvenog Ugovora ljudi pristaju na ograničenje svojih sloboda i prava. U potpunosti shvaćajući što im se njime nudi i na što se njime obavezuju, ljudi su dragovoljnim akceptiranjem Društvenog Ugovora suglasni razmjenjivati vlastite slobode i prava za sigurnost koju im pribavlja Država. Državljani nisu podanici svoje Države jer se Društvenim Ugovorom svjesno i dobrovoljno odriču dijela svojih prava. Svjesnim dobrovoljnim prihvaćanjem Društvenog Ugovora ljudi pristaju Policiju ovlastiti na uporabu sile protiv sebe samih kao osoba pogrešno prilagođenih životu u društvu, čak i onda kad postupaju najmoralnije ili čine dobra i najispravnija djela. Države koje su poput Republike Hrvatske utemeljene na Društvenom Ugovoru, sustavi su Vladavine Prava" - u priručniku 'POLICIJA I GRAĐANI' iz 2005 godine tvrde tzv. Hrvatske Vlasti, te odmah potom crno na bijelo priznaju kako svjesni i dobrovoljni pristanak ljudi na taj famozni big deal od Društvenog Ugovora nije stvarna činjenica već najobičnija izmišljotina!)

 

Magična formula transparentnog i poštenog novčanog sustava krije se u činjenici da vrijednost leži intrizično u samom novcu a ne negdje neprovjerljivo drugdje kao primjerice u tamo nekoj tajnoj mračnoj sobi banke ili vlade. Vrijednost je u novcu kojeg držiš u ruci, ne moraš se opterećivati vjerovati ili ne u nečiju časnu riječ da taj novac zaista nešto vrijedi. Na ovaj način, monetarni sustav kontroliraš ti a ne vlade i banke.

 

MrBlc sub 5.10.2019 15:30

Jedino čime se mogu složiti jest: Ekonomija nije prirodna znanost, već bi možda najpreciznije bilo reći da je kombinacija prirodne i društvene znanosti jer dobrim dijelom ulazi u društvene znanosti, ali opet dobrim dijelom podliježe matematičkim zakonitostima što je izdvaja iz društvenih znanosti.

Ostalo je čisto nabacivanje citatima upitne vjerodostojnosti bez izražene jasne teze i logički održivog argumenta koji je podržava. Ako ti sam nisi siguran zašto ti citati potkrepljuju tvoj stav, onda nisi ni dorastao raspravi. Ako jesi, onda napiši logički održiv argument, umjesto da spamaš s citatima.

Old Iggy sub 5.10.2019 16:23
gooda kaže...
Old Iggy kaže...
Novac nije mjerna jedinica. Posebno ne u obliku kao SI jedinice.

 Super :)

 

U tradicionalnom monetarnom sustavu svi su prisiljeni upotrebljavati novac koji se kroz monopol nad njegovim izdavanjem pojavljuje u postojanje kao dug.

...

Na ovaj način, monetarni sustav kontroliraš ti a ne vlade i banke.

 

Ajme koliko gluposti u malo teksta...

Prvo sam krenuo objašnjavati, ali odustadoh, toliko gluposti je nemoguće ispravljati.

Samo ti vjeruj da išta kontroliraš, posebno s cashom u ruci.

Visak sub 5.10.2019 16:30
gooda kaže...

 te odmah potom crno na bijelo priznaju kako svjesni i dobrovoljni pristanak ljudi na taj famozni big deal od Društvenog Ugovora nije stvarna činjenica već najobičnija izmišljotina!)

 Gdje to priznaju? Znaš li opće što je društveni ugovor?

 

Prema Hobbesu, čovjek po naravi nije društveno biće, nego slobodan pojedinac, a država nije naravna zajednica ljudi, nego umjetno tijelo, tvorevina nastala na osnovi ugovora pojedinaca. U naravnom stanju čovjek je čovjeku vuk (homo homini lupus). Ljudi samim rođenjem stječu određena prirodna (naravna) prava, ali se u prirodnom stanju, potaknuti egoističnim motivima, nalaze u uvjetima neprekidnoga rata sviju protiv svih (bellum omnium in omnes), pa se tim svojim pravima ne mogu koristiti. Upravo radi zaštite svojih prava ljudi oblikuju državnu zajednicu koja će ih štititi, ali i prisiljavati na poštivanje tuđih prava. Temelj države izniknuo je, dakle, iz društvenog ugovora. 

