Čitatelj pon 24.6.2019 09:30

Moguce je i oslobadjanje metana iz leda, u slucaju da se ledena kapa na Marsu brzo otopila,

a topi se i zaledjuje kao i na Zemlji.

 

Manja sanse su oslobadnja metana iz tla, s obzirom da je atmosfera na Marsu rijetka,

te tlak nizak, taj metan iz tla se vec odavno oslobodio.

 

Ceka se zabiljezenje neobicajeno visoke razine etanola,

jer to bi znacilo da su inteligentna bica pekla rakiju.

 

A mozda su i Mujo i Haso tamo na bausteli, nikad ne znas.

učo pon 24.6.2019 11:21

Ako Mujo i Haso nisu na baušteli, onda mikrobići prduckaju i stvaraju metan, dok to sonda uredno bilježi. Ozbiljno, s obzirom da postoje teorije da se na Marsu održao makar najjednostavniji život u obliku mikroorganizama, ovo bi mogla biti potvrda te teorije.

danen pon 24.6.2019 11:38

Da bi se mikrobna teorija o postanku metana potvrdila treba odgovoriti na mnoga pitanja, jer mikrobi ne postoje tek tako. 1.) Gdje žive? 2.) Od čega stvaraju metan? 3.) Odakle dobivaju energiju za svoj metabolizam? 4.) U simbiozi s kojim organizmima žive? (Teško je vjerovati da se na Marsu razvio samo jedan oblik života)... Ukratko, život ne postoji u vakuumu nego u nekoj biološkoj i geološkoj sredini.
Stoga je i razumljiv oprez znanstvenika.

Veliki Brat pon 24.6.2019 12:20

Meni totalno nema smisla da taj metan dolazi od živih bića. Pa ne bi mjesec dana skupljali metan i onda ga oslobodili odjednom, nego bi valjda konstantno po malo ispuštali metan u atmosferu (pa ne bi bilo peakova).

Umjesto toga, povremena oslobađanja nekakvih podzemnih rezervoara mi se čine najrealnijom opcijom. 

AF139 pon 24.6.2019 12:34
danen kaže...
 Ukratko, život ne postoji u vakuumu nego u nekoj biološkoj i geološkoj sredini.
Stoga je i razumljiv oprez znanstvenika.

 ...Na Marsu sigurno i dokazano nije vakum kad već svi znamo da ima atmosferu koja doduše nije za život ljudi jer je premalo kisika ali ne znači da drugačiji život ne postoji.

danen pon 24.6.2019 13:07

Ovo da "život ne postoji u vakuumu" rekao sam čisto metaforički. Naravno da Mars ima atmosferu. Htio sam reći da se ne može zamišljati život in abstracto, bez obzira na okoliš u kojem se pojavljuje. Dakle, nije dovoljno reći da "metan stvaraju živa bića" nego naći razlog da baš u takvom okolišu postoje baš takva bića. Nije to neka velika znanost. Pogledajte kakava bića žive u morskoj, a kakva u slatkoj vodi, u pustinji ili na Arktiku. Prema tome treba zamisliti bića kojima bi baš takav, marsovski okoliš bio najpogodniji za život.

Louis Pluto pon 24.6.2019 13:18
danen kaže...
Ovo da "život ne postoji u vakuumu" rekao sam čisto metaforički. Naravno da Mars ima atmosferu. Htio sam reći da se ne može zamišljati život in abstracto, bez obzira na okoliš u kojem se pojavljuje. Dakle, nije dovoljno reći da "metan stvaraju živa bića" nego naći razlog da baš u takvom okolišu postoje baš takva bića. Nije to neka velika znanost. Pogledajte kakava bića žive u morskoj, a kakva u slatkoj vodi, u pustinji ili na Arktiku. Prema tome treba zamisliti bića kojima bi baš takav, marsovski okoliš bio najpogodniji za život.

 velik dio biosfere na zemlji nalazi se pod zemljom a kakvi su uvjeti u marsovoj litosferi ne znam...

