U ovom je času još uvijek teško predvidjeti kako će izgledati krajnje, u potpunosti razmahane epidemiološke i ekonomske posljedice globalnog širenja novog koronavirusa. Hoće li udruženi civilizacijski napori za suzbijanje bolesti uspjeti dovesti do regresije širenja ili će se COVID-19 pretvoriti u najveću do sada zabilježenu pandemiju u povijesti?

Svoja razmišljanja o tom pitanju su na društvenim mrežama prije par dana podijelila dva briljantna poduzetnička, tehnološka i znanstvena uma današnjice: Elon Musk, izvršni direktor Tesle, SpaceX-a i Neuralinka, te Bill Gates, suosnivač i član upravnog odbora Microsofta. Interesantno je upustiti se u podrobniju analizu forme, sadržaja i potencijalnih posljedica njihovih razmišljanja, prevenstveno zbog činjenice da su već u startu posve dijametralna.

Panika ili racionalan oprez?

Musk je prije par dana na svojem Twitteru objavio šturu izjavu od samo pet riječi (na kakve smo od njega već otprije navikli): "Panika zbog coronavirusa je glupost".

Skoro istovremeno je Gates na svom blogu objavio tekst pod naslovom "Kako odgovoriti na COVID-19" u kojem piše: „COVID-19 se počeo ponašati poput uzročnika kakav prijeti čovječanstvu jednom u stotinu godina. Nadam se da neće biti tako loše, ali trebali bismo pretpostaviti takav ishod dok nemamo drugačije spoznaje."

Kada ova dva komentara postavite jedan pored drugoga: "Panika je glupost" i "Nadam se da nije loše, ali treba pretpostaviti tako dok ne saznamo drugačije", kontrast između njih je jasno vidljiv.

Gates i Musk imaju briljantne umove i obojica razmišljaju na racionalan i logičan način; štoviše, realno gledajući, obojica su izrekli istinu. No, iako obojica iskazuju visok stupanj racionalnosti i logike, njihovi komentari su - gledano iz rakursa emocionalne inteligencije - dijametralno suprotni. Jedan od tih komentara je potencijalno opasan na globalnoj razini, dok drugi promiče "safety-first" mentalitet koji bi mogao spasiti desetke tisuća života.

Ne, zaista, pitat ćete se… kakve veze s potencijalnom pandemijom koronavirusne bolesti ima emocionalna inteligencija (ili njen izostanak) u dvojice genijalnih i moćnih poslovnih ljudi i inovatora?

Neinteligentna relativizacija

Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja emocijama - kako u sebi tako i u drugima. Ona je važna za razvijanje osobnosti i međuljudskih kontakata u svakodnevnom životu, a u situacijama koje imaju potencijal za izazivanje panike može biti spasonosna, jer nam omogućuje da svoje emocije držimo pod kontrolom, kako bismo smireno mogli donositi uravnotežene, razumne odluke.

U tom svjetlu, Muskovi i Gatesovi komentari su globalno važni jer se objavljuju na društvenim mrežama gdje ih prati enormno velik broj čitatelja, što znači da obojica mogu utjecati na način kojim stotine milijuna ljudi reagiraju na COVID-19.

Shvaćen doslovno, naravno, Muskov pogled jeste ispravan: paničariti odista jeste glupo. Iz centara za kontrolu i prevenciju bolesti uz informaciju da "…sadašnje okolnosti ukazuju da će COVID-19 prerasti u pandemiju", stručnjaci redovito ističu kako je najbolje što se može učiniti - biti smiren i racionalan. No, problem s Muskovim tweetom nije u njegovoj istinitosti, već je taj što njegov cinično-ležerni ton relativizira i umanjuje ozbiljnost situacije. A to ometa strpljiv i sistematičan rad bezbrojnih medicinskih i znanstvenih stručnjaka koji pokušavaju na staložen i razuman način provesti racionalne i učinkovite protuepidemijske mjere na globalnoj i lokalnoj razini.

Musk je i sâm to spoznao (ili mu je na to ukazao netko emocionalno inteligentniji od njega), pa je dan kasnije pokušao dati opširnije obrazloženje za svoju izjavu. No - za razliku od 1,6 milijuna lajkova i preko 334 000 retweeta koje je izvorni tweet od pet riječi primio do danas - to dopunsko objašnjenje je vidio i na njega reagirao zanemarivo malen broj ljudi.