 

gooda kaže...

 

Magična formula transparentnog i poštenog novčanog sustava krije se u činjenici da vrijednost leži intrizično u samom novcu a ne negdje neprovjerljivo drugdje kao primjerice u tamo nekoj tajnoj mračnoj sobi banke ili vlade. Vrijednost je u novcu kojeg držiš u ruci, ne moraš se opterećivati vjerovati ili ne u nečiju časnu riječ da taj novac zaista nešto vrijedi. Na ovaj način, monetarni sustav kontroliraš ti a ne vlade i banke.

 

 Ako želiš da vrijednost leži u novcu onda bismo papirnate kune trebali zamijeniti krznenima. Kakvog to smisla ima? Kako bi funkcioniralo elektroničko plaćanje? Što je ideja, da ekonomiju vratimo u srednji vijek?

 

Pokušaj ti odgovoriti, kad Keso već nije uspio, ako se slažemo da se količina novca mora povećavati (ako ne, obrazloži) kako količina dobara i usluga raste, tko bi i kako trebao ubacivati svjež novac u sustav?

MrBlc sub 5.10.2019 22:34

Upravo tako, jedina mogućnost da intristično vrijednost leži u novcu jest da novca nema, već se koristi robno-robna razmjena, bilo slobodna ili s nekom robom definiranom kao referentna jedinica (krzno kune, određena masa zlata i sl). Onog trenutka kad postoji novac, korištenje istog se temelji na povjerenju. Ako uvedeš novac kao zamjenu za referentnu robu pri plaćanju, čak i ako taj novac jest vezan uz količinu te robe, povjerenje mora postojati.

Recimo, država izda određenu količinu novca, te ga zamijeni za zlato koje stoji u trezoru. Netko opljačka taj trezor i zlata više nema, a novac je u optjecaju. Koliko sada vrijedi novac?

Izbije rat, osvajač prisvoji trezor i ne priznaje valutu poražene države. Koliko sada vrijedi novac?

Onda, dalje, kako regulirati količinu novca u opticaju? Za smanjenje, država mora prodati zlato i tako povući količinu novca s tržišta. Međutim, što ako se nađe "kreativni" političar, pa umjesto da se taj novac deponira ili uništi, iskoristi ga za platiti izgradnju ceste. Sad novca u opticaju ima više od vrijednosti zlata u trezoru i mi zapravo moramo vjerovati političarima da će se suzdržati od takvih ideja, u protivnom novac više nema pokriće u zlatu, već se svodi na sustav u kojem država proizvoljno štampa novac (čitaj: hiperinflacija).

Dodatni problem kod regulacije količine novca na tržištu predstavlja i promjena vrijednosti referentne robe. Nalaženje veće količine zlata obara vrijednost zlata, a kako je vrijednost novca vezana uz zlato, obara vrijednost novca. Sad zamisli događaj poput informatičke revolucije. Za proizvodnju čipova je potrebno zlato, a informatizacija diže produktivnost, pa je količina proizvoda po radnom satu veća i da bi tržište nastavilo funkcionirati, javlja se potreba za većom količinom novca u opticaju. Da bi se digla količina novca, zlato je potrebno pohraniti u trezor, ali je zlato potrebno i za proizvodnju čipova, ta dolazi do nestašice zlata, a posljedično i do deflacije koja dovodi do krize (i to daleko gore od inflacijskih).

Dakle, trenutni sustav nije idealan, ima svoje mane, ali pruža najefikasnije upravljanje količinom novca u opticaju, uz više razina kontrole i manje mogućnosti zlouporabe od alternative koja pruža slične mogućnosti kontrole.

Streetpunk ned 6.10.2019 07:29

Mah ja mislim da če ugostitelji i dućani jako lijepo iskoristiti novo nastalu situaciju i uredno dič cijene svega.

