Unazad godinu dana zena i ja ( valjda zbog zamora CGI efektima) poceli smo kopati po starim crno bijelim filmovima i na nase ugodno iznenadjenje osjetili smo da stari filmovi redovito imaju bolje price, razradjenije likove kao i same price s kojima se mozemo poistovjetiti cak i danas u nasem svakodnevnom zivotu, sto na kraju rezultira sa zadovoljstvom sa veceri nakon pogledanog filma.

Cak stovise, zena koja je uvijek  bila pobornik filmova "lakih nota" (Marvel, anyone?) osjetila je potrebu da diskutira o filmu nakon gledanja filma i to na nacin da uz casu vina raspravljamo o kameri, osvjetljenju, kadrovima...!? (dafuq, al na onaj pozitivan nacin)

Uglavnom, pokrecem ovu temu ne bih li dobio jos koju preporuku za kakav stari film.

Ono sto ja mogu ponuditi sa svoje strane je lista od par filmova koje bi svaki filmofil trebao pogledati (nisu jedini i ne nuzno ovim redoslijedom, ali ovo je par filmova oko kojih smo kvalitetno raspravljali, a da ih se sad  u ovaj kasni sat mogu sjetiti (radim izvanredni backup jednom velikom klijentu pa moram biti budan))

• Rashomon (1950)
• 12 Angry Men (1957)
• Dial M for Murder (1954)
• Anatomy For Murder (1959)

Ajd pomozite malo i bacite jos koji film koji vam se svidio.

Dobar izbor 

Također sam jedan od onih koji ne vide ništa dobro u današnjoj kinematografiji, pa često zavirim u crno-bijelu prošlost...

Već dugo nisam ništa gledao, ali par preporuka koje su mi ostale u sjećanju:

Citizen Kane - definitivno remekdjelo bez mane, pristup iz više kuteva, pogotovo u karakterizaciji lika, i nevjerovatno dobro tehnčki izvedeno, baš prava majstorija. Pogledati kad imaš više vremena, jer film jako dugo traje, ali prođe u sekundi.

Woman in the dunes (ne znam izvorni japanski naziv) - ovaj film sam davno stavio na watchlistu i zaboravio ga, sve dok netko nije tu na forumu bacio preporuku pa me podsjetio (hvala tom pojedincu). E, to je to. Možda i najbolji film ikad (barem meni osobno). Teško je riječima opisati, ali ja, kao čovjek koji je odrastao u malom selu, kad bih pisao biografiju ljudi zatočenih u tom zlu, baš bih ju ovak napisao... Film zapravo pokazuje kroz niz metafora i alegorija bolest ljudi u malim zajednicama, i potrebu članova te zajednice da budu robovi nje same, zbog lažnog osjećaja tradicije i odanosti koje su si samo usadili kroz stalno emocionalno manipuliranje, i ovisnost ljudi, tj. mazohističke potrebe za gaženjem samoga sebe da bi ispao tradicionalan i odan zajednici koja te iskorištava, ali su ti sjebali mozak toliko da osjećaš potrebu biti njihova žrtva i rob. A vidio sam puno takvih, i da nemam aleksitimiju vjerovatno bih i ja završio tako u jednom dijelu djetinjstva, i baš gledam ljude s kojima sam odrastao i koji su se prepustili tome, uživaju u blaženosti sigurnosti koje im pruža neznanje. Definitivna preporuka za pogledat.

Bergmanova Persona -  ovo je najdublje poniranje u ljudsku psihu koje je neki redatelj napravio (bar koliko ja znam), i možda i nije film za pogledat sa ženom . Svejedno, genijalno odrađen film, i izazove u čovjeku širok raspon osjećaja; od wtf do gnušanja i nelagode, i onda shvatiš da nije uopće pametno proučavati ljudsku psihologiju, jer ono kaj leži u nama nije nimalo lijepo. Ali, ako si za malo depresije u životu i za par dana intenzivnog razmišljanja o filmu poslije gledanja, samo vudri 

Alice in den stadten - ovo je jako zanimljivo, lik na proputovanju Amerikom upozna malu curicu koju poslije vraća kući u švabiju (ak se dobro sjećam, davno bilo). Film mi ostao u lijepo sjećanju, premda bi danas cenzori skočili na zadnje noge da nekaj takvo vide. Naime, njih dvoje je doživjelo ono kaj je zapravo svakome težnja da doživi s partnerom, istinska i čista ljubav ( al sam romantik...), i ako si to ikad doživio prepoznati ćeš. A najgenijalnije je kaj to film prikazuje kroz melankolične tonove, redateljski masterpiece bez premca praktički.

Još mi sad padaju na pamet Eraserhead i Elephant man od Davida Lyncha - čisti dokaz da on može napraviti film koji je istovremeno i bizaran i čudan, a opet dovoljno smislenog apsurda  i zapravo velike umjetničke vrijednosti, ali to mu već dugo ne polazi za rukom jer se samo majmunira i postao si je toliko samovažan da mu je film postao samo izdrkavanje. Preporuka ako voliš neobaveznu zabavu, a da traži i umni angažman, rijetka kombinacija....