S riječi na djela: razum i financije

S druge strane, Gates je već u prvom blogu dao puno detaljnije i nijansiranije objašnjenje za svoje tvrdnje: pisao je o opasnostima koje COVID-19 predstavlja i o tome zašto vjeruje da je trenutna situacija "izvrstan praktični primjer" kako bi trebalo organizirano rješavati globalne probleme i njihovo širenje.

Ovakav način komuniciranja kakvoga je pokazao Gates ne samo da pokazuje njegovu sposobnost uravnotežavanja vlastitih emocija i racionalnog razmišljanja, već djeluje inspirativno i na druge.

A povrh svega, mada Gatesova razmišljanja i način kako ih iznosi jesu važni, njegovi postupci govore još više i još glasnije. Prošloga mjeseca je Zaklada Bill & Melinda Gates usmjerila 100 milijuna dolara na globalne napore kako bi zdravstvene službe kvalitetno i pravovremeno odgovorile na izazove koje predstavlja COVID-19, a prošli tjedan je najavljeno da će izdvojiti dodatnih 5 milijuna dolara za projekt u borbi protiv koronavirusa u široj regiji Seattlea: dostupnost jednostavnih kompleta za kućno testiranje na COVID-19.

Prema The Seattle Timesu, ljudi koji sumnjaju da su zaraženi će pomoću tih kompleta moći sami sebi uzimati obrisak nosne sluznice i poslati ga na besplatnu analizu. Rezultati bi trebali biti dostupni za jedan ili dva dana, a lokalne zdravstvene službe će potom obavijestiti one koji su testirani pozitivno.

Osim toga, oni koji su zaraženi moći će putem Interneta podijeliti informacije o svom kretanju i kontaktu s drugima. To će epidemiolozima olakšati pronalaženje drugih pacijenata koje je potrebno testirati ili eventualno staviti u karantenu, te pratiti širenje virusa i identificirati moguća žarišta, piše The Seattle Times.

Poslodavci na aparatima

Trenutno se u cijelome svijetu poslodavci muče s planiranjem vlastite strategije za suočavanje s potencijalnim učincima koronavirusa među svojim uposlenicima. Na primjer, ako se uposlenici razbole, treba li ih poticati da ostanu kod kuće čak i nakon što se osjećaju bolje, kako ne bi riskirali širenje zaraze na druge? A što ako rad od kuće nije opcija, što onda? Frka! Panika!

Gatesov projekt testiranja od kuće - kada netko može dobiti potvrđenu dijagnozu u roku od dva dana, a da pritom uopće ne napusti dom - smanjuje potrebu za posjetama bolnici ili klinici, čime se smanjuje i mogućnost zaražavanja drugih, što je načelno najučinkovitiji način držanja epidemije pod nadzorom. Takva osoba - ukoliko je u roku od dva dana uklonila sa sebe sumnju da je inficirana - neće morati izostajati s posla po 14 dana koliko inače traje preporučena kućna izolacija sumnjivih kontakata s oboljelima. O ekonomskoj dobrobiti ove činjenice ne treba posebno govoriti.

Upravo tu poantu Gates ističe u svojem blogu: "Milijarde dolara uložene u protuepidemijske mjere jesu puno novca, ali su neophodne za rješavanje problema. A s obzirom na ekonomsku štetu koju epidemija može stvoriti - pogledajte samo kako će epidemija koronavirusa u idućim danima uništavati svjetska tržišta dionica, a da ne spominjemo živote ljudi - svaka milijarda uložena u borbu protiv širenja infekcije će biti itekako isplativ cost/benefit."

Poruka za ponijeti kući

S druge strane, vratimo se na Muska i njegovu ironičnu i globalno beskorisnu - pa i štetnu - izjavu da je glupo paničariti. Da, s pozicije racionalne inteligencije jeste glupo. Baš kao što je s pozicije emocionalne inteligencije vrlo glupo takve izjave nuditi milijunima svojih sljedbenika na društvenim mrežama i umanjivati potencijalne štete koje epidemija može prouzročiti, a pritom ne ponuditi nikakva rješenja. Ni novac. A Musk ga ima više nego dovoljno.

Po(r)uka i savjet (jer iz svega se može izvući pouka i nekakav takeaway message) bi glasila: iako nitko od nas nije ni Gates ni Musk, sljedeći put kada se suočite s problemom zbog kojeg su ljudi oko vas pretjerano emocionalni ili panični, oduprite se porivu da svoje osjećaje pustite da slobodno divljaju. Radije poradite na razumijevanju - kako svojih osjećaja, tako i situacije u kojoj se nalazite. To će vam pomoći da vidite širu sliku, a možda vam i omogućiti da postanete dio aktivnog rješenja problema.

​

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.}