 

Osobno mislim da nam opće Europska Unija nije trebala, tak i tak mi njima damo više novaca nego šta naši debilni političari znaju povuč iz fondova.

 

gooda ned 6.10.2019 14:07
Visak kaže...

 

 Ako želiš da vrijednost leži u novcu onda bismo papirnate kune trebali zamijeniti krznenima. Kakvog to smisla ima? Kako bi funkcioniralo elektroničko plaćanje? Što je ideja, da ekonomiju vratimo u srednji vijek?

 

Pokušaj ti odgovoriti, kad Keso već nije uspio, ako se slažemo da se količina novca mora povećavati (ako ne, obrazloži) kako količina dobara i usluga raste, tko bi i kako trebao ubacivati svjež novac u sustav?

 

Dajte bre ljudi odmorite malo, hahaha... Ne možete? Zanimljivo je to kako po defaultu uvijek uzimate da količina novca stalno mora rasti, pa da podsjetim i zašto je to tako: u tradicionalnom monetarnom sustavu svi su prisiljeni upotrebljavati novac koji se kroz monopol nad njegovim izdavanjem pojavljuje u postojanje kao dug. Iz jednostavnog razloga što u njemu postoje kamate, inflacija je neizostavna pojava i sustavu je neophodan beskonačni ekonomski rast (čitaj radni sati odnosno radni vijek) pa je sam po sebi neodrživ i predstavlja tempiranu bombu.

Svaka situacija u kojoj sveukupna količina novca u opticaju ne odgovara sveukupnoj količini proizvoda i usluga u opticaju pogoduje isključivo manipulatorima i nikome drugom. Amen! No ako prvo točno i precizno nije definirano kako se novac uopće stvara, onda je njegova količina posve sporedna.

Prof. Giacinto Auriti (onomad kandidiran za Nobelovu nagradu): "ukoliko ne ustanovimo tko je vlasnik novca u trenutku njegovog izdavanja, poslije nikako ne možemo znati niti tko je kome kreditor, niti tko je kome dužnik, što ukazuje na kritičan problem koji više ne može biti toleriran!

Naime postoji nešto što se zove emisiona dobit. Emisiona dobit ili ti Seigniorage - najjača je moć kojoj svi ljudi na ovoj planeti robuju! Emisiona dobit u 300 godina nigdje nije ostavila minimalan trag svog postojanja. O seigniorageu nećeš nikada ništa vidjeti na televiziji, čuti na radiju ili pročitati u knjigama i novinama, o njemu nikada ni jedan pjevač neće napraviti pjesmu, komičar komediju. Političari se nikada neće svađati oko emisione dobiti pri kreiranju novca, nikada nećeš vidjeti financijsku policiju da nekoga uhapsi zbog danka feudnom gospodaru.
Tehnički rečeno, emisiona dobit ili seigniorage je zarada na stvaranju novca. Međunarodni zakoni predviđaju da pravo na stvaranje novca pripada središnjim bankama. Proizvesti novac ima svoje troškove, bez obzira radilo se o novčanici, kovanici ili drugim oblicima koji predstavljaju otprilike 93% svega onoga što nazivamo novac u čemu je najzastupljeniji onaj elektroničke vrste. Skup svih troškova proizvodnje uključujući i materijal od kojeg je napravljen čini intrinzičnu vrijednost novca. Valuta međutim na svom naličju ima znamenku koja pokazuje njenu drugu, takozvanu nominalnu vrijednost. Intrinzična i nominalna vrijednost novca nisu iste, razlika između njih određuje ono što se naziva seigniorage, to jest zarada koju ubire onaj tko stvara tu valutu. Onaj tko proizvodi valutu uvijek naginje prema dodijeli joj što veće nominalne vrijednosti u odnosu na intrinzičnu. Danas je razlika između intrinzične i nominalne vrijednosti novca gotovo 100%, proizvesti na primjer jednu novčanicu od 500 eura košta samo 30 centi. Ta novčanica kao i sav ostali novac u svijetu nema nikakvu materijalnu podlogu, pa prema tome nije niti konvertibilna.
To znači da onaj tko danas stvara novac, gospodin ili institucija - npr. Europska Centralna Banka ili Federalne Rezerve - ima ogromnu moć, središnje banke kao nadnacionalne privatne institucije mogu ucjenjivati čitave nacije.
Kroz proces stvaranja novca putem centralnih banaka ostvaruje se takozvani primarni seigniorage.
Onaj tko je dobro razumio njegovu važnost, shvatio je i da prijelaz s papirnatog na elektronički novac za središnju banku predstavlja potpunu eliminaciju troškova te povećava emisionu dobit na 100%. Osim toga, valuta središnjih banaka se u opticaj izdaje kao dug prema samoj središnjoj banci svih onih koji se prisiljeni zakonom njome koriste, a dug sa sobom nosi i kamate.
U biti, jedna novčanica od 100 eura centralnog bankara košta samo 3o centi, a građane dug od 103 eura kojeg nikada niti teoretski ne mogu vratiti jer banka izdaje u opticaj samo glavnicu, a ne i novac za isplatu kamata.
No taj proces nije jedini koji u ekonomskom krugu omogućuje povećanje monetarne mase u opticaju. Postoji i drugi mehanizam putem kojeg raste monetarna baza u optjecaju - takozvani sekundarni seigniorage ili "credit creation". Sekundarna emisiona dobit je zarada koju komercijalne banke ostvaruju kroz svoju moć povećanja novčane ponude povećanjem njihove ponude zajmova na koje ubiru kamate; i u posljednjih nekoliko desetljeća - uvođenjem novih financijskih instrumenata kao što su na primjer financijski derivati.