Kad se sjetim još kaj sam gledao nadodam.

P.S. sad sam tek skužio da sam malo odlutao od tvoje zamisli teme, jer ovim filmovima (osim Kanea) je s tvojima zajedničko jedino da su crno-bijeli, ali nisu stara produkcija i stil.

Edit: podsjetio me ihush, Murnau je imao dobre filmove, Nosferatu i Faust su vrhunske ekranizacije književnih dijela.

I Čitateljev prijedlog Dr. Strangelove, lagana zabava, odlična režija, za opustit mozak, napeto i zapravo jako inteligentna satira apsurda vojnog sustava i luđaka s prstom na okidaču...

-treći čovjek .. je višak u razgovoru muža-žene :)

-vertigo, oz, ... no ne slažem se baš u interpretaciji likova, onak kad dođeš na grčku tragediju gdje gledatelj iz zadnjeg reda amfiteatra mora vidjeti bolni grč na licu glumca.. tj teatralno glumatanje ili pretjerana mimikrija facijalnog izričaja popraćeno glasovnim verbalizacijama i dramatizacijom :)) .. no to me vrati na zeca-mrkvu i epizodu valkira, ubio sam zeca.. :))) ah, da, tad su filmovi (i glumci, čak od kartona) imali dušu, sad imaju samo pixele i efekte.

Eh, sad ću ja odmah u drugom trećem :) postu skrenuti s teme, ali nadam se ne puno, jer ipak je riječ o dobrim filmovima prije nego crno-bijelim, vjerujem (naslovu teme unatoč). Uglavnom, dok sam pred koju godinu još nešto i konzumirao filmove (danas sve rjeđe), pala mi je na pamet ideja gledati francuske starijeg datuma i jako mi se svidjelo.

Znakovito, onaj koji je na mene ostavio najjači dojam je "French twist" (nije crno-bijeli) i jako dobro pokazuje zašto mi se francuska kinematografija sviđa - priče redovito imaju neku pomaknutu notu, prilično dobro obrađuju međuljudske odnose (najčešće intimne) i baš mi ih je bilo gušt gledati, pa eto, umjesto konkretne preporuke jedan savjet za pomak u tom smjeru ako je takva tematika nekome interesantna. 

Evo ovako, nesto za svakoga, probajte, opustite se, ne ocekujte mnogo a dobit ce te puno glume i nista CG drloga.

Pa krenimo:

The Treasure of the Sierra Madre
Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb

Seven Samurai
Strangers on a Train
Oliver Twist
The Innocents

Eto, za svakog po nesto, a svi su dobri na svoj nacin.

Uz zaboravio i jedan vrlo dobar film - Lolita.

The Lost World - old school "CG" (stop motion), meni je ta tehnika simpaticna, i znam da je nesto zaista

pred kamerom, i da se netko potrodio i satima to animirao slicicu po slicicu.

Originalni The Twilight Zone ima jako puno dobrih epizoda, koji su inspirirali

mnoge moderne filmove, te cak od nekih napravljeni dugometrazni filmovi.

20,000 Leagues Under the Sea (1916)

Ak se sjetim napisem jos, al za sada imas dosta za gledati.

Neke je teze nabaviti, vecinom ima na VHS-u za posuditi u videoteci... al problem je sto su sve videoteke zatvorene...

Na DVD-u ne znam koliko ih je izaslo, i dali je ikoji dostupan na streamu.

Al dosta ih imas i online za pogledati.

Usput, ovdje ima i puno besplatnih filmova za gledati, koji su postali public domain, tako da nema naknade za gledanje

i skidanje:

http://www.bnwmovies.com/

Imam dosta dug popis crno bijelih filmova, ali odgledao sam samo manji broj njih pa ću preporučiti par onih koje sam pogledao.

It's a Wonderful Life - meni jedan od najboljih filmova koje sam gledao, ako već niste, svakako ga odgledajte u paru :)

To Kill a Mockingbird - napravljen prema romanu Harpera Leea, spada među filmove koje bi trebalo odgledati

The Sound of Music - postoji i color verzija ovog filma pa pazi da nađeš c/b verziju. Inače kolutam očima na spomen mjuzikla i bio sam dosta skeptičan prije gledanja. Kako sam samo bio u krivu. :) I njega vrlo lako mogu staviti među svoje favorite, a tebi preporuka da ga svakako odgledaš u paru sa ženom, ukoliko vam je do sada promaknuo.

Uživajte. :)

Edit:

Izgleda da su mi se malo pomiješale neke stvari. The Sound of Music je snimljen u coloru, tako da nema c/b verzije. :) (Nemoj ga zbog toga preskočiti.)

Evo zato još jedan c/b.

The Grapes of Wrath

- još jedan snimljen prema romanu. Nakon ovog filma, imati ćete o čemu raspravljati. :)

Ziher nemreš fulat sa Barbarom Stanwyck u Double Indemnity, i jednom od kultnih serija The Untouchables

i naravno nezaobilazni James Cagney - Angels with Dirty Faces