Zanimljiv i koncizan tekst za koji je jamačno trebalo puno truda.

No promaklo mi je, zašto nam zapravo trebaju te klasifikacije?

Da nije zato da bi lakše određivali razrede plaća, koeficijente i poreze, odnosno da bi birokratima dali smisao postojanja?

Primjetio sam natuknice oko "diskriminacije" no ja one primjere u tekstu zaista ne vidim kao diskriminaciju. I ja sam diskiminiran u Španjolskoj, ne znam španjolski. Možda da ih tužim sudu za ljudska prava da me diskkriminiraju jer pričaju jezik koji ja ne prčam :). Ili bi možda građani trebali uprti prstom u glavnog krivca kojem plaćaju more davanja dok se u isto vrijeme informatički nepismen subjekti društva ne može kvalitetno educirati o informatičkim tehnologijama i steći vještine dovoljne za kvalitetno sudjelovanje u tržišnim aktivnostima?

Rad je sve ono za što Vam netko želi na neki način platiti, stoga, svaki rad je produktivan jer izaziva kretanja kapitala/novca.

Po meni, ono čega se boje birokrati za koje mislim da jedini trebaju ove klasifikacije i podjele, jest slijevanje novca u privatne džepove dok nekakvi serveri rade, a vlasnik samo broji novce, kao što oni rade prikupljanjem poreza pod prijetnjom odmazde.

Koliko ja znam oni su to već regulirali porezom na dobit, pa što bi oni više. Ionako plaćamo minimalno 60% poreza sa tendencijom povećanja. Još malo pa će sve vrijednost iskazana u novcu pripadati državi, a Gubeca su navodno sredili zbog desetine.

Kako god da se uzme, približavamo se, čini mi se, marksističkom idealnom komunizmu. Za one koji nisu odrasli u samoupravnom socijalizmu treba znati da je socijalizam društveno uređenje u kojem svatko dobiva prema svome radu, a u komunizmu (idealnom) svatko prema svojim potrebama. Drubim riječima u dalekoj će budućnosti nastupiti doba kad će ljudi neće raditi iz materijalne nego duševne potrebe. Za mene su sve definicije rada koje nalazim u članku bezvezne, jer rad je - kao osnovno određenje - djelatnost svijesno okrenuta nekoj svrsi (za razliku od instinkta). Čovjek ima potrebu da se ostvari u radu i kroz rad, pa je stoga maštanje o nekom društvu u kojem ljudi ne bi ništa radili (zemlja Dembelija) posve promašeno. Vidimo da i najbogatiji (milijunaši) rade, tj. bave se društveno korisnim radom (uzgajaju konje i cvijeće, priređuju dobrotvorne zabave isl.). Ljude treba osloboditi monotonog, teškog, ponižavajućeg rada, a ne rada uopće. Tome se sada približvamo, jer te teške, monotone, dosadne poslove preuzimaju automati (kompjutori, roboti).

 Potrebe i želje su nešto posve različito. U vrijeme dok smo kao vrsta bili lovci/sakupljači, nitko nije radio. Svi su skupljali što su stigli, zajedno lovili, zajedno brinuli o podmlatku i seksali se koliko su htjeli s kim su stigli. Šef plemena je bio onaj koji je najbolje znao tračati, ne nužno najsnažniji muškarac, ne najbolji lovac niti nedaj bože najbolja beračica bobica. Kada smo pripitomoili životinje i žitarice, pojavio se pojam vlasništva i rada, ne nužno nabolje. Evolucijski, rad je vrlo friška izmišljotina pa tako, prilično sam siguran, nije ukodiran u naše gene kojima je ionako svejedno u čijem tijelu se nalaze dok god se slijepo multipliciraju.

Što se tiče razvoja društva - mislim da su sve opcije otvorene. Možda će roboti sve preuzeti, možda neće. Moguće je da će se napretkom medicine pojaviti besmrtnici koji će imati interes ukloniti ostatak populacije kako ne bi riskirali svoju besmrtnost sudarajući se bedacima. Sigurno je samo da se budućnost društva ne može predvidjeti.

Rad nije nikakva friška izmišljotina, jer sam život lovaca potvrđuje rad kao specifičnu ljudsku djelatnost. I životinje "rade" no njihov je rad vođen instinktima, one nisu svijesne što rade i zašto rade. Lovac je pak imao jasan cilj pred očima i za postizanje toga cilja anagažirao sve svoje fizičke i psihičke sposobnosti. Drugim riječima, čovjek nije divlja zvijer da po nagonu lovi. Druga stvar što nam je dosta posla, pa samo mislimo kako bismo se što prije i što bolje odmorili. No upravo ta želja da ne radimo pokazuje da je rad svijesna, a ne instinktivna djelatnost. Instinkt ne treba odmora, on traži svoje ispunjenje. Nitko ne traži odmor (mirovinu) od jela i seksa!

Tko kaže da nisu svjesne? Ne uče ništa iz vlastitog iskustva? Hijene, vukovi pa onda naši bliži rođaci majmuni love čoporativno i po tome nismo ništa drugačiji. To je naša povijest zadnjih par milijardi godina, od prvih proteina do unazad 10-tisuća godina kada smo počeli sa zemljoradnjom i stočarstvom. Da je tako kao što ti tvrdiš - nikome nikad ne bi bilo dosta posla, (rad nas ostvaruje!) međutim stvarnost te demantira. Rad je nužno zlo da bi nas 8 milijardi moglo preživjeti na ovom planetu.

Zašto Japan ima nezaposlenost od 3-5%?

Nisu čitali članak. ha ha ha

FYI - Živio sam u Japanu  dvije i pol godine i znam zašto imaju nezaposlenost do 5 posto. Ha, ha, ha