Visak ned 6.10.2019 15:48
gooda kaže...
Visak kaže...

 

 Ako želiš da vrijednost leži u novcu onda bismo papirnate kune trebali zamijeniti krznenima. Kakvog to smisla ima? Kako bi funkcioniralo elektroničko plaćanje? Što je ideja, da ekonomiju vratimo u srednji vijek?

 

Pokušaj ti odgovoriti, kad Keso već nije uspio, ako se slažemo da se količina novca mora povećavati (ako ne, obrazloži) kako količina dobara i usluga raste, tko bi i kako trebao ubacivati svjež novac u sustav?

 

Dajte bre ljudi odmorite malo, hahaha... Ne možete? Zanimljivo je to kako po defaultu uvijek uzimate da količina novca stalno mora rasti, pa da podsjetim i zašto je to tako: u tradicionalnom monetarnom sustavu svi su prisiljeni upotrebljavati novac koji se kroz monopol nad njegovim izdavanjem pojavljuje u postojanje kao dug. Iz jednostavnog razloga što u njemu postoje kamate, inflacija je neizostavna pojava i sustavu je neophodan beskonačni ekonomski rast (čitaj radni sati odnosno radni vijek) pa je sam po sebi neodrživ i predstavlja tempiranu bombu.

 Napisao si puno, a nisi odgovorio ništa.

1. Ako se ukupna količina dobara i usluga stalno povećava, mora li se povaćavati i novčana masa?

2. Tko i na koji način bi po tebi trebao ubacivati svjež novac u sustav?

3. Kako zamišljaš da u današnje dova novac ima intrizičnu vrijednost jednaku nominalnoj?

gooda kaže...

Prof. Giacinto Auriti (onomad kandidiran za Nobelovu nagradu): 

Gore si pisao kako je Nobel za ekonomiju prevara, a sada ga koristiš kao argument. Odluči se.

 

gooda kaže...

Onaj tko je dobro razumio njegovu važnost, shvatio je i da prijelaz s papirnatog na elektronički novac za središnju banku predstavlja potpunu eliminaciju troškova te povećava emisionu dobit na 100%.

 Već smo objasnili da kreirani novac ne povećava imovinu banke i nije njena dobit, samo kamata je dobit. Ili ti nisu jasne osnove ili namjerno muljaš.

Keso ned 6.10.2019 23:56
MrBlc kaže...
1.) Nisi napisao niti jednom, osim ponavljanja nejasne i neargumentirane tvrdnje da nastaje "utipkavanjem na račun".

2.) Ja sam se informirao, ali za razliku nod tebe poslušao sam ekonomiste sa stručnim znanjem, a ne teoretičare zavjere s YouTubea.