Ajar pon 24.6.2019 13:20
danen kaže...
Ovo da "život ne postoji u vakuumu" rekao sam čisto metaforički. Naravno da Mars ima atmosferu. Htio sam reći da se ne može zamišljati život in abstracto, bez obzira na okoliš u kojem se pojavljuje. Dakle, nije dovoljno reći da "metan stvaraju živa bića" nego naći razlog da baš u takvom okolišu postoje baš takva bića. Nije to neka velika znanost. Pogledajte kakava bića žive u morskoj, a kakva u slatkoj vodi, u pustinji ili na Arktiku. Prema tome treba zamisliti bića kojima bi baš takav, marsovski okoliš bio najpogodniji za život.

 zamišljanje u tijeku ... molim, pričekajte. 

 

 

PaleRider pon 24.6.2019 15:58

Dosadašnji podaci upućuju na sezonsku varijaciju metana, a s obzirom da se Curiosity nalazi u krateru gdje je led bliže površini čini se logično da se oslobađa iz leda povećanjem temperature.

Curiosity je već otkrio da tlo sadržava (zaleđenu) vodu, a i za sam Gale krater smatra se da je bio ispunjen vodom. Po mjerenju Curiosity-a na području kratera tlak je 700 - 900 Pa, a temperatura preko dana ljeti ide do 20°C

(čak je otkriveno - što je bilo iznenađenje, da je i u proljeće vrlo često temperatura preko dana iznad smrzavanja - 6°C), dakle definitivno postoji otapanje leda.

 

Opet ostaje pitanje porijekla, koje može biti geološko, no budući da postoje uvjeti i za biološko - po meni nema sumnje.

 

Čak se pokazalo da su vrlo moguće koncentracije otopljenog kisika u površinskim slojevima koje bi bile dovoljne da omoguće aerobnim bakterijama da dišu:

 

http://dx.doi.org/10.1038/s41561-018-0243-0

 

Naime, na mnogim lokacijama na Marsu su otkrivene perkloratne soli magnezija i kalcija što upućuje na postojanje slane vode - Mg(ClO4)2-Ca(ClO4)2-H2O.

Takva voda se ledi na daleko nižim temperaturama od obične, a što se tiče kapaciteta za otopljeni O2 (solubility), on doseže razine oceana na Zemlji.

Dakle, uvjeti postoje čak i za aerobne bakterije, a obzirom na koncentraciju CO2, naizgledniji kandidati su upravo metanogeni koji i inače spadaju u ekstremofile.

 

"Štoviše, oko 6.5% površine Marsa može podržavati i veće koncentracije O2 (tzv. aerobne oaze) dostatne za respiraciju kompleksnih višestaničnih organizama poput spužvi."

 

danen pon 24.6.2019 16:43

Ovo o kisiku djeluje lijepo i uvjerljivo - no samo na prvi pogled. Evo zašto:
1.) Mikrobi (arheje) koji proizvode metan (metanogeni) nisu aerobni nego anaerobni organizmi. To znači da im za život ne treba kisik.
2.) Život se na Zemlji pojavio prije kisika. Kisik se pojavio 800 milijuna godina nakon pojave prvog života, dakako anaerobnog - pojavom prvih fotosintetskih organizama, modrozelenih algi.
3.) Aerobni su se organizmi razvili iz anaerobnih, nekih milijardu godina nakon pojave onih prvih.
4.) Soli koje se spominju na Marsu su perklorati, vrlo reaktivne tvari (oksidansi). Oni uništavaju sve živo, a organske tvari pretvaraju u CO2.
5.) Mars je u prvoj fazi svoga geološkog postojanja bio planet sličan Zemlji. Stoga je za pretpostaviti da je evolucija išla istim putem.
Sve skupa nije to lako pitanje koje bi se moglo tek tako riješiti, a ponajmanje jednadžbom kisik = život, jer ta jednadžba ne stoji. Za mnoge organizme, a posebice one prve koji su se prvi pojavili na Zemlji vrijedi kisik = smrt.

danen uto 25.6.2019 03:34

A sada da kažem nešto i o drugoj, abiogenoj mogućnosti postanka metana na Marsu. Dakle:
1.) Metan, ugljikovodici općenito nastaju djelovanjem vodene pare na karbide. Ta je geokemijski proces naveo Oparina da postavi svoju teoriju o postanku života na Zemlji, a Mendeljejeva da postavi teoriju o abiogeom postanku nafte. Ta teorija još i danas kotira u nekim geološkim krugovima (jako ju je popularizirao Thomas Gold).
2.) Metan se ledi zajedno s vodom stvarajući klatrate. Kada se klatrati zagriju, metan se ispušta. Toga ima na Zemlji, pa nema razloga da ne bude i na Marsu.
3.) Moguće je da matan nastaje i atmosferskim procesima. Voda se fotolizira na vodik i kisik, kisik se veže za stijene a vodik spoja s ugljikovim dioksidom - u metan.
Dakle, evo nas do Occamove oštrice - Entia praeter necessitatem non esse multiplicanda - ili zašto prihvaćati kompliciranije kad imamo jednostavnije rješenje.