3.) Cifra na računu nije novac već podatak koliko je banka tebi dužna. Novac je na saldu banke i banka s njega izdaje kredite. Privid da je samo cifra upisana na račun nastaje u slučaju kredita kod kojeg banka u tvoje ime uplaćuje na žiro račun poslovnog subjekta (auto kuće od koje kupuješ auto, građevinske firme od koje kupuješ stan itd.), i to isključivo ako ista ima račun u banci u kojoj dižeš kredit. Tada novac ostaje u saldu banke, na tvoje ime se piše dug, a na žiro račun poslovnog subjekta se upisuje dodatni iznos koji mu je banka dužna. To za posljedicu ima povećanu u obvezu banke, te joj to ograničava raspolaganje sa saldom kojeg posjeduje. Da je banka tebi isplatila gotovinu, ti kupio automobil u gotovini, a vlasnik autosalona uplatio tu gotovinu kao polog na žiro račun, rezultat bi u konačnici bio isti samo bi bilo vidljivo kako se interni saldo prvo smanjio, a onda opet povećao, pa bi se izbjegao privid koji te buni.

4.) Sad si već nepošten. Dao sam si truda i opisao korake izdavanja kredita, samo si trebao napisati koji je točno korak u igri. Dodatno, ti si taj koji iznosi jaku tvrdnju i ponavlja je ko papiga, pa baš nemaš pravo tražiti druge da sami traže dokaze tvoje tvrdnje.

Novac se stvara u trenutku upisivanja cifre na račun korisnika kredita.
Upoznat si s multiplikatorom novca? To razlikuje posudbu običnog čovjeka/tvrtke, recimo kada ti nekome posudiš novac, versus kada banka nekome posudi novac ili točnije - izda kredit.
Banka ima zakonsku dozvolu da uzme šrediši novac, da ga drugome da kao kredit, i istovremeno štediši tvrdi da još uvijek ima cijeli iznos štednje. Kad zbrojimo novac, jasno je da banka nema novac i za štedišu i za onog tko je digao kredit. To je varanje, ali zakon to varanje dozvoljava.
Zato niti jedna banka ne bi opstala kad bi više od 10% štediša istovremeno podigli novac - jer banka nema taj novac koji klijentima tvrdi da ima - i ta istina bi tada bila jasna.
Ali vjerojatnost da 10% štediša digne novac je mala, pa laž da novca ima može relativno dugo opstati neotkrivena.
To su osnove. Ima puno toga za naučiti.
Pitao si ekonomiste - super. Jako ovisi kojeg ekonomistu pitaš. Neke šalteruše koje su nabubale gradivo napamet, reproducirale ga kao papagaj ili glasovna snimka, za to dobile petice, sjajne diplome, mjesto na fakultetu - ali zapravo ne razumiju gradivo. Ili razumiju sve na razini subjekta, ali ne na makroekonomskoj razini, ne mogu razmišljati na razini "ukupnog", to im izmiče iz vidokruga.
Školstvo (ekonomski faks prvenstveno) potiče upravo to bubanje na pamet, slijediti proces koji je netko drugi propisao bez razmišljanja o svrsi i može li se drugačije. Školstvo potiče ponavljanje tuđeg teksta bez mozga.
A za duboko razumijeti je potrebno propitivanje, razmišljanje van kutije, sagledavanje iz puno kuteva i bitno veći IQ od prosjeka.
I ja sam pitao ekonomiste. Ali ovu zadnju kategoriju. I ljude koji rade svaki dan s kreditima.
Pitaj se zašto su sve zemlje u  minusu a banke u plusu? Jesu li svi ljudi svijeta lijenčine a bankari najveći radnici?
Kad imaš zakonsko pravo stvarati novac, a država samo ga posuditi kao kredit, treba li ti neka posebna pamet i mudrost da budeš u plusu, ti kao bankar? Ne treba. Samo ti treba "dozvola za print" i bez posebne pameti si bogataš a država na koljenima.
To što to većina ljudi ne kuži, jest malo zabrinjavajuće. Valjda misle da minus države j eok, i da nema nikakvih posljedica na njihov život. Ali ima.
Velim ti, dogovorim ti sastanak s bankarom koji ti može objasniti do najsitnijeg detalja, stručnim terminima, i odgovoriti na sva pitanja puno stručnije nego ja, ali to mislim da neće biti besplatno. Ili možeš pokušati sam se informirati, iz više kuteva sagledati.
Jer vjerojavati ikome, profesoru ekonomije, bankaru, itd - ne moraš, to bi bio ad-hominem argument. Možeš i sam doći do istih zaključaka ako imaš jako dobar logički aparat.

MrBlc pon 7.10.2019 08:12

Na to sam ti već odgovorio, ali očito čitaš selektivno - novac na računu NE POSTOJI. Cifra na računu je iznos koji je tebi banka dužna, a novac je na internom "računu" banke i iz njega se daje kredit. Ako je banka izdala kredit, taj novac je otišao s bankinog internog računa. Ako ti banka isplati gotovinski kredit na tekući račun, taj novac se i dalje nalazi na bankinom internom računu, ali je opterećen dugom prema tebi i isplaćuje se s bankinog internog računa kad ti odeš podignuti novac ili provesti transakciju u korist poslovnog subjekta nu drugoj banci.

Čak i ako ostaviš novac na računu, banka je dužna tebi, a ti njoj, novac je kod banke, međutim, kako je opterećen dugom, bankina sposobnost izdavanja kredita je umanjena.

Tebe buni to što banku gledaš kao trezor gdje svaki račun ima svoju ladicu, međutim, novac ide u zajedničku kutiju, a u svaku ladicu se spremaju priznanice za taj novac. Krediti se izdaju iz zajedničke kutije, a zakon propisuje da u njoj mora ostati određeni udio sume svih priznanica.

ihush pon 7.10.2019 11:59
Keso kaže...
..

Novac se stvara u trenutku upisivanja cifre na račun korisnika kredita.
..

- i već prvom rečenicom potvrđuješ kako baš ništa ne razumiješ. Koji smisao je dalje ponavljati? Želiš li raspravljati-dokazivati ili misliš da je dovoljno ponavljati gluposti?

 

-ne, novac nije nasao nikakvim upistivanjem, pa čak ni kreditom, time je tek dužnik 'obečao' vratiti dug + kamatu (taj 'višak koij te muči) ali taj novac nije nigdje nastao, nego njega dužnik mora zaraditi da bi ga vratio ili u suprotnom banka ostaje bez zarade (ako nema hipoteke-ovrhe i sl.) i bez glavnice.. ovisno što je džnik isplatio-vratio, možda ništa.

- gdje dužnik zarađuje ili po tvojoj teoriji gdje 'stvara' taj novac? -na poslu ili krađi ili bilo gdje, ali ne stvara ga banka još manje štampanjem ili upisom neke cifre.

+ novac je roba, posebna, jer je novac. Svaka roba ima neku vrijednost i neku cijenu koja je približno odraz vrijednosti i stanja na tržištu (ponuda-potražnja). Kredit je kupnja vremena, dug je dug .. tek kad usvojiš elementarno, možeš početi razmišljati o nečem višem ovako samo naivno ponavljaš yt-ididotarije na koje najsedaju djeca-naivci jednako kao mađioničarski trikovi...

 

-može banka prodati dug+kredit, no onaj tko ga otkupljuje platit će koliko? reeskont? .. platit će manje od nominalnog iznosa, tj razlika je vrijeme jer i vrijeme je 'valuta' tj ima vrijednost.