PaleRider uto 25.6.2019 16:48

Sve to stoji, no Mars iako je zaživio poput Zemlje, ipak je evoluirao u drugačijem okruženju i danas je podosta drugačiji od Zemlje. To znači da je i život na njemu morao drugačije evoluirati.
Jasno, štošta se može objasniti abiotskim procesima, kao što je slučaj i sa oksidima mangana koji su pronađeni na Marsu (https://agupubs.onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1002/2016GL069109). Formacija takvih spojeva zahtijeva ili bakterije ili velike količine kisika (uz tekuću vodu).
Pošto bakterije još nisu otkrivene, niti je dokazano da je život na Marsu ikad postojao pretpostavlja se da je Mars obilovao kisikom. No odakle uopće kisik?
Do toga otkrića se smatralo da je atmosferski kisik (u tim količinama) jasan pokazatelj života. Ipak, u slučaju Marsa, smatra se da je kisik dobiven zračenjem (fotoliza) - razbijanjem molekula vode na vodik i kisik. Vodik je ispario u svemir a kisik pošto je teži zadržao se u atmosferi.
Napomenimo da je teško potvrditi ovakvu teoriju, no jedno je općeprihvaćeno - značajnija oksidacija mangana na Zemlji započeta je tek nakon pojave fotosinteze i posljedičnog porasta razine kisika u atmosferi.

Čovjek se zapita koji bi to bio dokaz da su bakterije postojale, tj. nisu li upravo ti oksidi mangana dokaz? Metan? Sve to možemo objasniti abiotskim procesima, a ipak na Zemlji je većina toga biogenog porijekla.
Ako ćemo primjenjivati Occamovu britvu - da li je zaista dobivanje kisika zračenjem jednostavnije, izglednije rješenje? Pokazalo se da ni biološka proizvodnja kisika ne zahtijeva fotosintezu (https://www.mpg.de/621120/pressRelease201003241).

Nismo li na Zemlji pronašli život zapravo svugdje gdje smo gledali? Svugdje gdje ima vode ima i života. Mars ima vode, a nekada je očito imao i znatne količine tekuće vode na površini i gušću atmosferu. Po kojoj to logici ne bi trebao imati života?
Samo po teoriji kocke - po kojoj je život na Zemlji nastao slučajem od 1 naprama zilijun. Treba se pomiriti s time da života ima svugdje i da je život prirodan element evolucije u pretvorbi energije te da čovjek nije ništa posebno.

Uostalom, jednom kada shvatite da je i planet živ i abiotski procesi postaju dokaz života, a kompliciraniji procesi - kompliciranje života. Čovjek je na Zemlji ništa drugo no vrhunac tog kompliciranja koji, kako svjedočimo, prirodnu evoluciju prekida i okreće u obrnutom smjeru.

HCMAA uto 25.6.2019 16:57

Dragi marsovci...ovim putem tražim politički azil kod vas...pun mi je kufer većine zemaljaca....većina još nije izašla iz pećine...pa bi volio da mi odobrite azil..uz drugarski pozdrav...have a nice day

danen sri 26.6.2019 05:05

Možda je život na Marsu nastao, ali on je bio sasvim drugačiji nego život na Zemlji - onako kako izgleda danas. Vjerojajatno je sličio životu na Zemlji kakav je na njoj bio u to doba. Potpuno je krivo misliti kako je život nastao u ovom obliku kakakv danas postoji, iza ondašnjeg i današnjeg života stoji dobrih 4 milijarde godina evolucije. To što danas postoje minerali biogenog porijekla govori samo u prilog bogatstva i raznolikosti života, a ne protiv toga da su ti minerali mogli nastati - mnogo lakše i mnogo obilnije - abiogenim procesima. Sve u svemu, složeniji je to problem nego što se može riješiti diskusijama na ovom formumu i pabirčenjem znanstvenih radova na mreži. Ne bi ljudi htjeli ići na Mars da sve znaju!