Obrnuto, ako onja tko podiže kredit nema vremenski problem, tad može čekati-štedjeti i kad ima potreban iznos kupi što želi tim novcem umjesto kreditom. Možda je to auto-stan ili mobitel, bilo što.. ako ga želiš-trebaš sad, tad ako nemaš potreban novac plaćaš kamatu-interes onom tko ti novac posuđuje jednako kao što plaćaš bilo kome neki rad-uslugu ili robu. Pri tome ti čak može biti sporedno kako se koji dio-stavka obračunava, npr jel piće u hotelu 'besplatno' kao švedski stol ili zasebna stavka koju plaćaš.. jer plaćaš paket-uslugu, mada ti kažu da je npr kava besplatna, nije nego je uračunata u cijenu paketa-usluge ili nečeg desetog kao što nije cijena-vrijednost kave u kafiću 10kn nego i dalje 1kn (sirovine) dok je preostalih 9kn stvar usluge-zarade kafića, plaće konobara, poreza itd.. dok te ista ta kava ako je napraviš sam košta onoliko koliko platiš materijal + tvoj rad a svaki rad ima neku cijenu-vrijednost koji se pak po iznosu plaće razlikuje npr kod nas ili u njemačkoj-zanzibaru-švedskoj itd.. pa tako za isti posao možeš negdje dobiti plaću 1000(nečeg) na drugom mjestu 5000 tog nečeg.. a pri tome je posao ostao isti, ista stvarna vrijednost ali druga cijena tj novčani izraz vrijednosti na tržištu.

-jednako tako možeš trgovati bili kojom robom, uslugom, mešetariti dionicama, kreditima .. svime što ti padne na pamet, jer sve što se može kupiti-prodati je roba i na svakoj se može zaraditi ali i izgubiti, možeš na ruletu-kocki, možeš radom, možeš pljačkom ili patentima-licencama, igrajući nogomet ili glumom, biti portir koji sjedi ili biti radnik u proizvodnji iste tvornice kao i direktor te tvornice, koja može biti pekara-željezara-filmski studio ili banka.. isto je.

 

-nitko od njih ne stvara novac kako it misliš (vjeruješ ili si povjerovao) nego svojim radom, pa čak i lopov (jer i on nešto radi, pljačka-krade-provaljuje, rizikuje.. i plaća to 'vrijeme-novac' vremenskom kaznom zatvora ako ga uhvate). Onaj tko bi jednostavno štampao ili po tvojeoj teoriji upisao cifru, je običan falsifikator/krivotvoritelj/prevarant.. pa čak i virtualne valute koriste isti mehanizam i one su zapravo najbliže tvojeoj ideji (i tu bi bio vjerojatno u pravu) kao bitcoin ili sad najavljena libra-facebooka.. U normalnom poslovanju to jednostavno nije tako. No zanimljivo da upravo razni aktivisti-pernaristi stalno ponavljaju kako banke upisuju neku cifru, dok kao antibanking hvale virtualne valute kao BC.. -to je tek konkretni oximoronizam, kao i ostatak tvojih uvjerenja (ne mišljenja, jer mišljenje nemaš, mišljenje implicira odgovarajuće predznanje i razumijevanje, ne slijepo vjerovanje nekom 'mađioničaru' i klipićima s YTa..).

Keso uto 8.10.2019 21:44
kipo kaže...

 Pa zasto on sam (bankar) ne zeli dici taj kredit? Ako je odgovor da ne smije, zasto ne dovede suprugu, brata, kuma, susjeda koji ce podici taj kredit? Na kraju krajeva, zasto ne pokupi potpunog stranca, "utipka mu" koji milijuncic na racun i ovaj mu odmah pola vrati (bilo bi dovoljno strancu dati i 10%, ali bankar ionako moze "utipkati" koliko zeli pa nije ni bitno koliko ce dati drugima)? Lova je nastala "bez rada", nikome nisu duzni, nikome ju ne moraju vracati pa odmah taj dug mogu otpisati i svi sretni?

Misliš da to ne rade? Pogledaj Hypo banku, Domagoj Margetić je dosta detaljno o njoj pisao. Banke su najveće praonice novca, ali ne kao u Italiji gdje ima pizzeriu i zaradu od droge prikaže da je zaradio pizzama.

Tamo ljudi dođu s koferom gotovine, bankar uzme postotak i vrati lovu donosiocu kofera u obliku kredita. Kad ga pitaju "od kuda ti X milijuna eura" on odgovara "od kredita!". To što taj kredit ne vraća ne spominje, i što je osiguranje kredita otprilike poljski wc tj jedno veliko ništa to isto ne kaže.

Ali ako se krediti ne vraćaju u dovoljno velikom postotku, centralna banka to sazna i može zatvoriti tu banku. Pa onda vlasnici osnuju novu, s isom adresom, istim zaposlenicima, i možda novim logom i imenom. Ima više primjera.

To su naravno nepoštene radnje, vjerojatno i kažnjiva djela, ali ima toga. Nisu svi sretni, recimo štediše ako nisu isplaćeni kod propasti stare banke nisu sretni.

 

Evo još jedan poučni govor s naslovom "dužničko ropstvo i štampšanje novca":

https://www.youtube.com/watch?v=jJXuLUABKp0

kipo uto 8.10.2019 22:06
Keso kaže...

Misliš da to ne rade? Pogledaj Hypo banku, Domagoj Margetić je dosta detaljno o njoj pisao. Banke su najveće praonice novca, ali ne kao u Italiji gdje ima pizzeriu i zaradu od droge prikaže da je zaradio pizzama.

Tamo ljudi dođu s koferom gotovine, bankar uzme postotak i vrati lovu donosiocu kofera u obliku kredita. Kad ga pitaju "od kuda ti X milijuna eura" on odgovara "od kredita!". To što taj kredit ne vraća ne spominje, i što je osiguranje kredita otprilike poljski wc tj jedno veliko ništa to isto ne kaže.

Ali ako se krediti ne vraćaju u dovoljno velikom postotku, centralna banka to sazna i može zatvoriti tu banku. Pa onda vlasnici osnuju novu, s isom adresom, istim zaposlenicima, i možda novim logom i imenom. Ima više primjera.

To su naravno nepoštene radnje, vjerojatno i kažnjiva djela, ali ima toga. Nisu svi sretni, recimo štediše ako nisu isplaćeni kod propasti stare banke nisu sretni.

 

Evo još jedan poučni govor s naslovom "dužničko ropstvo i štampšanje novca":

https://www.youtube.com/watch?v=jJXuLUABKp0

Kakvo sad pranje love od droge? Zašto bi se itko zamarao poslom oko droge ako može "utipkati iznos na račun" i "bez rada" se obogatiti? I, koga briga ako postoji mogućnost da se banka zatvori - i sam si napisao da je moguće otvoriti novu i udri sve otpočetka?

ihush uto 8.10.2019 22:35
Keso kaže...
..

Misliš da to ne rade? Pogledaj Hypo banku, Domagoj Margetić je dosta detaljno o njoj pisao. Banke su najveće praonice novca, ali ne kao u Italiji gdje ima pizzeriu i zaradu od droge prikaže da je zaradio pizzama.

Tamo ljudi dođu s koferom gotovine, bankar uzme postotak i vrati lovu donosiocu kofera u obliku kredita. Kad ga pitaju "od kuda ti X milijuna eura" on odgovara "od kredita!". To što taj kredit ne vraća ne ...

 -sad govoriš o kriminaliu i sl. .. no gdje je odgovor na pitanje, početne tvrdnje, bankari upisuju cifre? Ovo je prljav novac, realan samo prljav-kriminal.. ne upis cifre u neki calculator-račun.

Keso čet 10.10.2019 22:57
Antoniio22 kaže...
Ništa, osnuj svoju banku, upiši si cifru na račun i živi bez kredita kao bogataš do kraja života. Ne ide? Objašnjeno već N puta zašto i zašto si u krivu.

Lupaš gluposti i iskrivljuješ što rekoh. Banka kreira novac za onog tko diže kredit i uzima postotak od kreiranog novca - kamatu. Taj postotak može biti i veći od kreiranog novca za dugoročne kredite (stambeni npr.). Tema nije trivijalna, nije teško ismijavati kad te netko upozori, i neprimjećivati problem koji imamo, ali to ga neće ni izbjeći ni riješiti. Dug će i dalje rasti koliko god se to tebi činilo "nevjerojatno". A ti ćeš i dalje misliti da "samo trebaš raditi više" pa će država izaći iz duga. Ali neće. Meni je razlog jasan, i nije nimalo smiješan.

Kina sama proizvodi državni novac, nije bila glupa kao ostatak svijeta da drugima da taj lukrativni biznis, i sada bere plodove, a ostatak svijeta bere dugove. Uskoro će ga i prestići u ekonomskom smislu.